Iza glazbenog svijeta bajki I. B. Mažuranić

Privodeći bogatu glazbenu sezona 2023./24. kraju, 14. srpnja u sklopu Večeri na Griču zaključena je i jedna bajkovita ovosezonska priča. Bila je to osamnaesta izvedba opere Regoč, a podatak o ovolikom broju dosadašnjih izvedbi još je impresivniji uzme li se u obzir to da je praizvedba održana prije svega tri mjeseca, u MDVL. Osim toga, od svoje praizvedbe opera Regoč do sada je izvedena u raznim hrvatskim gradovima: Zagrebu, Rijeci, Ogulinu, Čakovcu, Križevcima, Vukovaru, Lonjici, Zaboku i Karlovcu.

Foto: Večeri na Griču

Projekt su pokrenule Umjetnička organizacija Euterpa i Udruga za promicanje kulture Dud, a ansambl većinski čine studenti Muzičke akademije u Zagrebu. Glazbu je skladao mladi hrvatski skladatelj i orguljaš Krešimir Klarić, a izvedbom je ravnala studentica dirigiranja Marija Anđela Biondić. Operu je režirala Kristina Grubiša, a dramaturški tekst potpisuje Nikolina Rafaj. Na kostimografiji su radili Ivana Blažević, Ana Roko i Karlo Blažina. Kao tekstualni predložak preuzeta je bajka Regoč I. B. Mažuranić u čast 150. godišnjice rođenja književnice.

Foto: Večeri na Griču

Jedna od zanimljivosti ove opere jest to što su njezina ciljana publika djeca. Time ovaj projekt pohvalno pripada rastućem trendu u Hrvatskoj, kao i u inozemstvu, kojim se umjetnost predstavlja i prilagođava najmlađim generacijama.

“Programi prilagođeni djeci imaju ključnu ulogu u razvoju kulturne svijesti, obrazovanja i emocionalne inteligencije. Oni podučavaju osnovne glazbene koncepte na zabavan način, potenciraju kreativnost i maštu te pomažu u razvijanju socijalnih vještina kroz grupne aktivnosti i zajedničko gledanje predstava. Kroz umjetničke programe djeca uče o različitim kulturama, povijesti i vrijednostima te razvijaju sposobnost kritičkog razmišljanja i izražavanja. Ako ne radimo na tome, trebamo se zapitati tko će kroz nekoliko godina ići u kazališta,“ rekla je dirigentica, ujedno i producentica projekta, Marija Anđela Biondić.

43. Večeri na Griču

Interaktivnost

Što se tiče koncepta opere Regoč, ona dramaturški i režijski ima pristup analogan suvremenim predstavama, ali ne i suvremenim operama. Velik je naglasak na uglavnom humorističnim dijalozima i monolozima. Također, dramaturgija je prisutna, a ponekad čak i dominantna tijekom isključivo glazbenih momenata, dok pjevači osim prostora pozornice koriste i prostor publike. Kada je riječ o libretu, sâm tekst I. B. Mažuranić nije toliko korišten, već je više bila riječ o slobodno konstruiranim dijalozima i monolozima prilagođenima današnjem, suvremenom jeziku i načinu izražavanja, a posebno su bili zastupljeni govoreni dijelovi najčešće komičnog karaktera.

Foto: Večeri na Griču

Što se tiče režije, posebno treba istaknuti brojne elemente interakcije koji su napravljeni upravo zbog ciljane publike. Marija Anđela Biondić ističe da je ideja interakcije bila i polazišna ideja te naglašava kako je „… interaktivnost ključna u programima za djecu jer uvjetuje da se djeca osjećaju dijelom priče. To može uključivati jednostavne zadatke poput pjevanja, plesa ili odgovaranja na pitanja koja im postavljaju izvođači. Kada smo postavljali Regoča, svi smo odmah znali da želimo uključiti publiku u operu i meni je jako zanimljivo to da reakcije nikada nisu iste te ovisno o dobi djece koja sjedi u publici, različiti dijelovi opere dođu do izražaja.“

Opera ili glazbena predstava?

