Jessa: „Teško je probiti se na scenu u kojoj još uvijek vladaju stariji, etablirani glazbenici”

Producentice u Hrvatskoj iznimna su rijetkost. Jessa razbija sve stereotipe te donosi najnovije glazbene trendove direktno sa svjetske scene, jer ona je surađivala s kolegama producentima Eda Sheerana, grupe U2, Kylie Minogue i Lady Gage.

Javnosti se također predstavila kao kantautorica te je pred njom nastup na Dori i to s pjesmom „My Next Mistake”, koja iz dana u dan dobiva sve više simpatija slušatelja i fanova ovog natjecanja.

Rođena je u Bogoti, na glazbenoj sceni pojavila se 2017. kada je pobijedila na jednom talent šou te tako potpisala ugovor s Dallas Recordsom te ubrzo nakon snimila prvi samostalni album Dobar je osjećaj.

Prošle je godine odlučila započeti novo poglavlje karijere te stvarati isključivo na engleskom jeziku pod novim pseudonimom Jessa, kao neovisna glazbenica.

Među finalistima Dore

„Pjesma se jednostavno dogodila, bila je spremna, jedno vrijeme čekala svoju priliku i na odluku mog producenta da se prijavimo nisam se bunila. Vjerovao je u nju i eto, prijavio je. Svi znamo kako je to prošlo: od prijavljenih 184, upali smo u finalnih 14”, govori nam oduševljeno Jessa ususret subotnjem natjecanju te dodaje:

„Oduvijek sam sanjala biti dio te pozornice. Kao mala gledala sam Euroviziju i sanjala kako ću jednog dana biti dio tog projekta. Ovo što se meni sada dogodilo velika je privilegija i namjeravam je iskoristiti na najbolji mogući način. Želja mi je zabaviti se i biti u mogućnosti reći da sam dala sve od sebe. Ako pjesma dobije svoju priču i nakon Dore, ako pjesma pobijedi, to će biti nešto vanserijski.”

Informaciju da je primljena na Doru saznala je nakon svih, jer je prvi poziv svog suradnika Silvija Pasarića odbila, budući da je u posljednji čas pisala seminarski rad: „Osjećala sam se uzbuđeno, nestvarno i ponosno u isto vrijeme. Mnogo je emocija bilo prisutno, bio je pravi rollercoaster od emocija. Trebalo je jedno vrijeme da se sve slegne i da shvatimo da idemo u Opatiju”, kaže Jessa, inače studentica audio inženjeringa u Dublinu, na koledžu u sklopu Windmill Lane Recording studija.

Pisanje kao terapija

„Svaka moja autorska pjesma ima malo istine u sebi. Tako i pjesma ‘My Next Mistake’, s kojom se predstavljam na Dori, predstavlja jedan dio životne priče. Moje priče ili priče mojih prijatelja, to samo ja znam. Ponekad želim pjesmi dati tu misterioznost, prekriti je velom tajne, ne mora se baš sve znati.

Volim se našaliti i reći da je pisanje pjesama za mene neka vrsta terapije. Uzmem papir i olovku pa svoja razmišljanja pretočim u pjesmu. Tako oslobađam energiju, sve emocije izbacim iz svog sistema. U svakom slučaju jeftinije je od terapije. Ovo je moja autorska pjesma, za koju sam napisala tekst i glazbu, koju sam kasnije u studiju dorađivala s producentom Silvijem. S njim sam surađivala i ranije, nekako se dobro razumijemo i odlazak u njegov studio ne znači da idem raditi. U njegovom se studiju osjećam opušteno i to je, po mom mišljenju, jako važno. On je sasvim iskren prema meni i često me zna kritizirati, ali i uvažavati moje ideje.”

O samom nastupu na Dori Jessa nam ne želi otkriti mnogo, osim poruke da obavezno moramo gledati natjecanje te da će ju na pozornici pratiti četiri plesačice, a sav će nastup pratiti jako dobra i šarolika animacija.

Budući da trenutno živi u Dublinu, kao najveći izazov ističe kako joj je uistinu teško biti na dva mjesta u isto vrijeme: „Iskreno, izazovi me tjeraju da dam sve od sebe, izazovi su neka vrsta pokretačke snage. Kada se suočim s nečim sasvim novim, adrenalin poraste na n-tu. Što se tiče izazova za sam nastup… Po prvi put pjevam i plešem istovremeno na pozornici, tako da je puno faktora na koje moram paziti, od koraka do disanja i artikulacije. Dat ću sve od sebe, to je sigurno, ali bit će izazovno sve to posložiti.”

Znanje svjetskih velikana

Sama znatiželja oko cjelokupnog procesa nastajanja pjesme inspirirala ju je da počne izučavati audio inženjering: „Dolazim iz hrvatsko-irske obitelji, a u Hrvatskoj ne postoji takav fakultet pa je sasvim logično bilo odabrati studij van Hrvatske. Imala sam mjesto na sveučilištu u Engleskoj i Irskoj. Odlučila sam otići u zemlju mojih predaka i da Pulse College u Dublinu bude mjesto gdje ću učiti producentski posao.

Predavanja i praktična nastava održavaju se u svjetski poznatom Windmill Lane Recording Studios u kojem su svoje albume snimile svjetski poznate face poput U2, Kylie, The Cranberries, The Script, Ed Sheeran… Nakon Abbey Road studija, ovo je najpoznatiji europski studij.

