2. PONTA LOPUD JAZZ FESTIVAL - Kristalna kugla boljeg sutra
Thana Alexa & Antonio Sanchez: „Iako svijet danas ima druge vrijednosti, važno je podsjetiti se zašto volimo i stvaramo ovu glazbu“
Malo kreativno čudo koje se prošloga ljeta pojavilo u obliku Ponta Lopud Jazz Festivala dobilo je svoj nastavak. Naime, ovogodišnje, drugo izdanje jazz festivala – koji je svoje utočište pronašlo na otoku Lopudu kroz kreativnu platformu Ponta Lopud Tilde Grossel Bogdanović – upravo je započelo serijom cjelodnevnih majstorskih radionica i predavanja nekih od najpoznatijih svjetskih jazz profesionalaca. Svake večeri od četvrtka 29. kolovoza do subote 31. kolovoza oni će održavati koncerte i jam sessione u vrtu hotela Grand, sasvim simbolično za jazz glazbu – zaštićenom spomeniku kulture.
Baš kao i prošle godine, polaznici radionica, ali i njihovi mentori pomno su odabrani. To je naime glavna postavka ovog festivala, jasno naglašava pjevačica, skladateljica i aranžerka Thana Alexa, suosnivačica i umjetnička direktorica festivala, koja je uz podršku supruga Antonija Sancheza, jednog od najcjenjenijih jazz bubnjara, s pripremama započela još za vrijeme prošlogodišnjeg festivala, ništa ne prepuštajući slučaju.
Foto: Ay Güey, Meksiko
Thana Alexa: S planiranjem smo krenuli odmah nakon prošlog festivala. Već sam imala na umu koga želim pozvati i potvrdila sam postavu glazbenika, headlinera, početkom godine. Ono što se malo odužilo bio je odabir sudionika, jer mi je jako bitno da su svi sudionici jedinstveni kao što su jedinstveni i mentori majstorskih radionica te da su to glazbenici koji u svojoj glazbi rade zanimljive stvari. Važno mi je da postoji ravnoteža između muškaraca i žena, te da postoji ravnoteža između instrumenata.
Lako bih mogla imati sve bubnjare i sve pjevače, a onda ne bismo baš mogli svirati u bendu. Vrlo lako bih mogla imati sve muškarce ili sve studente. To je također jedan od uvjeta za sudjelovanje – ako ste student, morate biti student magisterija ili doktorata, nikako student dodiplomskog studija. Kao što se sjećate od prošle godine, festival je skup, a mi pozivamo sudionike da dođu uz vrlo simboličnu naknadu. Da bi ljudi to stvarno cijenili i postali dio velikog zagrljaja kakav je Ponta Lopud, važno mi je da su glazbenici na određenoj razini karijere kako bi to znali cijeniti.
Ideja je da se ovi glazbenici različitih faza karijera i različitoga kulturnog podrijetla mogu okupiti i učiti jedni od drugih
I dalje pokušavam poslati poruku da su sudionici radionica profesionalni glazbenici koji se trude u tom području, koji žive od ovoga, stvaraju svoju glazbu, svoje albume, već su na turnejama, i svi su impresivni umjetnici. Zato sam ih izabrala da budu ovdje.
Ideja je da se ovi glazbenici različitih faza karijera i različitoga kulturnog podrijetla mogu okupiti i učiti jedni od drugih. Ljudi koji dolaze kao mentori, dolaze s drugim znanjem i drugim svjetskim iskustvom i turnejama iza sebe, ali važno mi je da i oni, mentori i majstori, shvate da glazbenici koje pozivamo nisu mladi ljudi koji ništa ne znaju, nego mladi glazbenici koji svojom glazbom imaju nešto jako važno za reći te da svi možemo učiti jedni od drugih.
Četrnaest pozvanih mladih glazbenica i glazbenika različitih provenijencija imat će priliku učiti od najboljih iz svijeta jazza. Ove je godine u ulozi jazz mastera Kenny Werner, renomirani pijanist i skladatelj, ali i fenomenalna basistica i skladateljica Linda May Han Oh, te uz Antonija Sancheza i Thanu Alexu i kantautorica Nicole Zuraitis, kao i Michael League, osnivač sastava Snarky Puppy, sve redom visoko motivirani vrsni edukatori. No, što čini ovaj festival baš posebnim?
