eugen: „Bez rada nema ništa!”

eugena je javnost kao glazbenika premijerno upoznala na ovogodišnjoj Dori gdje se predstavio s pjesmom “tišine”

Pjesma koja je rijetko koga ostavila ravnodušnim predstavila je njegov specifičan glazbeni smjer koji je upotpunjen vizualnim identitetom zanimljivih spotova koje je prepoznala i nagradila svjetska struka. Minhenski festival nagrada za glazbene spotove iz godine u godinu prikazuje najinovativnije i najkreativnije glazbene spotove na svijetu, koje su kreirali talentirani redatelji iz cijelog svijeta, a uključuju različite žanrove u glazbenoj i filmskoj industriji.

Njegovi su spotovi nagrađeni za najbolju originalnu pjesmu, za najbolju kameru, za najbolji plesni glazbeni video i najbolji redateljski glazbeni video.

eugen/foto: Franjo Matković

“dišem” je druga uspješna pjesma mladog pjevača nakon “tišine” s Dore, koja je osvojila brojne glazbene ljestvice te se našla među top 10 pjesama na Shazamu u Hrvatskoj.

„Odlučio sam studirati glumu, malo sam zabrijao pa sam pronašao dublji smisao u formiranju lika, formiranju rečenice i sličnog”

Njegova je glazbena priča započela, govori nam, već u ranom djetinjstvu: „Otkad znam za sebe bavio sam se nekom formom glazbe. Kako smo živjeli u centru grada gdje je često svirala glazba, mater mi često prepričava da sam već s deset mjeseci imao pokrete u ritmu”, smije se eugen, koji otkriva kako je odmalena posebno volio orkestralnu glazbu i opere.

Sa samo šest godina počeo je svirati klavir, kasnije i gitaru, bavio se i sportom, a osim glazbe, bavio se i glumom koju je završio na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. „Kada je došlo vrijeme za to da se odlučim što ću upisati, klasična glazba me nije zanimala, ni solo pjevanje, u smislu da radim operne uloge. Kao djeca smo radili mjuzikle, za to vrijeme bile su to čak ozbiljne produkcije. Držalo se do toga. Iz dječje perspektive mi je bilo kao, što, dođeš na pozornicu i pjevaš.

eugen/foto: Franjo Matković

Odradio sam puno dječjih nastupa, a to mi je bilo nekako isprazno. I onda sam se nekako pronašao u glumi. Odlučio sam studirati glumu, malo sam zabrijao pa sam pronašao dublji smisao u formiranju lika, formiranju rečenice i sličnog. Radio sam neke dobre uloge, neke manje dobre, ali puno sam iz svega toga naučio. Zatim sam otišao u London na usavršavanje za mjuzikl, vratio se u Hrvatsku, dobio nagradu Hrvatskog glumišta za ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina i onda sam shvatio da već imam 27 i da postoji tu još jedan dio mene koji se sada želi izraziti na drugi način. Odnosno, vraćam se korijenima, vraćam se glazbi”, priča eugen.

Njegova svestranost u umjetnosti rezultat je pogleda u kojem smatra da u umjetnosti ne bi trebale postojati granice, a sukladno time odlučio je da se njegovo umjetničko ime, kao i imena svih pjesama, zato trebaju pisati malim početnim slovom: „Time smo htjeli postići barem mali progres da imamo nešto što ide protiv neke forme, a ako igdje umjetnost dopušta, onda je to tu. Ponovno istražujem glazbu, razne žanrove, tako da ako me sada pitaš za koji bih se žanr opredijelio, reći ću ti da je to nemoguće. Ne gledam glazbu kroz prizmu žanrova, gledam je li mi nešto dobro ili nije”, iskreno će.

„Mislio sam da mi Dora neće biti problem, jer sam imao iskustvo scene”

Za usavršavanje u Londonu odlučio se jer, kaže, u Hrvatskoj nije bilo toliko prostora za usavršavanje u mjuziklu: „U Hrvatskoj samo jedno kazalište radi mjuzikl. I meni je zapravo nakon treće godine trebala i pauza od Zagreba. Došao sam iz Trogira u Zagreb pa sam se nakon tri godine Zagreba – da ne ulazim u privatno neke stvari – htio maknuti, uzeti neku novu perspektivu. Tamo sam upoznao i formu performansa što je u Hrvatskoj još u začecima, iako imamo dobre performere. Tako da sam se proširio u kreativnom smislu, što mi je bilo jako zanimljivo i inspirirajuće. Imam poriv stvarati!”

