Sanremo 2022. - snažne poruke, rekordna gledanost i vrhunska glazba

72. Festival talijanske kancone Sanremo 2022., održan u teatru Ariston od 2. do 5. veljače, donio je mnogo radosti hrabrima i talentiranima, pregršt pozitivnih osjećaja, poštovanja velikanima i podosta tuge onima koji u svemu pa tako i u ovom glazbenom televizijskom spektaklu traže samo senzaciju te skandal.

Glazba i skandali

Sanremo je tokom desetljeća uvijek imao skandale pa čak i jedno samoubojstvo (Luigi Tenco) ili barem prijetnje samoubojstvom i nedoumice je li Sharon Stone dobila honorar od 250 000 dolara ili nije. Pitali su se mnogi je li jednom suvoditeljica bila na pozornici bez gaćica ili je imala nešto zamjenski na sebi.

Novinari koji diljem svijeta, od Hollywooda do Cannesa i Venecije, vole salijetati zvijezde na crvenom tepihu u slučaju ovogodišnjeg Sanrema ostali su u malom šoku. Niz godina i ispred Aristona bio je, naravno, red carpet, a onda je dugo umjesto tepiha bio asfalt, a ove je godine ispred ulaza u Ariston bio veliki travnjak i, naravno, green carpet. Štitimo prirodu i okoliš – u ovom slučaju štitio se asafalt.

Cvijeća nije bilo na samoj pozornici u sklopu scenografije jer je bila high tech. Buketi su u početku dodijeljivani izvođačima ženskog spola, a onda i muškarcima i svima svima. Svi bi dobivali buket prekrasnog cvijeća iz obližnje Burze cvijeća. Cvijeće i aranžmani buketa bili su na najvišoj sanremskoj razini.

Jalova provokacija

Ove godine bio je jedan jalov pokušaj provokacije. Achille Laura izveo je svoju pjesmu „Domenica“ uz Harlem Gospel Choir i pri tom fingirao samokrštenje, što je u nekih smatrano bogohuljenjem. Prema RAI-ju, reagirao je kardinal Gianfranco Ravasi (predsjednik Papinskog vijeća za kulturu), ali u svojim tweetovima nije uopće eksplicitno spomenuo Achillea.

Napisao je: „Krštenje je najljepši i najveličanstveniji Božji dar. Mi ga zovemo darom, milošću, pomastom, prosvjetljenjem, odjećom besmrtnosti, pranjem preporoda, pečatom i svime što je najdragocijenije.“ Kardinal je pohvalio Massima Ranierrija.

Drugi put Achille je jadno pokušao provocirati, tako da je gurao ruku u hlače gdje stoje gaćice i to je bilo sve. Mada je htio sugerirati da neće ostati samo polugol nego gol u cijelosti. Toliko od tipa koji jalovo pokušava izgledati kao nekakva kopija Billy Idola.

U vrijeme petodnevnog spektakla u Aristonu bilo je u Italiji tužnih i radosnih događaja. Hommage je dobila velika glumica Monica Vitti, tih dana preminula u devedesetoj godini, Lucio Dalla, ikona talijanskog kantautorstva u povodu desete godišnjice smrti. Posljednji pljesak Dalla je dobio upravo na pozornici Aristona 2012. kao dirigent. Naglašeno je da nije bio samo veliki kantautor, nego umjetnik koji je išao mnogo dalje od glazbe.

Ali počast je dobio i drugi put izabrani predsjednik Italije Sergio Mattarella u povodu inauguracije u Quirinalle. Amadeus, voditelj i umjetnički direktor festivala, se s pozornice Aristona obratio Mattarelli: „Želim vam poželjeti dobar rad i izraziti naklonost te zahvalnost koju osjećamo prema vama“, uz taktove „Grande, Grande, Grande“ velike talijanske dive Mine. Željelo se time podsjetiti da je Mattarella sa svojom damom bio na koncertu Mine, Tigrice iz Cremone 1978.

Hommage talijanskom predsjedniku

Sutradan je na pressici Amadeus otkrio, za njega najbolji trenutak festivala:  „Nazvao me sinoć predsjednik, pratio je festival i zahvalio mi na hommageu koji ga je dirnuo. Jednostavan hommage napravljen sa srcem. Nikada neću zaboraviti taj telefonski razgovor, predsjednik je jednostavan, ljubazan. Veliki čovjek.“

Amadeus samo što se nije rasplakao. Nije ni čudo, s obzirom koliku popularnost i štovanje uživa talijanski predsjednik. I koliko svi u Italiji vole Festival talijanske kancone Sanremo već, evo, 72. godinu. Sanremo daje ne samo prizmatičan pogled na trenutno te buduće stanje talijanske glazbe, nego na stanje društva i teme koje ga se posebno tiču u određenom trenutku.

