Razor Jet: varaždinski bend koji je iz fikcije prešao u stvarnost

Priča o bendu Razor Jet vjerojatna je koliko je i nevjerojatna.

„Kao da su ispali iz nekog filma“, bio je komentar jednog čovjeka iz publike kada sam slušao njihov koncert na Kazališnom trgu u Varaždinu. Nije to bio njihov prvi nastup, daleko od toga, ali prilika je bila svečana. Ako ne svečana, onda barem povijesna – uživo je kompletno predstavljen prvi varaždinski filmski soundtrack.

Što se tiče „ispadanja iz nekog filma“, poprilično sam siguran da se čovjek samo šalio, ali Razor Jet, taj fiktivni – ponajprije rock pa zatim sve ostalo – bend i jest ispao iz filma Rifovi revolucije redatelja i scenarista Jurice Hižaka. Riječ je o glazbenoj komediji u trash stilu koja je objavljena 2023. godine. Ne drži Varaždin bez veze titulu UNESCO-vog grada glazbe, a Hižakovi Rifovi i prelazak Razor Jeta iz fikcije u stvarnost daju na težini svemu što se događa na glazbenoj sceni u baroknom gradu. Na „teret“ ćemo još staviti činjenicu da je film na talijanskom festivalu FilMuzik Arts osvojio nagradu za najbolji dugometražni glazbeni film.

U jednosatnom nastupu tog 19. srpnja čuli smo Glazbu iz filma Rifovi revolucije, a sâm album sadrži sedamnaest skladbi koje su producirali Arian Peharda i Jura Ščapec, dok je master napravio američki producent Carl Saff. Navest ćemo samo njegovu suradnju sa Sonic Youthom.

Neposredno pred koncert porazgovarali smo s najodgovornijima. Redatelj Hižak je ideju o filmu dobio još prije više od deset godina i, moglo bi se reći, neprestano je razmišljao o tome kako će ga snimiti. Prilika za to pružila se 2019. godine, a film se snimao tri i pol godine. Kako nam Hižak kaže, bilo mu je bitno da film ima objavljen soundtrack, evocirajući događaje iz mlađih dana.

„Još kao klinac imao sam u rukama ploču Hair (Kosa), koju mi je posudio pokojni Nikola Majnarić i kad sam je puštao na gramofonu imao sam taj poseban doživljaj – slušaš glazbu zatvorenih očiju, a vidiš film. Kasnije sam kupio CD Twin Peaks i također doživio to posebno iskustvo. Glazba i film dvije su podjednako važne komponente i kad se međusobno prožimaju psihološki učinak se utrostručuje. Osobno, bilo bi mi neizmjerno žao da smo izostavili taj segment distribucije/promocije. Tim više što Rifovi zaista jesu glazbeni film i pripadaju kategoriji filmova s fiktivnim glazbenicima“, objašnjava Hižak.

Tipični hair metal bend

Multiinstrumentalist i producent Arian Peharda druga je važna karika koja je neizbježna ako govorimo o prvome varaždinskom soundtracku. Njega je Hižak upoznao 2019. upravo na mjestu gdje se održao koncert Razor Jeta, ako ćemo biti mrvicu precizniji, nekoliko metara dalje u podrumskoj sceni Rogoz.

„Tada smo razgovarali o scenariju i kako bi Razor Jet trebao imati 80’s look tipičnog hair metal benda, da bi članovi morali imati fudbalerke, tajice i slično. Arian je odmah shvatio na koji način mora aranžirati pjesme. Mjesec dana kasnije snimio je pjesme ”Riffs of Revolution” i  ”Lord of the Game”. Napravio je to puno bolje od onoga što sam očekivao. Znao sam da će snimiti super glazbu i da mu mogu u potpunosti prepustiti taj posao. Osim što je napisane songove zapakirao u hard rock celofan, napravio je fenomenalne instrumentale za likove Franka i Zempa, suspens-instrumentale za sve napete scene i mislim da gotovo nikad nisam tražio da promijeni ovo ili ono. I sad mi je drago što sam mu dao slobodu. Neki instrumentali poput recimo ”The Plan” na nivou su ozbiljnih filmskih skladatelja. Što se tiče objavljenog albuma, Arian je za ovaj soundtrack snimio i neke verzije koje ne čujemo na filmu tako da imamo i svojevrsni bonus materijal“, ističe Hižak.