Službeni početak njegove glazbene karijere veže se uz Doru, veliki zalogaj koji mu se nije tako činio: „Mislio sam da mi Dora neće biti problem, jer sam imao iskustvo scene. Mislio sam da je to još jedan izlazak na scenu, međutim, okolnosti su bile malo drugačije. Sretan sam na prilici da je uopće moja prva prava profesionalna pjesma ikad uspjela ući u tih famoznih 24. Također, drago mi je da je bila dosta slušana i da je rezonirala s ljudima.”

Iz ovog je iskustva naučio puno te spoznao prostor za daljnji napredak: „Sad znam da ako se idući put ne budem čuo u monitoringu da skinem slušalice”, smije se eugen.

Njegova potreba za stvaranjem odražava se na autorski potpis i upravo mu to osigurava produktivnost: „Koliko god to zvučalo kao floskula, imam potrebu da napišem nešto. To je ona stvar koja me, neću reći odvukla od glume, ali usmjerila na glazbu i autorstvo jer imam potpunu slobodu progovoriti o svijetu, o fenomenima, osjećajima, na svoj i autentičan način dok sam u glumi ograničen na ulogu.”

„Lockroom i ja smo prijatelji”

Činjenica da svaki do sada njegov objavljeni singl postigne zavidan uspjeh nije slučajan, jer svoj doprinos njima daje Mihovil Šoštarić Lockroom, naš najbolji producent mlađe generacije i autor većine hitova u posljednjih nekoliko godina: „Mi smo prijatelji. Kada sam se preselio u Zagreb, bili smo dio ekipe, on je mlađi od mene nekoliko godina. Družili smo se, igrali društvene igre, zezali se… prijatelji smo. Nekako mi je bilo logično da idem onda i raditi s Lockroomom, jer zapravo druge ljude unutar glazbene industrije ne poznajem”, smije se eugen i dodaje:

„Biram krug ljudi koji nemaju veze ni s glumom ni s glazbom, i koji su u suprotnosti od profesije koju ja radim, tako je opuštenije. Super mi je kod njega jer je isti kao što je bio kada je došao u Zagreb s osamnaest godina i sada, nakon toliko hitova. To cijenim. On je svjestan da se nikad nitko iz naše ekipe ne smije umisliti, jer kada se umisli neće moći napredovati i neće moći raditi dobro. Bez rada nema ništa!”

Inspiracije mu ne nedostaje, jer je pronalazi u baš svakom kutku svog života: „Sve su pjesme u pravilu moj neki pogled na svijet oko mene. Ne vjerujem da inspiracija pada s neba. I ovaj razgovor može biti inspiracija, samo je na tebi na koji način ćeš to opisati i staviti. Sve može biti inspiracija, život je inspiracija, jer sve crpiš iz života. Naravno, trebaš imati senzibilitet za to. Uvijek imam osjećaj da ako mi netko nešto kaže, ako vidim neki pogled ili slično da to nekako utječe na mene. Zahvalan sam na tome, jer me inspirira i za predstave i za glazbu. Sve me inspirira. Ako čekaš inspiraciju, mislim da je nikada ne dočekaš”, odlučno će.

U planu je i debitantski album: „Imam ambiciozan plan da svaka dva do tri mjeseca izbacim pjesmu sa spotom. Želim izbaciti proizvod kada bude vrijeme za to. ”dišem”, pjesma koja se radi o novom udahu i ostavljanju svega starog, objavljena je na proljeće jer mislim da je bio dobar trenutak za to. Imam dosta pjesama, samo ćemo vidjeti kada će biti dobar trenutak za izbaciti pjesme.”

Nagrade na međunarodnim natjecanjima rezultat su napornog rada i ulaganja u vizualni aspekt eugena kao umjetnika. Ovaj mu je segment, govori, od izuzetne važnosti te rado sudjeluje u svakom trenutku kreativnog procesa stvaranja: „Naravno da su tu uvijek moje ideje prisutne, jer imam problem prepustiti baš sve u potpunosti nekom drugom, ako sam s nekom pjesmom vezan. Kažem neki svoj pogled te u suradnji s kolegicama i kolegama s Akademije dramskih umjetnosti brainstormamo neke ideje kako bismo mogli dobiti novi vizual. Voljeli bismo da s našim spotovima odemo korak dalje i da malo dublje zakopamo, jer mislimo da je to jedan iskaz i jedna forma za sebe. Ako ti to što je u kadru ima simboliku, onda sve ima smisla. Ne želimo raditi nešto reda radi, želimo malo promisliti. Svakome od nas je u cilju da dâ najbolje od sebe, svatko je dao svoj maksimum”, za kraj će eugen.