Zaboravljene sonate 19. stoljeća

Unutar čovjekova života zaborav je neizbježna posljedica. Ljudski mozak većinski ima tendenciju pamtiti one trenutke i događaje koji mu se u svijest utisnu zbog svog izrazitoga emotivnog i duhovnog naboja. Čovjek također pamti sve one radnje, znanja i vještine koji su rezultat dubokog fokusa i koncentracije. Sve ostalo, ako se ne ponavlja ili duboko ne proživljava, kreće se ka zaboravu. Međutim, pitanje je: postoji li u zaboravu nešto čega bismo se ponekad uz veći napor morali prisjetiti da nas podsjeti da ipak postoje vrijednosti, znanja, tradicije i ljudi od kojih imamo priliku učiti, cijeniti prenesena znanja te još više poštovati one koji su ovdje bili prije nas i utabali nam put?

Upravo se u takvu misiju upustio pijanist Krešimir Starčević sa svojim projektom, klavirskim recitalom naziva Zaboravljene klavirske sonate 19. stoljeća koji smo imali prilike slušati 11. listopada 2024. u Rafinerijskom domu grada Siska u sklopu 17. festivala regionalnih kazališta Prolog u organizaciji Doma kulture Kristalna kocka vedrine.

Ovaj pijanist izrazito je posvećen razvoju pijanizma i klasične glazbe u Hrvatskoj; svojim entuzijazmom, kreativnim idejama i iskrenom ljubavi prema glazbi i klaviru na scenu donosi svježinu i novi život. Neki od njegovih projekata su: Debussy 100 – integralna izvedba komorne glazbe s klavirom (2018.); Beethoven 250 – koncertni  ciklus klavirske i komorne glazbe (2020.); Saint-Säens 100 – integralna izvedba komorne glazbe za klavir i puhače (2021.); Detonijada 85 – klavirska i komorna glazba Dubravka Detonija; Bersa & Rahmanjinov 150 – klavirska trija (2023.) uz mnoge druge značajne solističke i komorne projekte.

Klavirski recital zaboravljenih klavirskih sonata 19. stoljeća Krešimira Starčevića upravo je jedan od takvih projekata s ciljem širenja znanja i svijesti same publike ka onome što, iako je zaboravljeno, istovremeno donosi neke nove boje, obzore i sadržaje, podsjećajući nas da je glazbena prošlost puno bogatija i složenija.

Klavirske sonate kroz povijest

Na samom početku koncerta, Krešimir Starčević publiku je uz kratko predavanje vodio kroz povijesno putovanje razvoja klavirskih sonata, krećući se od baroka i Domenica Scarlattija (555 sonata), prolazeći kroz klasicizam te pionire sonate i sonatnog oblika kao što su Joseph Haydn (62 sonate), Wolfgang Amadeus Mozart (18 sonata) i Ludwig van Beethoven (32 sonate) čime je odlično nagovijestio dolazak romantizma, koji je stilski bio glavna tema ovog klavirskog recitala.

Unutar tog razdoblja spomenuo je i značajne skladatelje klavirske sonate, posebice ističući Franza Schuberta (21 sonata) čiju je skladateljsku ulogu opisao kao most između klasicizma i romantizma, nakon čega skladatelji količinski nisu pisali toliki broj sonata kao ranije u klasicizmu. Kao značajni skladatelji sonate 19. i 20. stoljeća spomenuti su: Franz Liszt (jedna sonata), Frederic Chopin (tri sonate), Johannes Brahms (tri sonate), Robert Schumann (tri sonate), Sergej Rahmanjinov (dvije sonate), Aleksandar Skrjabin (deset sonata) i Sergej Prokofiev (osam sonata).

Unutar tolike količine sonatnih djela, Krešimir Starčević odlučio je interpretirati one koja su publici većinski nepoznate, ali koje po svojoj umjetničkoj vrijednosti i priči koju donose svakako zaslužuju pažnju.

Foto: Valerija Vranješ

Program koncerta započeo je simbolično s prvom klavirskom sonatom u hrvatskoj povijesti sa Sonatom u C-duru, koju je 1811. napisao varaždinski skladatelj i orguljaš Leopold Ebner (1769. – 1830.). Ebner je danas gotovo nepoznat, istaknuo je Starčević, te se o njemu više počelo istraživati u drugoj polovici 20. stoljeća kada je njegovu Sonatu u C-duru 1973. praizveo pijanist Jurica Murai, koji ju je nakon toga snimio i pripremio za tisak. Sonata je trostavačna; I. stavak Allegro con brio sonatnog je oblika, II. stavak Arioso: Adagio po obliku je velika trodijelna pjesma (ABA), dok je III. stavak Rondo: Allegro moderato po obliku rondo s tri teme.

Upravo je otkriće sonate Leopolda Ebnera i izvedba Jurice Muraija potaknula Krešimira Starčevića na projekt zaboravljenih sonata

Stilski i zvukovno se sonata uvelike oslanja na tradiciju klasicizma, uz pjevne teme, razigrane motive i pasaže te modulacije u bliske tonalitete. Starčević ju je izveo nadahnuto i izražajno, a nakon koncerta je u razgovoru spomenuo kako ga je upravo otkriće ove sonate i izvedba Jurice Muraija potaknula na projekt zaboravljenih sonata.

