Ivana Kuljerić: „Kao toliko puta prije, još ću jednom prihvatiti izazov!“

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Koja je bila tvoja prva reakcija kada ti je ponuđeno mjesto umjetničke ravnateljice Glazbenih večeri u sv. Donatu? Funkciju si preuzela prošloga ljeta, odnosno godinu dana unaprijed. Je li to dovoljno vremena da se osmisli i promisli program i smjer festivala i je li na tvoju odluku da prihvatiš ovu funkciju utjecala činjenica da si od djetinjstva vezana uz tu sredinu?

Kada mi je Dina Bušić, predsjednica Vijeća Glazbenih večeri u sv. Donatu, pristupila s ovim prijedlogom, odmah sam se zapitala „osjećam“ li na neki način taj festival, taj grad, što mogu donijeti, koliko toga moram znati, kako uskladiti očekivanja i tradiciju s vlastitim afinitetima, željama i idejama…

Glazbene večeri u sv. Donatu ipak su po svome profilu jedan klasičan festival, a tebe bih opisala kao sve samo ne klasičnu osobu i umjetnicu. Kako si to pomirila u kreiranju programa i promišljanju festivala? Koliko si se osjećala slobodnom uvoditi promjene u dosadašnji okvir?

Rukovodim se time da uvijek treba poštivati povijest festivala i ono što su ostvarili ljudi koji su na njemu radili i razvijali ga prije mene, stoga smatram da treba ostati vjeran temeljnim postavkama (i tradicijama) festivala, koje su u slučaju Glazbenih večeri u sv. Donatu dijelom upisane i u njegov statut, a to je prije svega prisutnost rane glazbe u programu festivala, ali i, primjerice, suradnja s lokalnim (zadarskim) umjetnicima. I ove je godine dio festivalskoga programa orijentiranoga prema ranoj glazbi, ciklus Suvremenost rane glazbe, u kreativnom dijalogu sa mnom i mojom vizijom festivala kreirala Katarina Livljanić.

Rukovodim se time da uvijek treba poštivati povijest festivala i ono što su ostvarili ljudi koji su na njemu radili i razvijali ga prije mene

Na dva koncerta toga ciklusa nastupit će dva specifična ansambla za ranu glazbu, slovensko-talijanski ansambl La Lyra i francuski sastav Gli Incogniti. Zadarski komorni orkestar, koji je praktički rezidencijalni ansambl festivala, imat će dva koncerta, jedan u opsežnijem sastavu, s izvedbama Beethovenova Koncerta za violinu, violončelo i klavir te Šestom simfonijom Čajkovskog, te drugi na kojem će nastupiti solisti Zadarskog komornog orkestra u izvedbama Papandopulova Kvinteta za klarinet i gudački kvartet te Dvořákova Američkog Gudačkog kvarteta.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

I nastup Simfonijskog orkestra HRT-a na otvorenju je svojevrsna tradicija, tako da će Simfoničari i ove godine otvoriti festival, programom koji uključuje Pop-koncert za trubu i orkestar moga oca, Igora Kuljerića, skladatelja koji je velikim dijelom svoga života i razvoja bio vezan za Zadar i Zadarsku županiju. Mislim da je lijepo festival uvijek otvoriti glazbom skladatelja koji su vezani uz Zadar.

Solist u Pop-koncertu bit će Vedran Kocelj, koji je nedavno tu skladbu objavio na svom prvom nosaču zvuka (a za tu snimku zajedno sa Simfoničarima i dirigentom Pavlom Zajcevom osvojio i nagradu Porin za najbolju izvedbu klasične glazbe) pa je i ta recentna produkcija bila poticaj za uvrštavanje skladbe na program – želja mi je festivalskim programom obuhvatiti, odnosno prezentirati neke nove i kvalitetne projekte koji se odvijaju na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Mislim da je lijepo festival uvijek otvoriti glazbom skladatelja koji su vezani uz Zadar