Sama glazba imala je nekoliko funkcija, a skladatelj Krešimir Klarić u svakoj se izuzetno spretno snašao. Ova jednosatna opera imala je nekoliko arija, dva pjevačka dua i tri zborske točke, dok je preostala glazba djelovala više kao pozadinska glazba u funkciji svojevrsne podloge govorenim dijelovima. Zbog toga se odmah nakon slušanja opere nameće polemika radi li se doista o operi ili o glazbenoj predstavi?

Foto: Večeri na Griču

Autorski tim ističe kako su i sami ušli u ovu polemiku i razmišljanje, te čak i napravili malo istraživanje i razgovarali s muzikolozima o granici između opere i glazbene predstave. Svojevrsni zaključak autorskog tima jest da je tumačenje pojma opere čija su ciljana publika djeca mnogo šire, zbog čega ona može nalikovati na glazbenu predstavu per se.

„U operi, za razliku od glazbene predstave, glazba ima veliku ulogu u vođenju i pokretanju radnje,  te stvaranju ambijenta. Glazbena predstava stavlja glazbu ipak u drugi plan. Mlađim uzrastima sigurno je bliže nešto što bismo mogli zvati glazbenom predstavom jer lakše mogu pratiti radnju koja je govorena uz izlete u glazbene brojeve“, kaže skladatelj Krešimir Klarić.

Foto: Večeri na Griču

Likovi, lajtmotivi, skladateljski izbori

Radnja čitave opere započinje u fiktivnoj sretnoj budućnosti nakon bajke Regoč, a njezini likovi, žitelji idiličnog sela, sami priređuju predstavu kako bi publici ispričali priču o tome kako je selo nastalo, odnosno samu bajku Regoč. Proces izrade opere bio je kompleksan jer je trebalo ujediniti ideje različitih umjetničkih ličnosti, o čemu govori Krešimir Klarić:

„Prije početka rada na glazbi, imao sam nekoliko sastanaka s redateljicom i dramaturginjom kako bismo uopće stvorili neki zajednički okvir u kojem bismo razvijali naše ideje. Svatko je imao priliku iznijeti svoje viđenje, nastojali smo međusobno pomiriti gledišta i zajedno biti kontrola kako bi ideja išla u dobrom pravcu.“

Opera je, uz uvertiru, podijeljena na ukupno šest scena, pri čemu prva i zadnja prikazuju sadašnjost, dok unutarnje scene donose prepričanu radnju originalne bajke. U glazbenom smislu, skladatelj Krešimir Klarić odlučuje se za koherentan glazbeni materijal koji se pojavljuje tijekom čitave opere, kao i nekolicinu lajtmotiva: „Sav glazbeni materijal koji koristim u operi može se pronaći u trodijelnoj uvertiri. Njega kasnije često varirano koristim kao sredstvo za stvaranje atmosfere. Koristim i lajtmotive koji prate određene likove.

Foto: Večeri na Griču

Regoča uvijek prati silazni motiv ponovljenih tonova, zemlju karakterizira neprilagodljivost, dok Kosjenku prate motivi s polarnim vezama kao metafora veze između neba i zemlje. Razne varijacije, diminucije i augmentacije materijala iz uvertire pospješuju stvaranje ugođaja i postavljanje scene i smisleno vođenje radnje u kojem publika uz pomoć prepoznatljivih motiva može shvatiti u kojem dijelu priče se radnja odvija –  prošlosti ili sadašnjosti.“

Krešimir Klarić odlučuje se za koherentan glazbeni materijal koji se pojavljuje tijekom čitave opere, kao i nekolicinu lajtmotiva