Antonio Sanchez: Toliko je stvari koje se razlikuju u vezi s ovim festivalom od bilo kojeg drugog festivala na kojem sam ikada bio, na kakvima je Thana bila te gdje smo zajednički sudjelovali. Nije važno koje je festival veličine. Postoje neki vrlo mali boutique festivali koji su izvrsni, ali se ne osjećaju na ovaj način. Postoje neki veliki festivali koji su sjajni, ali se kod njih ne nalazi ovaj osjećaj. Mislim da je glavna stvar samo, u nedostatku bolje riječi, zapravo ljubav koja ispunjava otok. S atmosferom koju je stvorila Tilda Grossel Bogdanović i Mandračem kao središtem aktivnosti, vrlo malim mjestom gdje se svi stalno susreću.
Jednostavno ima vrlo domaću vibru, domaću energiju, pa mislim da energija koju svi počnu osjećati kad su ovdje jednostavno prožima cijeli festival, sudionike, glazbenike i glazbenike u rezidenciji. Svi se nekako počnu osjećati kao da smo kod nekoga tko nam je jednostavno simpatičan. Nije kao da idete obaviti ono što trebate i onda se idući dan raziđete, što je obično slučaj.
Festival ima domaću vibru i energiju, pa mislim da energija koju svi počnu osjećati kad su ovdje prožima cijeli festival – sudionike, glazbenike i glazbenike u rezidenciji
Thana je bila vrlo jasna u ideji da želi da ovo bude drukčije i da stvara energiju zajednice. Nevjerojatno je da je to uspjela s Tildom i cijelim timom koji radi na festivalu. To je prilično izvanredno, a također i ljudi koji volontiraju samo kako bi ovo učinili boljim iskustvom, rekao bih da je jednostavno zbog svega toga u pitanju posebno festivalsko iskustvo.
Antonio Sanchez i Thana Alexa
Thana Alexa: Znate, Tilda je ista, a ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez nje. Zajedno skupljamo sredstva, sastavljamo program i sve. Dovodim umjetnike koje poznajem, jako sam zahvalna što ih poznajem i imam veze s njima, ali ništa nije moguće bez Tilde, bez cijele obitelj, bez Mandrača, oni su duša Lopuda.
Ovo je također Tildin rad i njezina vizija. Razvijala je to godinama. Ima veliko iskustvo kao programatorica, kao koordinatorica događanja, organizatorica festivala, a stvorila je Kreativnu platformu Ponta Lopud u čijem se sklopu sada nalaze tri festivala. Tu su ljetne projekcije filmova, zatim naš jazz festival, a onda će ove jeseni biti prvi Book Bridge, što je također lijepo jer su knjige umjetnost koja pomalo odumire i Tilda se doista trudi pronaći različite umjetnike u različitim disciplinama koje dolaze na otok i ostvariti svoju kreativnost.
Tu je i umjetnička rezidencija Ponta Lopud Creative Platform, koja se održava dva puta godišnje. Izaberu se četiri do pet umjetnika različitih disciplina koji dolaze na otok i ostaju mjesec dana samo kako bi stvorili novi rad ili se inspirirali.
Na ovom je festivalu kao i u samom jazzu – ljepota u detaljima. Znam da ste oboje veliki radoholičari, no kako surađujete u organiziranju ovakvog pothvata?
Thana Alexa: Antonio me jednostavno promatra dok patim.
Antonio Sanchez i Thana Alexa / Foto: John Pavlish
Antonio Sanchez: Da, ali po tome smo jako različiti, jer Thana ima pravu osobnost za organizaciju. Na taj je način vrlo orijentirana na detalje. Ne želim ništa znati o takvim detaljima. Reci mi kada je svirka i doći ću. Da, i dobar sam u drugim vrstama detalja, ali organizacijski dio toga – nisam dobar u tome i ne uživam u tome. Ali ona je vrlo sposobna i uživa u tome, a mislim da je i Tilda, tako da su stvarno dobar par.
Thana Alexa i Tilda Grossel Bogdanovic
Možda ne uživate u organizaciji, ali ćete sigurno uživati u muziciranju s mentorima koji su sve od reda vaši prijatelji i s kojima dijelite neke ideje, posebno oko edukacije.