Što se tiče pomicanja granica i otvaranja nekih novih vidika, pokušala sam naći novi prostor za samo otvorenje festivala koje se tradicionalno odvija na zadarskome Forumu, a koji s tehničko-akustičkog aspekta (prvenstveno za glazbenike) nije idealan prostor za koncertnu izvedbu. Razmatrala sam sa svojim timom neke druge mogućnosti, kao što je Trg pet bunara, no u konačnici su sve druge opcije, nažalost, bile neizvedive zbog različitih aspekata, a jedan od njih je i publika – otvorenje posjećuje doista mnogo slušatelja koji se zbog te brojnosti teško mogu bilo gdje drugdje smjestiti osim na Forum, a ta je lokacija i simbolički zanimljiva zbog svog položaja u srcu grada, među ljudima, prolaznicima, stanovnicima, svima koji se tamo zateknu i postaju publika festivala.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Ali u programu festivala vidljive su i neke novosti s potpisom Ivane Kuljerić?

Da, nastojala sam u klasični okvir ubaciti malo više suvremene glazbe, kao i drugih žanrova, ali ne na neki banalan način, da se u program samo „ubace“ neke druge glazbe i drukčiji glazbeni izrazi, već tako da ti „dodatni“ koncerti imaju svoj smisao. Tako sam u tri koncertne večeri na „glavni“ koncert u standardnome terminu u 21 sat dodala još i Codu, kojom će završiti večer, a koja se na neki način nadovezuje na program „glavnoga“ koncerta i njegov je odjek, no u drukčijem zvuku.

Nastojala sam u klasični okvir ubaciti malo više suvremene glazbe, kao i drugih žanrova, ali ne na neki banalan način

Nakon nastupa pijanista Vedrana Janjanina ostat ćemo vezani uz klavijaturu, no ne onu koncertnoga klavira, već Hammonda, Mooga i sintisajzera – u izvedbama Tonija Starešinića koji će nastupiti s trubačem Andrejem Jakušem. Gitarski zvuk koncerta Hrvatskog gitarskog kvarteta nastavit će se kroz nastup Luke Čapete i njegove električne gitare na koncertu dua Dunjaluk, u kojem uz Luku, u specifičnim i autorskim reinterpretacijama sevdaha, nastupa pjevačica Dunja Bahtijarević.

Posljednja Coda povezana je sa svojim koncertom kroz pjevačicu Ninu Ćorić, jedinu hrvatsku pjevačicu flamenca, koja će prvo uz udaraljkaški duo Flam-a Duo nastupiti u španjolskome programu inspiriranome tradicijskom glazbom, dok će se večer nastaviti uz Balkan Zoo i njihov projekt Recycle u kojem donose romsku glazbu u novim aranžmanima, obojanima jazzom, hip-hopom i flamencom. Mislim da je to dobar način da festival privuče novu publiku, ali da i postojeća publika upozna neku drugu, zanimljivu i kvalitetnu, autorsku glazbu, koja joj možda inače nije u fokusu.

Kasnovečernje Code nisu jedini novi sadržaj – u programu su i tri Tvornice snova, o čemu se radi?

Riječ je o trima radionicama koje održavaju umjetnici jutro nakon svog koncerta na festivalu. Službeno smo ih nazvali radionicama za djecu, ali zapravo su namijenjene svima – djeci, njihovim roditeljima, svima zainteresiranima koji žele ostvariti neposredniju komunikaciju s umjetnicima, doznati nešto o njihovim instrumentima, glazbi, postaviti neko pitanje… Željela sam ostvariti neki nepretenciozniji i manje formalan sadržaj, vidjeti tko je publika festivala, upoznati ih, osjetiti kako „dišu“.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Osim već spomenutih nastupa, što bi još istaknula u ovogodišnjem programu festivala?

U nizu koncerata komorne glazbe i solističkih recitala nastojala sam, uz nastupe etabliranih umjetnika okupljenih u dva kvarteta, Zagrebački kvartet i Hrvatski gitarski kvartet, otvoriti prostor prezentaciji mladih glazbenika, ali i nekim manje eksponiranim instrumentima. Tako su u program uvršteni recital izvrsnog mladog gitarista Lovre Peretića, dobitnika prestižne nagrade američke gitarske fondacije, ali i nagrade Ivo Vuljević za 2023. godinu te koncert obiteljskog harfističkog dua koji čine Diana i Veronika Čiković.