Peharda nam je rekao kako su glavne ideje i strukture za već spomenute pjesme razvile u Hižakovoj glavi, a da je njegova uloga bila uokviriti ih u rock aranžman.

„Cijelim putem sam se zapravo vodio zvukom glam rock bendova iz osamdesetih, primjerice Van Halen, Poison, Whitesnake i ostalih koji su bili jako ušminkani i u velikoj mjeri pretjerani, koliko god su bili dobri. To je što se tiče glavnih songova iz filma, ostatak glazbe, odnosno ovaj pozadinski dio je priča za sebe. Od početka je cilj bio da sva glazba u filmu bude donekle povezana po zvuku, ali opet da svaka tema ima svoj neki doprinos i da sve zajedno bude dosta raznovrsno. Tako na kraju imamo elemente surf rocka, kraut rocka, trash metala, punka, folk-popa i raznih drugih glazbenih stilova“, pojasnio nam je Peharda.

Napominje da su sve pjesme sa soundtracka rađene od nule, uz iznimku par obrada klasične glazbe, a to su ”Let Valkira” Richarda Wagnera u metal aranžmanu i tradicionalna crkvena melodija  ”Dies Irae” koja je umetnuta u jednu od tema.

Razor Jet / Filip Kušter

„Sve skladbe skladane su da bi tematski funkcionirale u filmu, ali da s druge strane mogu stajati kao i zasebne skladbe, kao što je slučaj na soundtracku, albumu koji smo izdali“, naglašava Peharda.

Progresivna nota koncerta

Peharda je gitarist u Razor Jetu, a do sada su u sklopu promocije filma svirali na nekoliko mjesta – Zagrebu, Karlovcu, Čakovcu, Osijeku, Ivancu.

„Publika generalno dobro reagira i mislim da je to djelomično do toga što su pjesme stvarno raznovrsne i ima ponešto za svakoga. Doduše, ponekad se znaju malo zabuljiti u daljinu kada na koncertu neke instrumentalne skladbe krenemo malo dulje jammati. S druge strane, nekima se baš ti dijelovi najviše sviđaju“, kaže Peharda te se potpisnik ovih redova ubacuje u skupinu ljudi kojima jammovi itekako odgovaraju. Od pjesama koje na albumu traju po minutu-dvije, u nastupu uživo nadodalo se „nepostojećih“ pet minuta jammanja pa je cijeli koncert dobio jednu progresivnu, psihodeličnu notu.

„Ironično, pjesma koja je najviše odjeknula među gledateljima je ”For You I’m Ready to Change”, pjesma koju smo napisali kao parodiju na boy band pop pjesme i koja je u radnji filma trebala označiti prelazak Razor Jeta na tamnu stranu. To nam nekako ide u kontrastu s porukom filma i zato nam je posebno smiješno, ali opet, to je vjerojatno najzaraznija pjesma sa soundtracka, tako da razumijemo kako je došlo do toga i naravno nemamo ništa protiv“, objašnjava Peharda.

Posebno spominjanje na promociji soundtracka zaslužuju pjesme ”Sailor” i  talijanska ”La vita eterna” koju je skladao Jura Ščapec. Njih su, uz pratnju benda, otpjevali pjevačica Tea Lovreković i redatelj Jurica Hižak. Upravo se u toj izvedbi vidjela neodvojiva povezanost filma i glazbe, ali i upravo ono što je Hižak htio izazvati kod gledatelja i slušatelja“, potpuni zvučni doživljaj filma.

„Razdvojiti glazbu od našeg filma je nemoguće jer sam zadnju verziju teksta koji izgovaraju glumci preradio i prilagodio pjesmama koje se pojavljuju u tim scenama. Kad novinar pita Raya (glavni protagonist filma Ray Coduymix, op. a.) odakle crpi inspiraciju, Ray odgovara „Iz nepravde“, a potom ide pjesma ”Lord of the Game”. Uz to, najvažniji, središnji dio Rifova čini pjesma ”For You I’m Ready to Change”, koja kroz četverominutnu sekvencu omogućuje preobrazbu Razor Jeta u boy band. Također, dio priče se vrti oko pjesme ”Sailor” koju su Hellen i Sherfezy ukrali Rayu. Slična nerazdvojivost glazbe od scenarija može se vidjeti u filmovima Walk Hard i Get Him to the Greek“, navodi Hižak.