Moji su profesori i mentori producenti koji su sudjelovali u stvaranju albuma velikih glazbenika. Posebna je privilegija od njih učiti, tako da uživam u svakom trenutku i upijam svaku sitnicu koju ću, nadam se, uskoro primjenjivati i u svojoj glazbi.”

Znanja stečena na fakultetu primijenjuje na vlastiti autorski proces koji nam je emotivno opisala: „Pišem iz srca. Inspiriraju me priče mojih prijatelja. Moje pjesme uvijek imaju istine u sebi, bilo da je riječ o nečemu što se meni dogodilo ili mojim prijateljima. Ja sam osoba koja voli promatrati sve oko sebe, upijati sve što se događa.

Nekako istovremeno nastaju tekst i melodija. Ponekad dok šetam ili sam u kupovini, na putu do faksa, jednostavno se stvore riječi koje moram zapisati. Moj mobitel pun je isječaka ili glazbe koju improviziram glasom ili riječi neke pjesme. Puno sam stvarala za vrijeme lockdowna.

Nakon nekog vremena ti ideje jednostavno samo počnu navirati. Super je ako se to dogodi dok sam uz gitaru. Onda sjednem uz svoj iMac i počnem primjenjivati ono što učim na faksu. Jednim udarcem ubijem dvije muhe, za svoj gušt komponiram pjesmu, a za faks odradim domaći uradak.”

Ima li nade za mlade?

Pjesma “My Next Mistake” nastala je prema osobnoj priči te smatra da će se mnogi pronaći u njoj: „Svi smo se barem jednom upitali je li neka osoba/stvar dobar izbor ili ne. U tom trenutku odluke prevladava srce, a ne razum. Ali dobro, sve je to OK. Neke pogreške je potrebno učiniti da bismo naučili ‘životnu lekciju’. A ponekad se ispostavi da ta naša odluka i nije bila loša. Često na to pitanje dobijemo pravi odgovor tek kada se distanciramo vremenski i fizički od tog trenutka.”

Kao i svim ostalim mladim autorima i glazbenicima, probiti se na domaćoj sceni veliki je izazov: „Vidim puno novih, mladih lica koji su ujedno i stvaraoci svojih pjesama, kantautori pa i producenti. Teško je probiti se na scenu u kojoj još uvijek vladaju stariji, etablirani glazbenici. Ne kažem ja da oni ne stvaraju dobru glazbu. Naprotiv, kada imate jednog Massima, Ninu Badrić, Vannu ili Valjak koji još uvijek stvaraju kvalitetnu glazbu, nama koji se tek trebamo dokazati je teško.

Potrebno je poklopiti dosta toga da uspijete pronaći mjesto na hrvatskoj sceni. Ali, kao što rekoh, vidim promjene i to mi je drago”, optimistično zaključuje Jessa koja bi rado u našu glazbenu industriju implementirala mnogobrojna znanja i prakse koje nosi iz Dublina: „Naš jezik ima puno narječja.

Postoje mladi ljudi koji skladaju i pišu tekstove na engleskom jeziku. Zašto ne dati priliku svima njima da izađu iz granica Hrvatske, podržati ih u tom pothvatu? U jednu ruku, glazba vas može dotaći sama po sebi, nisu potrebne riječi. Ali ako uz to imate neki tekst na engleskom, recimo, kojeg može razumjeti šira publika, onda imamo šanse da se za naše glazbenike čuje izvan granica.

Mi imamo puno talenta, treba to iskoristiti. Stvarati kvalitetnu glazbu, a manje komercijalnu. Istaknuti se po svojoj posebnosti i više vremena na radio postajama posvetiti mladim, domaćim glazbenicima.”

U budućnosti, kaže, želi završiti fakultet, nastaviti kantautorsku karijeru te jednog dana, ako bude prilike, otvoriti vlastiti studio: „Mislim da se sve odvija onako kako treba. U prvim godinama moje karijere, dok sam bila pod okriljem Dallasa, upoznala sam mnogo glazbenika, producenata, ostvarila kontakte koji mi danas pomažu u mom neovisnom putu kroz glazbeni svijet. S obzirom na to da studiram u Irskoj i nisam često u Hrvatskoj, stvaram glazbu po tempu koji odgovara meni.

To mi trenutno baš odgovara. Neovisnost mi je dala odriješene ruke da izdajem pjesme koje meni nešto znače, moje autorske. Usput se školujem za producenta tako da sve ‘tips and tricks’ koje pokupim od svojih mentora mogu primijeniti na svoju glazbu. Na fakultetu učimo širok spektar inženjerstva, od radijskog, preko televizijskog, studijskog snimanja i snimanja koncertne svirke pa sve do filmskog.

Želja mi je vratiti se u Hrvatsku i nastaviti svoj stvaralački rad u glazbi, možda jednog dana otvoriti svoj studio. Ako mi se ukaže prilika ostati u Irskoj ili me put odvede negdje drugdje, sve dok radim ono što volim je odličan izbor. Vidjet ćemo! Smatram da je putovanje važnije od destinacije pa stoga uistinu uživam u svim izazovima koji mi se nađu na tom putovanju.”