Na dan kada su 2017. godine zadarski bedemi zajedno s nizom drugih obrambenih sustava na teritoriju nekadašnje Mletačke Republike upisani na popis svjetske baštine UNESCO-a, na festivalu će nastupiti pobjednici 12. međunarodnog glazbenog natjecanja Palmanova, grada koji je također svojim zidinama bio uključen u navedeni projekt.

Bilo mi je važno osmisliti projekte koji su kreirani upravo za festival, kao i ostvariti povezanost sa živom kulturom u Zadru, umjetnicima i umjetnostima koje se tamo odvijaju. Dobar je primjer takvog projekta zajednički nastup flautistice Ane Batinice i plesačice suvremenog plesa Matee Bilosnić, na koji me inspirirao i zadarski festival suvremenog plesa usmjeren prema solo izvedbama – Monoplay.

Kada se stvara novi projekt za festival poput ovoga o kojem pričaš, bilo bi poželjno da se on ne ugasi nakon prve izvedbe, nego da nastavi svoj život. U tom smislu: imaš li planove o suradnji s drugim ljetnim festivalima, kao što su Dubrovačke ljetne igre ili Osorske glazbene večeri, pa i nizom drugih manjih festivala, koji bi možda bili zainteresirani za programsku suradnju i razmjenu?

Apsolutno. Zainteresirana sam za suradnju i razmjenu originalnih (naših ili nekih drugih) projekata, kao i onih koji su uobičajeni kod gostovanja umjetnika koji su na turneji.

S većim festivalima, onima koji imaju produkcijsku i financijsku moć za ambicioznije projekte, voljela bih ostvariti suradnju na produkciji manjega glazbeno-scenskog djela hrvatskog autora. Osim očitog faktora isplativosti, za takve je produkcije kulturološki bitno da se odigraju više puta i u više sredina.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Koliko traje tvoj mandat i koji ti je plan za nadolazeća izdanja festivala – planiraš li još neka pomicanja granica, kako namjeravaš dalje programski usmjeriti i profilirati festival? Kako promišljaš rad na komunikaciji festivala, njegovoj snažnijoj prezentaciji i prezentnosti u javnosti, u svim aspektima koji (osim programa) komuniciraju s publikom – od dizajna do PR-a?

Moj mandat traje četiri godine. Festival je živo tkivo koje treba osluškivati svoju publiku i širi kulturni prostor u kojem se odvija. Želja mi je nastaviti s novim formatima, ispreplitanjima različitih vidova umjetnosti i suradnjama, uz koncerte ponuditi radionice, seminare ili izložbe vezane uz festival. No, u svemu tome treba uvijek napraviti dobar balans između želja i mogućnosti.

Ove smo godine intenzivno promišljali kako doprijeti do publike, biti prisutniji na društvenim mrežama i portalima, biti vidljiviji u gradu koji u ljetno vrijeme vrvi posjetiteljima.

Festival je živo tkivo koje treba osluškivati svoju publiku i širi kulturni prostor u kojem se odvija

Ali osim svega onoga što se događa uoči festivala, poput marketinških poteza i novih vizuala koje smo malo razigrali unutar definiranog standarda, iznimno je važno da nakon koncerata i festivala ostane zapisani trag, ne samo u sjećanjima gledatelja i slušatelja, već i kroz stručne osvrte u medijskom prostoru.

Tik smo pred otvorenje festivala, njegova 64. izdanja. Ova je godina sigurno bila izazovna, ne samo jer je tvoja prva godina na ovoj funkciji, već i jer su političke nestabilnosti u Zadru rezultirale neizglasavanjem gradskog proračuna pa je na snazi limitirajući tehnički proračun, koji je utjecao na mnoge stvari pa tako i na kulturu, posebice nezavisnu. Kako se u takvim prilikama snalaze Glazbene večeri u sv. Donatu?