Solaža koja daje supermoći

Već smo napomenuli da su Rifovi revolucije kao film prvenstveno glazbena komedija, iako žanrovski dosta raznolika, snimana u maniri trash estetike. Na koncu, sâm budžet filma spada u mikro-produkcijske okvire.

Razor Jet / Filip Kušter

„Trash estetika je idealna za ismijavanje birokracije, političara i svih mogućih društvenih zastranjenja. Tu su dozvoljena sva filmska rješenja; i prenaglašena gluma, i nakaradni likovi, i pretjerivanje u nasilju, ali pod uvjetom da gledatelji prepoznaju reference iz stvarnog ili filmskog svijeta. Nama koji smo odrasli na Alanu Fordu taj oblik humora je posve prirodan – Superhikova okrutnost je smiješna i to upravo zato što u njemu prepoznajemo društvenu realnost. Što se tiče Rifova, iz početne premise o crnokošuljašima koji kažnjavaju ulične svirače nije nužno bilo da nastane glazbeni film, ali svakako je cilj bio karikirati i ismijati taj apsurdni birokratski aparat koji želi naplatiti svaki odsvirani takt. Međutim, kad sam dr. Zempu suprotstavio Raya čije gitarske solaže ljudima daju super-snagu, postalo mi je jasno da film mora biti glazbeni. Mi kao gledatelji moramo čuti tu posebnu glazbu koju stvara Ray“, poručuje Hižak.

Za kraj, značaj benda Razor Jet u filmu može se iščitati na nekoliko razina. Uživo šesteročlani bend zvuči usvirano i profesionalno, s dinamičnim improvizacijama koje se nastavljaju iz pjesme u pjesmu. S druge strane i sociološki gledano, kroz film se može vidjeti dubina Razor Jeta.

Razor Jet / Filip Kušter

„Razor Jet simbolizira pobunu koja je suštinski dio razvoja čovjeka i društva općenito. Kod prelaska iz djetinjstva u pubertet, sasvim je prirodno da se dijete pobuni i dekonstruira roditeljske stavove. Svaku znanstvenu i umjetničku revoluciju također karakterizira određena pobuna.  Iz perspektive roditelja, pobuna je nepoželjna i to je također prirodno – društvo mora biti relativno kruto postavljeno tako da se svaka nova generacija može pobuniti protiv pravila. Ono što je zanimljivo u našem filmu, Zempova sestra Niniva predlaže da se pobuna omekša pacifikacijom i postupnim „umrtvljavanjem“ rokenrola. Oni na pobunu ne odgovaraju agresijom, nego potpisuju ugovor s Razor Jetom. Razor Jet dobiva sve ono o čemu maštaju slični, neafirmirani bendovi; novac, slavu, lijepe žene itd. U takvim okolnostima, razlozi za pobunu polako iščezavaju. Naravno, Rifovi revolucije su film s elementima fantastike pa je ta pacifikacija popraćena i time da Razor Jet gubi svoju natprirodnu moć. Tek kad Ray dotakne dno, on se suočava sa svojom „sjenom“ i kroz flashbackove doživljava prosvjetljenje. Shvaća da u glazbi nije smio praviti kompromise, da se nije smio prodati.  Proživjevši katarzu on može ponovo zasvirati gitaru“, objašnjava Hižak.

Članovi Razor Jeta, koji su varaždinskoj publici 19. srpnja na Kazališnom trgu pružili neke nove rifove su: Neven Resnik (klavijature), Arian Peharda (gitara), Tihomir Galevski (vokal), Leo Pešut (gitara), David Preložiček (bas) i Zlatko Ivanković (bubnjevi). Na pozornici su im se kao gostujući vokali pridružili Tea Lovreković i Jurica Hižak.