Iako se radi o mladom skladatelju, koji je studij kompozicije diplomirao 2021. godine, Krešimir Klarić iza sebe ima brojne projekte u kojima se donekle čak i iskristalizirao njegov glazbeni izričaj. Radi se atonalitetnim, često formalno slobodnim skladbama u kojima se istražuju specifične i neobične orkestralne i zvukovne situacije. No ono što njegov maštoviti, a ponekad na prvi dojam i raspršeni glazbeni materijal ujedinjuje jest jasna vizija i ideja. S tim saznanjem, bilo je neobično slušati Klarićevu glazbu u potpuno drugačijem ruhu, a on sâm priznaje da mu je ova opera u tom smislu bila velik izazov:

„Na stil je uvelike utjecao predumišljaj o publici koja će ovo djelo slušati. U dosadašnjem radu nikad nisam razmišljao na način treba li se nekome svidjeti moja glazba ili hoće li biti odobravana. Uvijek je proces skladanja bio egoističan, okrenut sam sâm sebi i svojem svijetu koji pokušavam izliti na prazan papir. Pri radu na Regoču, taj sam ego morao „ubiti“ i pomiriti ga s onim što mi se u tom trenutku činilo važnijim – s funkcijom glazbe u ovoj prilici.“

Foto: Večeri na Griču

Što djeca vole? 

Svakako je zanimljivo uočiti da umjetnički projekti namijenjeni djeci često imaju određeni predumišljaj o tome što točno djeca vole i žele čuti. U dramaturškom segmentu interakcija je doista dobrodošla. U glazbenom smislu uvriježena je percepcija da djeca više vole određeni stil.

„Kada su ciljana publika djeca, kreativni proces često uključuje elemente poput jednostavnih i ponavljajućih melodija koje su lako pamtljive, veselih i živopisnih tonova koji održavaju pažnju djece, interaktivnih elemenata koji omogućuju djeci da sudjeluju u predstavi te pristupačnost likova i priča koje djeca mogu razumjeti i s kojima se mogu poistovjetiti. Pristup koji uključuje navedene elemente rezultira izvedbama koje su dinamične, edukativne i zabavne za djecu. Korištenje lajtmotiva, jednostavnijih harmonija i ritmičkih struktura također pomaže u održavanju dječje pažnje i angažmana,“ objašnjava Marija Anđela Biondić.

Umjetnički projekti namijenjeni djeci često imaju određeni predumišljaj o tome što točno djeca vole i žele čuti

S obzirom na to da se ovaj projekt kreće po tankoj granici između opere i glazbene predstave, znači li to da se podrazumijeva da je djeci riječ odnosno drama bliža nego glazba, i što to konkretno znači za nas glazbenike? Marija Anđela Biondić s pravom opaža da, zbog nedostatka ovakvih projekata, a ponekad i situacije u obrazovnim ustanovama, možda i nedostaje prostor gdje bi djeca uopće mogla razviti određene glazbene preferencije ili upoznati suvremenu glazbu:

„U osnovnim školama se premalo potiče učenike na suvremenu glazbu. Neki bi pomislili da je to zbog učenika, ali potpuno suprotno, to je zbog profesora od kojih nekolicina nameće svoj glazbeni ukus i ne pronalazi vrijeme u satnici kako bi se na bilo koji način promoviralo suvremenu glazbu.“

Foto: Večeri na Griču

Na promišljanja o stilu nadovezuje se i Krešimir Klarić: „Često razmišljam o tome koliko možda podcjenjujemo djecu smatrajući kako ona ne mogu osjetiti i prihvatiti suvremeni izričaj u klasičnoj glazbi. U Regoču je glazba prilično eklektična. Uz prevladavajuće kretanje u tonalitetu ili proširenom tonalitetu ima izleta u aleatoriku, glazbeni teatar i poneki atonalitetni odjeljak.“

Od ideje do realizacije 

Marija Anđela Biondić ovom se prilikom po prvi puta susrela sa suvremenom partiturom kao dirigentica. Treba istaknuti da je njezin nastup bio izuzetno suveren, upadi precizni i točni, a koncentracija besprijekorna: u unutarnjem vrtu Griča ansambl je bio smješten pored scene, što je pred dirigenticu stavilo zahtjev koordinacije vodstva orkestra i situacije na sceni.