Amadeus se nije rasplakao, ali jest Damiano, pjevač Moneskina. Prošlogodišnji pobjednici i Sanrema i Pjesme Eurovizije, iako već godinu dana zauzeti koncertnim ili promo nastupima, u Europi i naročito u SAD-u, ipak su našli vremena doći u Sanremo. Toliko su zauzeti da je Amadeus izjavio Maneskinu: „Ako ipak uspijete doći u Sanremo, osobno ću vas dovesti iz hotela u Ariston svojim automobilom!“ I bilo je tako.

Ali ne automobilom. Amadeus se s pozornice, presvučen u odoru vozača i kapom s natpisom driver (vozač), u vlakiću odvezao do hotela i dovezao osobno Maneskin u teatar Ariston. Koje li sreće i veselja za njega! Maneskin je izveo, naravno, „Zitti e buoni“, a potom i “Coraline”. Damiano je toliko bio sretan da se, zagrlivši Amadeusa, jednostavno rasplakao. Kako i ne bi?

Od Sanrema do najvećih rock bandova današnjice

Prošlogodišnja pobjeda u Sanremu i Pjesmi Eurovizije katapultno ih je lansirala u jedan od najvećih rock bandova današnjice. Amerikanci su ih titulirali muzičarima koji su vratili rock majci domovini, SAD-u. I ne samo domovini nego cijelom svijetu. Rock je bio u kreativno pa i tržišno sušnom razdoblju. Sad moraju raditi svakodnevno na rasporedu poziva za nastupe na svim najvećim svjetskim rock festivalima od Europe, preko sjeverne i južne Amerike.

Sve to jer su izuzetni stvaraoci pjesama, izuzetni izvođači uživo pa imaju četiri milijarde klikova na svim mogućim platformama i rasprodanu solo koncertnu turneju u Europi, u dvoranama prosječnoga kapaciteta 10 000-15000 posjetitelja! Ne stoji ništa lošije ni njihov prošlogodišnji album Teatro di’ira Vol.1 ili, u slobodnom prijevodu, Teatar bijesa, gnjeva. On je temelj njihova uspjeha i poticaj mnogim mlađim bandovima.

Pred Sanremo 2022. s razlogom se pitalo: hoće li njihov uspjeh polučiti utjecaj ili barem poticaj na nove sudionike Festivala talijanske kancone, prije svega, a onda i u svijetu?

Nitko nije očekivao da će se sad na Sanremu 2022. pojaviti nekoliko rock bandova od kojih se eventualno može očekivati pozornost. Tako je i bilo odnosno nije ih ni bilo. Bio je jedan, The Vibrators, ali to je već nešto tako vraški mlitavo i rutinski da je prošlo nezapaženo. No imao je uspjeh Maneskina itekako utjecaja na poticaj za hrabrost nekih od sudionika, naročito pobjednika  Alessandro Mahmooda i Blanca s pjesmom „Brividi“.

Novi pobjednici

Mahmood je već nekoliko godina iznimni novi autor i izvođač moderne talijanske popularne glazbe na razmeđi američkog rhythm and bluesa, rapa, marokanskog rapa i talijanske kantautorske tradicije. Svoj stil voli nazivati marokanskim popom. Tu i tamo ubaci neke arapske riječi u svoje pjesme, kao i elemente tradicijskog folklora sa Sardinije. Pobijedio je na Sanremu 2019., sa „Soldi“ i bio drugi na Pjesmi Eurovizije u Izraelu te cijelo vrijeme bivao sve bolji i bolji.

Ove je godine u duetu s Blancom nadvisio svu dosadašnju kreativnost i sve ostale natjecatelje te premoćno pobijedio. Na kraju je izjavio: „Presretni smo, ali i iznenađeni. Sada želimo na Eurosongu Italiju uzvisiti kao što je to prošle godine učinio Maneskin!“ Kao i u Maneskina, tako i u Mahmooda riječ je ponajprije o autorima svjetske klase i interpetacije koja oduševljava bez ali…

Mahmood je rođen u Milanu, od oca Egipćanina i majke Talijanke sa Sardinije. Otac ih je brzo napustio i odgajala ga je majka. Ne govori arapski, ali izvrsno je svladao i sardinijski talijanski. Naravno da su ga proteklih godina znali napadati  i oni s antiimigrantskim stavovima. Mahmood ima averziju prema pitanjima o svojoj nacionalnosti ili seksualnosti.

Rekao je jednom: „Izjašnjavanje tipa ‘ja sam homoseksualac’ ne vodi nikamo i ako nastavimo s ovim razlikama, homoseksualnost se neće nikad doživljavati kao normalna stvar – što ona jest.“ Na izravna pitanja je li ili nije, nikada nije odgovorio, osim da je sretan i zauzet. Smatra se inače kršćaninom, preciznije katolikom.

Tijekom svih natjecateljskih večeri Mahmood i Blanca su stalno bili glavni favoriti i onda trijumfirali u finalu. Publika ih je, očito, odmah prepoznala, a nije za sumnjati da će i ona izvan Italije, kao u slučaju Maneskina. Inače, na pobjedničkom postolju Sanrema 2022., uz Mahmooda i Blanca, na drugom mjestu bila je Elisa s „O Forse Sei Tu“, a na trećem veteran Gianni Morandi s pjesmom Jovanottija „Apri Tutte Porte“. I u pravu je Morandi kad je radosno izjavio da su pobijedile sve tri generacije talijanskih autora i izvođača.