Festival je sufinanciran prvenstveno od strane Grada Zadra kao redovni program, ali i iz drugih izvora, uključujući Ministarstvo kulture i medija, tako da tehnički proračun nije toliko opteretio nas direktno, ali jest naše partnere iz nezavisne kulture. Kako oni nisu dobili sredstva za rad, morali smo preuzeti i dio njihovih obveza iz partnerskog odnosa, zbog čega nam je financijski znatno otežana situacija. Nasreću smo moji suradnici i ja bili vrlo oprezni u planiranju i unaprijed nastojali smanjiti neke situacije te projekte usmjeriti prema nekim održivijim konstelacijama, tako da u konačnici program neće patiti, dapače – imamo čak nešto veći broj programa nego proteklih godina.

Kako bi ocijenila suradnju s lokalnim organizatorom festivala, Koncertnim uredom Zadar i njihovim timom koji ti je na raspolaganju?

U Koncertnom uredu Zadar, na čelu s ravnateljicom Melitom Ivković, djeluje iskusan i uigran tim, otvoren za suradnju i nove ideje. Bez njih ostvarenje ovako značajnog i kompleksnog festivala ne bi bilo moguće. Odlično surađujemo.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Zadar je jedan od rijetkih obalnih gradova u kojima doista izvrsno funkcionira glazbeni život i izvan ljetnih mjeseci, odnosno van okvira ljetnih manifestacija i festivala. Aktivnosti Koncertnoga ureda Zadar značajno su utjecale na oblikovanje grada Zadra kao mjesta gdje se tijekom cijele godine publici nudi izvrsna glazba. Koliko misliš da ta činjenica odnosno kontinuirana glazbena ponuda utječe i na publiku festivala, njezinu brojnost, zainteresiranost i otvorenost?

Itekako utječe. Koncertni ured Zadar uporno gradi i unaprjeđuje svoju djelatnost, surađuju s lokalnim glazbenicima i institucijama, što je vrlo važno. Čini mi se da Zadrani jako drže do kulture, da su jako vjerni gradu i spremni uložiti u njegov razvoj. U Zadar se tako vraćaju neki ljudi koji su otišli studirati u Zagreb, ali se žele vratiti i uhvatiti u koštac s lokalnim izazovima, raditi na boljitku grada.

Na razvoj glazbenog života utjecali su i brojni projekti obnove zadarske baštine koji su otvorili nove koncertne prostore; uz već ranije obnovljenu dvoranu Braće Bersa u Kneževoj palači, koja je glavni koncertni prostor za zadarsku koncertnu sezonu, sada je dostupna i Polivalentna dvorana u novoobnovljenoj Providurovoj palači.

Čini mi se da Zadrani jako drže do kulture, da su jako vjerni gradu i spremni uložiti u njegov razvoj

Nedavno je dovršena i obnova kompleksa crkve i samostana sv. Nikole, u kojem će sada biti smješten Edukativno-prezentacijski centar Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru, no prostor crkve predviđen je za odvijanje kulturnih događanja, uključujući koncerte. Upravo ću ta dva novoobnovljena prostora koristiti na festivalu za kasnovečernje Code.

Vrlo si aktivna i neumorna osoba, prebacuješ se iz uloge u ulogu, od znatiželjne izvođačice preko autorice glazbe i programa pa do nešto manje umjetničkih uloga, kao što je ona pročelnice Odsjeka za dirigiranje, harfu i udaraljke na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kako se snalaziš u toj ulozi i opterećuju li te administrativni zahtjevi toga posla?

Naravno da me opterećuju, svakodnevno učim kako funkcioniraju razni obrasci (smijeh), ali shvaćam da trebam preuzeti dio odgovornosti za funkcioniranje institucije.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Zbog svoje aktivne koncertne karijere mnogo putuješ, koncertiraš, držiš majstorske tečajeve, seminare, radionice… Možda je to i do specifičnosti tvoga instrumenta, međunarodna udaraljkaška zajednica prilično je aktivna, povezana, spremna na suradnje i razmjene, jednako kao i, primjerice, saksofonistička. Ti su ti međunarodni kontakti koje aktivno održavaš zasigurno donijeli mnoge prilike koje ne bi imala da si ostala „zatvorena“ u okvirima Hrvatske. Ponekad mi se čini da imamo puno talentiranih umjetnika, koji su svoju karijeru – iz kojeg god razloga – ograničili na Hrvatsku, a zasigurno su mogli ostvariti i inozemne uspjehe. Smatraš li da smo kao glazbena zajednica previše zatvoreni i koncentrirani sami na sebe?