Nezavršene sonate

Druga na programu bila je Sonata br. 8 u fis-molu Franza Schuberta (1797. – 1828.) napisana 1817. godine i koja, zanimljivo, kao i Schubertova Simfonija br. 8 nosi naziv nedovršena. Ova sonata, točnije samo jedan stavak Allegro moderato, nepotpunog je sonatnog oblika i sastoji se samo od ekspozicije i provedbe te zapravo predstavlja fragment ideja koji se najčešće ne svira na koncertima upravo zbog svoje nedovršenosti. Sâm pijanist istaknuo je da se u nekakvim standardnim okvirima klavirskog recitala ne bi usudio izvesti ovakvo nedovršeno djelo, ali da je ovaj projekt dao priliku i ovakvim skladbama, koje, iako su nedovršene, sadrže prekrasnu, bogatu i vrlo izražajnu intimnu liriku samog skladatelja.

Harmonijski i tematski skladba u potpunosti odgovara romantizmu s posebno lijepom oktavnom temom u visokome klavirskom registru te razloženim akordima u pratnji lijeve ruke. Kraj izvedbe Sonate br. 8 u fis-molu publiku je ostavio s osmijehom na licu uz osjećaj znatiželje i misterija zbog nepoznavanja kraja samog djela; tijek akorda odjednom je prekinut, a radoznalost bez odgovora ispunila je prostor dvorane.

Foto: Valerija Vranješ

Nakon Schuberta, na programu koncerta bila je Sonata u g-molu Antona Brucknera (1824. – 1896.) iz 1862. godine. Skladatelj Bruckner u povijesti glazbe poznatiji je po svojim simfonijama, kojih je ukupno devet i koje su poznate po svome raskošnom romantičnom izrazu oslanjajući se na temelje Beethovenovih simfonija. Sonata u g-molu također je nedovršena te ju je skladatelj napisao prije svojih velebnih simfonija.

Sonata sadrži bogatu romantičnu liriku uz dramatični karakter oslanjajući se pritom na jasnu strukturu sonatnog oblika. Bruckner je originalno svirao orgulje, ali također se okušao i u pisanju za klavir. Navedenu sonatu Starčević je prvi put izveo u Hrvatskoj 2024. godine, i to prije nekoliko mjeseci u Velikoj Gorici, a sad ju je i sisačka publika imala prilike čuti prvi put i uživati u jednoj ovakvoj rijetkoj izvedbi.

Kako je program koncerta odmicao, stilski su se sonate sve više udaljavale od tradicionalnih klasičnih pravila te su se više oslanjale na slobodniji i zanosniji stil romantizma. Jedna takva sonata bila je i Sonata-fantazija u gis-molu, skladatelja Aleksandra Skrjabina (1872. – 1915.), koja je specifična po tome što ju je skladatelj napisao u dobi od samo četrnaest godina. Zanimljivost je ta da ova skladba ne pripada u grupu skladateljevih čuvenih deset sonata koje je napisao nešto kasnije već pripada nizu kompozicija koje su napisane u mladenačkim godinama stvaralaštva.

Iz tog razloga ova Sonata-fantazija u gis-molu kategorizira se kao djelo izvan opusa (Werke ohne opus 6). Sonata je pisana pod izrazitim stilskim utjecajem Chopina, Čajkovskog i Schumanna te se sastoji od mirnog Andante dijela i energičnog Allegro vivace dijela s povratkom na Andante. Zanosna i raskošna izvedba još je više istaknula kontraste između dva različita dijela Sonate.

Foto: Valerija Vranješ

Bersina minijaturna intima

Koncert je zaključen s dvije skladbe Blagoja Berse (1873. – 1934.). Posljednja sonata na programu bila je Sonata u C-duru, op. 19, Allegro con brio napisana 1897. godine čija je zanimljivost ta što je nastala za vrijeme Bersina studija u Beču i početna tema predstavlja svojevrsni hommage temi iz Mozartove Sonate u c-molu, br. 14; jedina razlika jest ta što je Bersina tema u istoimenom duru. Sonata kroz svoj daljnji razvoj tematskog materijala stilski odstupa od klasičnog Mozartova stila te se više oslanja na romantični način skladanja. Sâm pijanist istaknuo je kako ga stil ove sonate podsjeća na skladatelja Johannesa Brahmsa.

Ovo izrazito zanimljivo glazbeno putovanje kroz povijest klavirske sonate zaključeno je uz dodatak, također Bersinu klavirsku minijaturu, barkarola naziva Na žalu. Intimna i sanjiva izvedba Krešimira Starčevića, zaključila je ovu nadahnutu i poučnu glazbenu večer, koju je publika pozdravila velikim pljeskom.

Ovakvi glazbeni pothvati inspiriraju da otkrijemo i naučimo još nešto novo, i – možda otkrijemo neke davno zaboravljene dragulje

Istražujući neke davno zaboravljene kutke klavirske glazbe koji su bili prekriveni prašinom vremena te koji su zbilja rijetko dostupni slušateljstvu, pijanist Krešimir Starčević uložio je puno truda i ljubavi u ovaj projekt. Upravo nas ovakvi glazbeni pothvati inspiriraju da otkrijemo i naučimo još nešto novo, i tko zna, možda otkrijemo neke davno zaboravljene dragulje.

Foto: Valerija Vranješ