Kroz svih pet maratonskih večeri koje bi počele oko 20.45, a završavale oko 01.30 noću uz voditelja i umjetničkog direktora Amadeusa bile bi suvoditeljice (uglavnom talijanske glumice) od kojih je posebnu pozornost i oduševljenje izazvala Drusilla Foer. Prije njezine pojave na pozornici Aristona imala je također iznimnu popularnost kao glumica, autorica dramskih tekstova, zvijezda weba, transvestit, a u vrijeme ovogodišnjeg Sanrema najčešće su je okarakterizirali kao ‘en travesti’ Festivala.

Inače, Drusilla je Foer alter ego firentinskog glumca Gianluce Gorija rođenog 1967. Gianluca Gori je muškarac, Drusilla je žena koja nestaje kad Gori skine šminku s lica i stavi cipele u kutiju, a haljine u ormar. Reći će za sebe da je u stvari ‘starija soubrette’ i da sebe vidi kao pjevačicu, spisateljicu te glumicu u rasprodanim kazališnim predstavama.

U Aristonu bila je fascinirajuće elegantna kao toskanska gospođa srebrne kose puna nekonformističkog duha. Odbija i da je ikona stila i ne potvđuje kad joj kažu da je plemkinja: „Nisam plemkinja. Dolazim iz privilegirane obitelji, ali sam antiburžoaski obrazovana. Školovanje je bilo, naravno, besplatno.“

Nazovimo to tako – dopunsko školovanje stekla dok je živjela na Manhattanu i družila se s istomišljenicima iz cijeloga svijeta. Onima koji u Italiji homofobični su ili jako brinu o rodno inkluzivnoj kvoti poručila je: „Inkluzivnost je poruka koju Sanremo šalje cijeloj zemlji!“ Zato je i u počasti Luciju Dalli rečeno da je „otišao dalje od same glazbe“.

Visoka razina skladanja i izvođenja – najveća gledanost u zadnjih dvadeset godina

Kad se sve ovo zbroji, uz većinu od 25 natjecateljskih pjesama visoke razine umješnosti skladanja i izvođenja, nije onda nikakvo čudo što je ovogodišnji Sanremo bio iznimno gledan cijeloga tjedna, a najviše, naravno, finale: 13 300 000 gledatelja sa shareom od 65 %!

Najveća gledanost u zadnjih dvadeset godina. Najveći prihod od reklama u povijesti također je na Sanremu 2022.:  42 000 000 eura! Neslužbeno, kako u kom terminu, emitiranje reklame od 65 sekunda znalo je koštati i 500 000 eura.

Na kraju cijele priče, nije čudo što je voditelj i umjetnički direktor Sanrema Amadeus uskliknuo: „Glazba je ozbiljna. Donosi sreću, emociju i veselje! Drago mi je da je danas radost za svakoga!“

Bili su radosni i šefovi RAI-ija: i zbog umjetničkog dojma i zbog financijskog salda. Pri tom naglašavaju umješnost  Amadeusovog koncepta, u kojem su prevagu gledanosti donijeli mlađi gledatelji (nekada ih je bilo zanemarivo malo) koji se služe novim tehnologijama i koji onda biraju najbolje nove vrsne autore, Maneskin prošle godine i Mahmooda i Blanca over godine.

Poruke uključenosti

Direktor RAI 1, Stefano Coletta, sažeo je dobitnu kombinaciju Amadeusa: „Svaki pojedini sudionik festivala želio je zagrliti Amadeusa. Osjećao se zaštićenim i dobrodošlim. Amadeus je sa Sanremom prenio poruke uključenosti, znatiželjnog pogleda na sve aspekte života. Amadeus je pobijedio, ne samo svojom glazbenom revolucijom, već i svojom filozofijom života!“

I u svojoj 72. godini „festival u Sanremu ima sposobnost da se obnovi uz zadržavanje konteksta, nacionalno popularnoga u najboljem značenju te riječi. Možda to na kraju i nije neka novost jer bilo je takve prakse u povijesti od Nille Pizzi (prvi Sanremo 1951.) do Mahmooda i Blanca, već je bilo poteškoća transformacija nacionalnog kolektivnog obreda dovodeći do novih tehnologija i novih platformi.“

U svijet iz Italije preko Eurosonga su sve ovo sproveli Maneskin prošle, a Mahmood će ove godine. Ne sumnjam u to jer „Brividi“ je rijetko impresivna pjesma, inovativna u skladanju i fantastičnoj  izvedbi. Mahmood i Blanco rijetko su uvjerljivi. Iskreno nevini poput djece. Uostalom, nakon proglašenja Blanco je najprije s pozornice odjurio mami u gledalište da je zagrli i poljubi. Mamma mia!“