Antonio Sanchez: Kenny je moj jako dobar prijatelj. Dugo smo radili zajedno u raznim situacijama. Dugo sam svirao u ovoj skupini. Snimali smo albume. On je vrlo posebna duša. Također imam svoju radionicu koju sam organizirao u Meksiku početkom kolovoza, a on je bio tamo dvije godine zaredom i predavao je isto što će raditi i ovdje. Ima vrlo jasan pedagoški pristup koji je razvijao dugo vremena, teoriju svladavanja bez napora, a čak ima svoj odjel na Berklee College of Music.
Thana dobro pazi koga će dovesti, za koga zna da će pružiti tu vrstu energije i bliskosti koja je tako specifična za ovaj festival
Dakle, on je vrlo posebna osoba kada je riječ o podučavanju i filozofiji te praktičnom aspektu stvari, ali posebno, rekao bih, filozofskom aspektu stvari. I duhovno je tu važno, što je i vrlo zanimljivo. Ali svi na popisu ovogodišnjih sudionika su nevjerojatni. Nicole, Linda. Svi smo mi bliski prijatelji. U osnovi se svi međusobno poznaju, surađivali su jedni s drugima i dobri smo prijatelji. I zato, također, mislim da Thana dobro pazi koga će dovesti, za koga zna da će pružiti tu vrstu energije i bliskosti koja je tako specifična za ovaj festival.
View this post on Instagram
Thana Alexa: To mi je najvažnije, da nemamo samo dobre glazbenike, nego i dobre ljude. Jer možete imati fantastičnog glazbenika koji ne želi biti dio zajednice. A meni to nije zanimljivo. Želim glazbenike koji će izvući inspiraciju iz svih i pronaći nešto lijepo u cijeloj ovoj priči.
Jer je također teško uvjeriti jazz glazbenike da dođu na ovako nešto, i to zato što zvuči previše idilično. Zvuči previše savršeno. A jazz glazbenik je uvjetovan da misli da ste prevareni. I onda, „kako to misliš sviram samo jednu večer, a ti mi plaćaš da dođem sva četiri dana? Ne vjerujem ti.“
Dakle, za mene, s obzirom na ono što znam o turnejama i tome što sam glazbenica, a posebno nakon pandemije, ideja je pružiti luksuz vremena i prostora. Jer to su stvari kojih obično najmanje imamo. Ali potrebno vam je vrijeme i prostor da upijete, da pustite stvari da odstoje, da se stvari razvijaju, da ih cijenite i da se kreativnost dogodi.
Ideja je pružiti luksuz vremena i prostora, jer to su stvari kojih obično najmanje imamo
Divno mi je vidjeti što se dogodilo prošle godine – jedan sastav bi odsvirao, ali bi onda dolazili i gledali druge bendove. A onda čak i da ne održavaju masterclass, pohađali bi druge majstorske tečajeve samo zato što smo na malom otoku. I dobro, što ćeš drugo? Ići ćeš na masterclass, a onda ćeš na plivanje. I onda odete na nastup navečer, i svi sviraju na jam sessionima. A ove godine, to je još više obiteljski ugođaj.
Ove godine imamo veću grupu nego prošle godine i svi su jako uzbuđeni. I još uvijek zapravo ne znaju što očekivati, jer jazz očekivanja su da će im, znate, svaki dan davati sendviče, i to je to. Stoga su jako motivirani.
Ponta Lopud Jazz Festival 2023.
Festival je važno mjesto i za međugeneracijska, međukulturna pitanja, pitanja rodne jednakosti. Thana često koristi svoj glas i u borbi za jednakost žena…
Antonio Sanchez: Mislim da je Thana bila jako pametna u tome kako je sve spojila, pazeći da nisu stalno samo muškarci u prominentnim ulogama, jer ipak u jazzu još uvijek dominiraju mahom muškarci. Također, jako pazi na to kako vodi festival kako bi bio ujednačen u smislu spola, rase, porijekla, sve su to stvari za koje mislim da je danas vrlo važno uzeti u obzir. Tako da mislim da je to zasigurno jedan od najraznolikijih i najskladnijih festivala.
Thana Alexa: Zato je trajalo toliko dugo da potvrdimo sudionike, jer smo imali mnogo ljudi koji su htjeli doći, jer ovo je situacija samo za sudionike na poziv. Nema prijave. Možda jednog dana dođemo do točke da se ljudi mogu prijaviti, mi pregledamo prijave i onda kontaktiramo ljude. To bi bilo sjajno, jer bi mi također pomoglo u mom istraživanju, jer ono što sam radila svake godine otkad sam pokrenula festival s Tildom, jest to da sam napravila vrlo, vrlo duboko istraživanje o tome tko su glazbenici u našoj regiji, iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Kosova, Makedonije, Italije, Mađarske, Poljske. Polazim od naše najuže regije, pa polako širim.
