Opereta kao uvertira u eru mjuzikla

Prvu hrvatsku operetu Kriegers Heimkehr skladao je Ivan Nepomuk Köck u Bratislavi 1862. godine. Opereta je pod imenom Serežanin izvedena i u Zagrebu 1864. godine

Iako se na prvi pogled čini da je o hrvatskim mjuziklima sve poznato, stvarnost je ipak malo drugačija. Osim o mjuziklima kazališta Komedija, o njima se u široj javnosti zapravo iznimno malo zna, a i dio tih informacija, uslijed formulacijskog ponavljanja, koji je puta pogrešan ili nepotpun. Tako je, primjerice, uvriježeno mišljenje da je Jalta, Jalta prvi hrvatski mjuzikl. Međutim, ne samo da nije prvi hrvatski, nego nije ni prvi mjuzikl autorskog tandema Alfi Kabiljo – Milan Grgić. To, naravno, ne umanjuje veličinu mjuzikla Jalta, Jalta, ali otvara prostor za neispričanu i neistraženu priču o hrvatskim mjuziklima. A njih uistinu ima puno. Najveći dio tih mjuzikala dolazi iz samostalne, često i amaterske produkcije, no to ne utječe na njihovu umjetničku ili izvedbenu kvalitetu. Entuzijasta je uvijek bilo i oni su često pokretačka snaga pa je to slučaj i u priči o hrvatskim mjuziklima.

Ovom pričom želim ne samo upoznati javnost s nemalim brojem hrvatskih autorskih mjuzikala, nego i skrenuti pozornost na, vrlo često, samozatajne autore i ansamble koji stoje iza njih. Informacije o tim mjuziklima stekao sam uslijed dugogodišnjeg pasivnog bavljenja tom temom, kao novinar i urednik na Hrvatskom katoličkom radiju, ali i aktivno, budući da sam i sam autor ili koautor nekoliko mjuzikala. Dio ovih mjuzikala imao sam prilike čuti i vidjeti: bilo uživo, bilo putem objavljenih snimki na društvenim mrežama.

Opereta (talijanski operetta) je, kao što joj samo ime kaže, mala opera. Prema mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije opereta je kraće glazbeno-scensko djelo lakšega značaja s govorenim dijalozima, pjesmama i plesom.^[1] Ovo lakše odnosi se na tematski, sadržajni i glazbeni okvir. Opereta je nastala sredinom 19. stoljeća u Francuskoj kao izravni potomak opéra bouffe, koja je većim dijelom bazirana na satiričnim elementima. U drugim europskim središtima opereta je sadržajno bazirana na drugačijim temama. Tako je, primjerice, u Beču, prijestolnici Austro-Ugarske Monarhije, opereta imala romantičnije sadržaje. Taj spoj komične satire i romantike postaje tekstualni temelj i hrvatske operete.

Opereta odmah i u Hrvatskoj, kao dijelu civiliziranog europskog svijeta, nailazi na plodno tlo. Najprije se izvode tada poznate europske uspješnice, a ubrzo i hrvatski autori počinju pisati operete. Prvu hrvatsku operetu Kriegers Heimkehr skladao je Ivan Nepomuk Köck u Bratislavi 1862. godine. Opereta je pod imenom Serežanin izvedena i u Zagrebu 1864. godine.^[2]

Malo je znano da je jedan od najplodonosnijih operetnih skladatelja Ivan Dragutin Stjepan Zajc, poznatiji kao Ivan plemeniti Zajc (Rijeka,1832. – Zagreb, 1914.). Ivan pl. Zajc je pored 19 opera – među kojima je najpoznatija Nikola Šubić Zrinski – skladao čak 26 opereta. Prva i možda najpoznatija bila je Momci na brod – Mannschaft an Bord (skladana 1863.), čija je praizvedba bila u Beču i Zagrebu.

Velik značaj za hrvatski operetni opus ostavio je Srećko Albini (Županja, 1869. – Zagreb, 1933.) koji je skladao operete Nabob (Der Nabob, Beč, 1905.), Madame Troubadour (Zagreb, 1907.), Barun Trenk (Baron Trenck, Leipzig, 1908.), Mala baronesa (Die kleine Baronesse, Beč, 1909.) i Die Barfusstänzerin (Leipzig, 1909., preradba Naboba) u Osijeku 1914. i u Zagrebu 1915. kao Bosonoga plesačica.^[3] Ivo Tijardović skladao je osam opereta od kojih su najpoznatije Mala Floramye (1926.), Kraljica lopte (1926.) i Spli’ski akvarel (1928.) ^[4]

Nezaobilazna zvučna literatura za upoznavanje hrvatskih opereta trostruki je album Zagrebačka Opereta 1900. – 1960. koji je 1994. godine objavio Croatia Records.^[5]

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća opereta na američkom tlu, posebice u brodvejskim kazalištima, poprima jednu novu dimenziju te se pretvara u nešto novo – mjuzikl. Prema mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije mjuzikl je vrsta scenskoga glazbenog djela s govorenim dijalozima, glazbenim točkama i plesom.^[6]. Mjuzikl, kao i opereta, kombinira glazbu, glumu i ples, ali polazišna točka je drukčija. Sličnosti ima puno, ali i razlike. Većinu opereta može se opisati kao lagane opere s glumom, dok je većina mjuzikala bliža predstavama s pjevanjem. ^[7] Akcent se stavlja na pjesme koje su najčešće u takvoj formi da mogu biti i samostalni songovi izdvojeni iz cjeline mjuzikla. Stoga su upravo ti songovi prepoznatljivi elementi i nositelji mjuzikala, a dio njih nadživi svoje matične mjuzikle.

Tridesetih godina prošlog stoljeća mjuzikl se preko Engleske proširuje Europom, a šezdesetih preko kazališta Komedija dolazi i na hrvatsko tlo. Najprije se izvode prepjevi velikih svjetskih mjuzikala, no ubrzo i naši autori (najprije Alfi Kabiljo, zatim Đelo Jusić, a potom i ostali) počinju pisati i vlastite mjuzikle.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti.

…………..

^[1] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. https://enciklopedija.hr/clanak/mjuzikl Pristupljeno 8.9.2024.

^[2] Prema Köck, Ivan Nepomuk. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. https://enciklopedija.hr/clanak/kock-ivan-nepomuk Pristupljeno 8.9.2024.

^[3] Prema Albini, Srećko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 8.9.2024. https://enciklopedija.hr/clanak/albini-srecko

^[4] Prema https://www.hds.hr/clan/tijardovic-ivo/ Pristupljeno 8.9.2024.

^[5] https://www.discogs.com/release/11146139-Various-Zagreba%C4%8Dka-Opereta-1900-1960. Pristupljeno 8.9.2024.

^[6] (engl. musical, skr. od engl. musical comedy, musical play: glazbena komedija, glazbeni igrokaz). Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. https://enciklopedija.hr/clanak/mjuzikl Pristupljeno 8.9.2024.

^[7] https://www.newworldencyclopedia.org/entry/operetta. Pristupljeno 8.9.2024.