Foto: Večeri na Griču

Svi članovi ansambla, kao i pjevači, djelovali su uigrano i spretno, zasigurno i zbog brojnih izvedbi iza njih. No, izvođačka postava na Griču nije jedina, već je u projekt uključeno čak četrdesetak glazbenika. Sudionici svih postava mogu se pronaći ovdje.

„Projekti poput našeg često kreću od nule. Usprkos brojnim odbijenicama, napravili smo financijski samoodrživ projekt. Mi smo imali velike hrabrosti, a to je nešto što je nužno. Uvijek naglašavam da smo ni iz čega napravili nešto i da se to zaista može. Nadam se da ćemo nekima biti poticaj da i sami nastoje napraviti nešto jer na taj se način stvara predivna mreža mladih umjetnika i nada u bolju umjetničku budućnost,“ svjedoči Biondić.

I doista je zadivljujuće što samoinicijativan projekt mladih glazbenika toliko pridonosi razvoju suvremene glazbe i režije, s posebnim naglaskom na njegovu nesebičnu odgojno-obrazovnu ulogu kojom se širi repertoar namijenjen djeci, odnosno budućoj publici svih tipova kulturnih događanja.

Foto: Večeri na Griču

„Na izvedbama je reakcija djece bila izuzetno pozitivna. Interaktivnost je bila uspješna: na jednoj izvedbi djeca su euforično pokazivala Regoču gdje je Kosjenka u dijelu predstave kada je on traži, tako da smo svi imali osjećaj da smo na nekoj utakmici, a ne u maloj dvorani Lisinski. Čim ju je Regoč pronašao, pljeskali su od sreće. Nekolicina ih je nakon Regoča poželjela upisati glazbenu školu, pridružiti se zborovima, dramskim skupinama, a neki su se ohrabrili i otišli pogledati i neke druge programe u koncertnim dvoranama.“

„Često zaboravimo da sve ovo za što se obrazujemo radimo kako bismo publiku animirali, a kada dobijemo ovakve pozitivne reakcije, znamo da smo uspjeli!“

Nova sezona – novi projekti 

Nakon Griča, Regoč ne odlazi u Legen grad, već će biti sveprisutan na hrvatskoj i inozemnoj sceni i u idućoj sezoni, odnosno u Bjelovaru 13. rujna, a nakon toga – zahvaljujući Ministarstvu vanjskih poslova – putuje čak i u Istanbul. Također se vraća na svoje ishodište, u malu dvoranu Lisinski 25. listopada i 7. veljače, kao i u Opatiju 6. listopada, a termina će biti još.

„Smatramo da smo postigli cilj te da smo približili umjetnost mlađim uzrastima kroz interaktivne i edukativne elemente. Jako sam puno toga naučila iz Regoča, a ovim putem pozivam sve koji nisu, da dođu i upoznaju našeg Regoča! Također, presretna sam što mogu najaviti naš novi projekt pod nazivom Glas iz tišine, na kojem radi cijela „stara“ postava uz novu suradnicu, a to je dramaturginja Karla Leko. Praizvedba će se održati 28. ožujka u MDVL.“

14. srpnja u sklopu Večeri na Griču nastupili su:

Solisti – Dorian Stipčić (bariton), Barbara Pijetlović (sopran), Lucija Klarić (mezzosopran), Marko Antolković (sopranist) Zbor – Mirta Javurek (sopran), Katarina Bobok (sopran), Marta Knežević (sopran), Vinka Siladi (mezzosopran), Hana Sever (sopran), Marta Bradić (sopran). Ansambl – Marija Anđela Biondić (dirigentica), Ana Kovačev (flauta), Ana Ciglenečki (oboa), Lovre Lučić (clarinet), Luka Norac (alt saksofon), Ante Bubić (truba), Katarina Nera Biondić (klavir), Matea Kasaić Drakšić (prva violina), Esperanza Claudia Frank (druga violina), Barbara Vlainić (viola), Alida Cossetto (violončelo)

Foto: Večeri na Griču

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.