Lisinski srijedom: Nduduzo Makhathini

Pijanist Nduduzo Makhathini odrastao je u bujnim i krševitim krajolicima uMgungundlovua u Južnoafričkoj Republici, u kojima su glazba i ritualne prakse bile simbiotski povezane.

To područje je povijesno važno i kao mjesto kraljevstva Zulu kralja Dinganea između 1828. i 1840. godine. Zulu, zapravo kodeks afričkog ratnika, duboko se oslanja na glazbu za motivaciju i iscjeljenje i ta je snažna simbioza ključna za razumijevanje Makhathinijeve vizije. Jednako tako, i crkva je imala ulogu u izgradnji njegova doživljaja glazbe, dok je u mladosti obilazio crkve u potrazi za glazbom.

Za svoj izričaj Makhathini kaže: „Svoj glas pijanista shvatio sam kroz A Love Supreme Johna Coltranea. Kao netko tko je kasno počeo svirati jazz, uvijek sam tražio neku vrstu sviranja koje bi moglo evocirati način na koji su moji ljudi plesali, pjevali i govorili. Coltraneov pijanist McCoy Tyner je u tome uspio i još uvijek to čini na značajan način.”
Također navodi američke jazz-pijaniste, uključujući Andrewa Hilla, Randyja Westona i Dona Pullena kao velike utjecaje.

Aktivan kao pedagog i istraživač, Makhathini je voditelj glazbenog odjela na Sveučilištu Fort Hare u provinciji East Cape. Nastupao je na renomiranim festivalima, uključujući Cape Town International Jazz Festival i Essence Festival (u New Orleansu i Južnoj Africi), a 2019. debitirao je u Blue Note Jazz Clubu u New Yorku, kao i u Jazz at Lincoln Center, gdje je bio istaknuti gost s Wyntonom Marsalisom, kao i uz Jazz at Lincoln Center Orchestra na njihovoj trodnevnoj glazbenoj proslavi Južnoafrička pjesmarica u kazalištu Rose.

Objavio je mnogo albuma te osnovao izdavačku kuću sa svojom suprugom, pjevačicom Omagugu. Dobitnik je brojnih nagrada, a njegov album ‘Ikhambi’ iz 2017., prvi koji je objavio Universal Music South Africa, osvojio je nagradu za najbolji jazz-album na Južnoafričkim glazbenim nagradama (SAMA). Godine 2020. objavio je album ‘Modes of Communication: Letters from the Underworlds’ za izdavačku kuću Blue Note, koji mu je donio nepodijeljene pohvale kritike i publike te ga je The New York Times proglasio jednim od najboljih jazz-albuma te godine.

Njegova glazba čista je magija koja širi užitak i iscjeljenje. Naprosto, jedinstven transcedentni doživljaj koji se iskusi rijetko u životu i koji se nikad ne zaboravlja.