Možda je i činjenica da sam paralelno s Akademijom studirala i jezike (francuski i španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu) utjecala na to da sam otpočetka lakše odlazila u inozemstvo, prirodnije komunicirala u stranim zemljama, jednostavno sam već prirodom tog svog drugog studija bila orijentirana prema drugim kulturama.

Da, čini se da i dalje postoji ta neka potreba instrumenata poput udaraljki za etabliranjem i afirmiranjem pa se čini da su ambiciozniji i poduzetniji, jer moraju biti. Ne slažem se s komentarima u smjeru toga da je nama lako jer postoji mnogo prilika za udaraljkaše, puno specijaliziranih festivala i seminara. Mislim da postoje takve prilike i za mnoge, gotovo sve druge instrumente. No smatram da se glazbenici trebaju upitati, svatko za sebe, svoj instrument i stil glazbe kojim se bavi – kako se i čime mogu probiti u inozemstvu, što mogu ponuditi? Mislim da put natjecanja, koji glazbenici često odabiru, nije jedini odgovor na to pitanje.

Nedavno sam čitala zanimljiv intervju s pijanisticom Yujom Wang, u kojem je pričala o tome kako ona nikada nije osvojila nijedno natjecanje. Njezin je put bio taj da je imala pripremljen repertoar od nekoliko velikih i često izvođenih koncerata za klavir i bila u svakom trenutku spremna „uskočiti“ u izvedbu ako zatreba. I tako su je čuli jednom, dvaput, triput pa je počela graditi svoju karijeru, stepenicu po stepenicu.

Smatram da se glazbenici trebaju upitati, svatko za sebe, svoj instrument i stil glazbe kojim se bavi – kako se i čime mogu probiti u inozemstvu, što mogu ponuditi?

Mislim da su neograničeni načini na koje se glazbenici mogu pokušati „probiti“ u inozemstvo, javljati se festivalima, nuditi svoje programe… Kad sam počinjala svoju inozemnu karijeru, javila sam se na jedan veliki udaraljkaški festival u SAD-u na koji kandidati apliciraju sa svojim prijedlogom programa, a ako te odaberu, moraš sam financirati put i smještaj. Ono što ti oni zapravo nude jest izvrsna prilika za vidljivost, to je svojevrsni showcase koji glazbeniku može otvoriti brojne daljnje prilike. Razmišljala sam što mogu ponuditi takvom festivalu da pobudim interes za sebe i odlučila sam ponuditi recital hrvatske glazbe za udaraljke. Prve godine moja prijava nije prošla, ali druge jest.

Tamo me recimo, među ostalima, čula Nancy Zeltsman, jedna od najcjenjenijih svjetskih udaraljkašica-marimbistica pa me pozvala da nastupim na njezinu festivalu i tako je, malo po malo, krenula i moja međunarodna priča. Moram istaknuti da sam se uvijek izlagala situacijama koje su izvan moje zone komfora, jer se samo tako može napredovati. Činila mi se fenomenalnom ideja da živim u Hrvatskoj, a da je moje tržište cijeli svijet.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Znam da danas ima puno glazbenika koji sviraju na izvrsnoj razini pa se doista sve teže probiti, ali ima i više prilika, drukčijih i raznovrsnijih, koje treba pokušati iskoristiti.