Thana Alexa i Jazz orkestar HRT-a
Sada kada Antonio i ja živimo u Barceloni, upoznali smo neke fantastične glazbenike koji su trenutno u Barceloni, ali su iz drugih dijelova svijeta. Na primjer, imamo brazilsku bubnjaricu, koja je na magisteriju u Barceloni, i prati nas otkako smo stigli u Barcelonu, i samo želi učiti, i želi biti dio svega čega može biti dijelom. I tako smo je pozvali na festival i ona dolazi kao sudionica.
Dolazi nam jedan bubnjar iz Nizozemske, jedan pijanist iz Španjolske i jedan saksofonist iz Španjolske. Ali svi ostali su Hrvati, Slovenci, Srbi, imamo jednog sjajnog pjevača s Kosova.
Važno mi je da su žene predstavljene i na instrumentima, ne samo kao vokalistice
Bit će to stvarno prekrasna kombinacija, i imamo vrlo dobar, ujednačen broj muškaraca i žena. Važno mi je da su žene predstavljene i na instrumentima, ne samo kao vokalistice.
Kada je riječ o glazbi koja se izvodi, također postoji ravnoteža između ljudi koji su fokusirani na elektroničku glazbu u jazzu, ili pak big band zvuk. Želim da svi budu predstavljeni na sve načine, bilo da je riječ o spolu, instrumentu, vrsti jazza koji svirate, želim da se svi osjećaju da su ovdje dobrodošli i da ne postoji pogrešan način. Postoji samo pravi put.
Antonio, što će biti u vašem fokusu na Ponta Lopud Jazz Festivalu?
Antonio Sanchez: Pa, prvo, odmoriti se. Ovo su prvi dani odmora nakon dugo vremena, tako da je osjećaj jako dobar. I pustio sam Thanu da radi svoje, a ja samo letim okolo. Pomoći ću kako god mogu. A kad su sudionici ovdje, stvarno volim surađivati s njima i stvarno biti prisutan.
View this post on Instagram
Thana Alexa: Ove godine radimo malo fokusiranije, majstorske radionice bit će teoretske s određenim stvarima, ovo je dosta inspirirano Kennyjem. Majstorski tečajevi i predmeti majstorskih tečajeva također nose duhovni aspekt. I glazbenicima je teško od vremena pandemije. Uvijek smo imali težak život, ali od pandemije je posebno teško. I teško je s internetom, s lajkovima i brojevima streamanja i svim tim stvarima koje nam oduzimaju pažnju i ubijaju naš ego i kreativnost.
Mislim da je važno podsjetiti se zašto volimo ovu glazbu i zašto se zbog nje osjećamo dobro. I da je to osjećaj koji bismo trebali slijediti u svojim karijerama, stvar zbog koje se osjećamo dobro, stvar zbog koje se osjećamo vjerni sebi umjesto da slijedimo brojke i buku. Jer sada je vrlo lako biti ometen svijetom takvim kakav jest. I osjećati se kao da imate zajednicu i podršku, osjećati se kao da imate ljude oko sebe koji prolaze kroz iste stvari i da niste sami u ovom čudnom poslu koji se neprestano razvija, a to je glazbeni biznis.
Teško je s internetom, s lajkovima i brojevima streamanja i svim tim stvarima koje nam oduzimaju pažnju i ubijaju naš ego i kreativnost
Antonio Sanchez: Puno sam svojih predavanja u posljednje vrijeme vodio u cijelosti na temelju toga, pokušavajući se usredotočiti na to zašto radimo to što radimo i zašto ta opsesija da budemo stvarno dobri u nečemu što vas često ostavlja bez ikakvih novaca. Dakle, to je vrlo kontraintuitivno, ali mi smo opsjednuti pokušajima da budemo dobri. I mislim da je vrlina sama sebi nagrada u ovom slučaju.
I zato to pokušavamo učiniti. I zato trošimo novac na snimanje ploča koje ponekad nitko ne kupuje. Ali to je ono što radimo i to je ono što trebamo učiniti. Inače ćemo poludjeti. I važno je osjećati se kao da ste pronašli svoj klan, svoje ljude, kada je u pitanju sve ovo.
Foto: John Pavlish
S obzirom na vašu globalnu perspektivu, mislite li da se situacija za jazz glazbenike mijenja na bolje?
Antonio Sanchez: Po meni baš i ne. Mislim da nismo dotakli dno. Nadam se da nećemo dotaknuti dno. Mislim da stvari postanu bolje prije nego što postanu gore. No, nažalost, nakon pandemije bilo je vrlo čudno s društvenim mrežama, koje uzimaju tako velik dio ljudske kreativnosti i pažnje. Toliko smo rastreseni svim tim stvarima i važno je usredotočiti se na stvari koje su važne. To su jedno drugo i glazba. I zašto stvaramo najbolju glazbu koju možemo.
Dakle, ovakvi događaji i radionica koju radim u Meksiku i mnogi drugi događaji diljem svijeta koji se više fokusiraju na ova pitanja za koja mislim da su toliko važna. I zato je vrlo pametno od Thane što je napravila ovako nešto. Da dovede ljude koje ona dovede. Pažljivo birati sudionike. Pažljivo birati sastave. Jer ona zna da će postojati vrsta energije koja je vrlo potrebna.
Thana Alexa
Thana Alexa: I nisu samo umjetnici rastreseni. To su i promotori koncerata, vlasnici prostora, publika. Svi su rastreseni. I teško je fokusirati se na umjetnost na način na koji to ljudi čine. Nitko ne može niti pročitati knjigu ili poslušati album u cijelosti. Mnogi ljudi mlađi od 25 godina više niti ne znaju što znači kupiti glazbu. Ne znaju za otvaranje CD-a i čitanje bilješki. Pristup na način da shvatite tko je izvođač kojeg slušate.
I mislim da se nalazimo u vremenu u kojem nikada nismo bili povezaniji, a istovremeno nikad se nismo osjećali usamljenije. I to prožima sve u našemu suvremenom društvu. Uključujući i našu umjetnost. A umjetnost izjedaju zabava, i ovisnost i potreba za lajkovima, za streamovima, brojevima. I svi, da tako kažem, piju Kool-Aid. Umjetnici su ti koji imaju dubinu i sposobnost da nas ponovno fokusiraju.
To je suština ove male stvari na ovom malom otoku. Da se pokušavamo ponovno usredotočiti i ponovno usaditi ideju da ono što radimo ima vrijednost. Čak i ako je druga vrsta vrijednosti koju svijet sada smatra vrijednošću. I moramo ponovno procijeniti.
Suština ideje je da se pokušavamo ponovno usredotočiti i ponovno usaditi ideju da ono što radimo ima vrijednost
Antonio Sanchez: Mnogi festivali diljem svijeta, jazz festivali, razvili su se zbog toga što su mnogi od njih besplatni. Ponta Lopud besplatno je događanje za publiku. Ali to također može stvoriti dojam da bi sve to trebalo biti besplatno, da to nije vrijedno plaćanja. Odlazak na koncert Taylor Swift definitivno je vrijedan tog novca. Posjetiti svoj omiljeni bend vrijedi platiti, ali ne i jazz. Dakle, da biste pokrenuli festival, morate negdje početi.
Ali nadam se da će u jednom trenutku moći naplatiti ljudima da dođu i vide nešto što je stvarno vrijedno toga. Ovi ljudi koji sudjeluju jedni su od najboljih glazbenika na planetu. Dakle, nije da biste otišli besplatno vidjeti Michaela Jordana. Plaćate puno novca da vidite Michaela Jordana jer je bio jedan od najboljih na svijetu koji je nešto radio. A ovi jazz glazbenici među najboljim su glazbenicima na planeti, i nadam se da se možemo vratiti malo unatrag i cijeniti koliko je teško, ono što radimo, a publika to može cijeniti kupnjom ulaznica i odgovorom.
Thana Alexa: To je nešto o čemu smo Tilda i ja puno razgovarali i odlučili smo ove prve dvije godine da festival bude kao poklon Dubrovčanima i Lopuđanima. Ali na kraju također trebamo poslati poruku da glazbu, zabavu i umjetnost treba platiti.
View this post on Instagram
Bez obzira na tmurni status jazza u svijetu, ima li bolje pozivnice nego uz vrhunske glazbenike, pomno osmišljen program u skrivenom komadiću lopudskog raja provjeriti koliko će ovoga tjedna biti potrebno pozitivne glazbene energije kako bi onaj jazz trenutak postao kristalna kugla nekog boljeg sutra.