Vidim da u Hrvatskoj imamo jako kvalitetne glazbenike te izvrsne i kreativne projekte koji zaslužuju izaći izvan naših granica i predstaviti se svijetu. Mislim da su mladi ljudi možda i pod pritiskom naše tradicionalne sredine koja od njih očekuje da što prije nađu posao, da se zaposle „za stalno“, mislim da od tog smjera razmišljanja ne vide druge mogućnosti, odnosno da ih se na neki način boje, strah ih je nesigurnosti i neizvjesnosti koju one nose. A bez hrabrosti za povlačenje nekog poteza – teško će se išta pomaknuti.

Kad smo kod Muzičke akademije, studij udaraljki jedan je od najmlađih studija na toj instituciji, a ti si među prvim studentima koji su na njemu diplomirali. Danas na istome studiju predaješ novim generacijama udaraljkaša; što bi rekla da se promijenilo u odnosu na vrijeme kada si ti studirala?

Ono što se u iznimnoj mjeri poboljšalo su prostori i instrumenti, dakle naša osnovna sredstva za rad. Mi smo bili maksimalno motivirana generacija studenata, zainteresirana, entuzijastična i izvukli smo maksimum iz onoga što nam je bilo dostupno, no danas studenti, za razliku od nas, doista na raspolaganju imaju adekvatne uvjete i izvrstan instrumentarij. Zasigurno su im neke stvari lakše izvedive no što su bile nama.

Mislim da su mladi ljudi možda i pod pritiskom naše tradicionalne sredine koja od njih očekuje da što prije nađu posao, da se zaposle „za stalno“, od tog smjera razmišljanja ne vide druge mogućnosti

Druga stvar koja je doista različita jest prilika za sudjelovanjem u brojnim ansamblima i projektima koji su sada aktivni na Muzičkoj akademiji: od Simfonijskog orkestra, Puhačkog orkestra, ansambla za suvremenu glazbu Asmangu, opernih projekata, projekata komorne glazbe. Ne odnosi se to samo na udaraljkaše, već recimo i na studente dirigiranja, koji imaju više prilika za rad s glazbenicima nego ikada prije, ali i na sve druge studente koji sada imaju mnogo više prilika.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Kad već govorim o pomacima na razini cijele Muzičke akademije, istaknula bih i različite suradnje s brojnim kulturnim institucijama, kao što su, primjerice, HRT i njegovi ansambli, Zagrebačka filharmonija, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog i Kazalište Komedija, a koje omogućuju studentima da još za studija steknu profesionalna iskustva: bilo sudjelovanjem u radu ansambala i orkestara, bilo kroz seminare ili radionice.

Iznimno su bitne i suradnje s drugim umjetničkim akademijama i to kao važan moment povezivanja u svrhu stvaranja vidljivosti umjetničkog područja zagrebačkog Sveučilišta i njegove dodatne valorizacije. Mi, naime, djelujemo unutar sveučilišne zajednice koja je prvenstveno znanstveno usmjerena i na svakom koraku nailazimo na borbu za razumijevanje te opravdavanje našega statusa, s obzirom na specifičnosti našeg područja koje su nekome izvan našeg sustava teško razumljive.

Je li jedan od načina davanja dodatne afirmacije umjetničkome području i pokretanje umjetničkoga doktorskog studija na Muzičkoj akademiji? Ti sudjeluješ u pripremanju tog studija, možeš li nam reći nešto više o tome; koja je točno tvoja uloga, koliko su uznapredovali planovi i realizacija, kada će doktorat biti pokrenut i što misliš da će on donijeti odnosno kakve će prilike otvoriti glazbenicima?

Razvoj umjetničkog doktorskog studija glazbene umjetnosti dio je razvojne i istraživačke strategije Muzičke akademije. Takav studij u Hrvatskoj dosad nije postojao i naši su diplomanti u želji za usavršavanjem često odlazili u inozemstvo. Cilj nam je sprečavanje odljeva znanja i umjetničkih vrijednosti te privlačenje inozemnih umjetnika u svojstvu potencijalnih istraživača i/ili predavača.

Članica sam radne skupine za pripremu i izradu zahtjeva inicijalne akreditacije novih studija, koji, naravno, uključuju i koncept samog studija. Radi se o složenom i dugotrajnom postupku koji prolazi nekoliko razina vrednovanja, ali nadam se da ćemo uskoro moći upisati prve doktorande.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Snažni motivi za pokretanje ovoga studija su svakako i afirmacija umjetničkog područja unutar sveučilišne zajednice te senzibilizacija šire društvene zajednice prema umjetničkoj djelatnosti i važnosti STEAM koncepta u obrazovanju – A kao Art, odnosno, uz znanstvene i tehničke, u proces učenja uključuju se i estetski i umjetnički koncepti te naglašava važnost kreativnosti.

Cilj nam je sprečavanje odljeva znanja i umjetničkih vrijednosti te privlačenje inozemnih umjetnika u svojstvu potencijalnih istraživača i/ili predavača

Prijedlog našeg umjetničkog doktorata temelji se na modelu umjetničkog istraživanja kroz i u praksi visoko individualiziranog studija koji uključuje interdisciplinarnost (dogovorena je suradnja i razmjena kolegija s drugim umjetničkim akademijama i fakultetima), integraciji drukčijih i novih fenomena u glazbi i umjetnosti, osposobljenosti za korištenje raznovrsnih metoda i definiranje jasne metodologije istraživanja (ovo je važno za pozicioniranje i dijalog unutar sveučilišne zajednice), praćenju i stvaranju suvremenih tokova uz javnu prezentaciju rezultata.

Ukratko, radi se o institucionalnoj platformi za ostvarivanje vlastitog umjetničko-istraživačkog projekta kojim se podržava osobni razvoj umjetnika, proširuje suradnja i umrežavanje te doprinosi vidljivosti njegovog djela.

Neuhvatljivo brz tehnološki razvoj i snalaženje među novim društvenim fenomenima traže od svakog pojedinca, tako i od umjetnika, široku paletu vještina; uspjeh i napredak ne ovise o realizaciji samo jedne određene sposobnosti, već se ostvaruju u prostoru ispreplitanja više sposobnosti.

Nedavno si se ponovno aktivirala kao orkestralna glazbenica, sa Simfonijskim orkestrom HRT-a nastupila si kao timpanistica nekoliko puta u ovoj sezoni. Unatoč svim svojim drugim brojnim obavezama, za te si projekte našla još nešto vremena. Znači li to da ti nedostaje orkestralno muziciranje, uživaš li u njemu?

Nakon što je završio moj službeni angažman u Simfonijskom orkestru HRT-a, u kojem sam bila zaposlena deset godina, često su me tijekom godina zvali da nastupim s njima, ali sam nerijetko imala toliko obveza da nisam mogla prihvatiti taj angažman. Onda je došla korona i sve je stalo, a sada kada su se ponovno aktivirale te prilike, bilo mi ih je žao propustiti.

I dalje mi imponira kada me pozovu da nastupim kao solo timpanistica u orkestru i rado prihvatim te pozive, uživam u tome

Kad si član orkestra, prođeš toliko lijepe literature koju ne možeš nikako drukčije doživjeti kao aktivni glazbenik. Možeš je, naravno, slušati i tako uživati u njoj, ali posve je drukčije kad ta glazba „prođe kroz tebe“. I dalje mi imponira kada me pozovu da nastupim kao solo timpanistica u orkestru i rado prihvatim te pozive, uživam u tome.

Što te čeka nakon festivala, koji je plan za nadolazeće razdoblje?

Dogodila mi se neočekivana prilika – krajem kolovoza odlazim na jedan semestar u Sjedinjene Američke Države, u Boston. Naime, moja kolegica Nancy Zeltsman koju sam ranije spomenula, pozvala me da je zamijenim na Berklee College of Music, dok je ona na slobodnoj studijskoj godini (sabbaticalu). Nekako se vrlo brzo odvio taj dogovor, svakako je to prilika i čast koja se ne propušta. Imam puno drugih obveza za uskladiti i možda nije najpogodniji trenutak da otputujem na tri mjeseca, no kolege na akademiji su mi izašle ususret i zamijenit će me na mom radnom mjestu, stoga sam odlučila da ću – kao toliko puta prije – još jednom prihvatiti izazov.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr