Zagrebački solisti Krežmi u pohode

Nakon što je nova osječka Dvorana Franjo Krežma u sklopu glavnog koncertnog Krežminog ciklusa ugostila renomirane sastave poput Glenn Miller Orchestra i Zagrebačke filharmonije, publika je s nestrpljenjem čekala nastup Zagrebačkih solista, elitnog ansambla kojeg je 1953. godine osnovao slavni violončelist Antonio Janigro. Pred prepunom dvoranom, u utorak, 22. listopada, ansambl je izveo program bez pauze, koji je trajao više od sat vremena, pruživši publici vrhunski glazbeni doživljaj.

Foto: Kristijan Cimer/KC Osijek

Tradicionalno za ovaj ansambl, program su otvorili Concertom grosso Archangela Corellija, a njihova izvedba djela odrazila je duboko razumijevanje baroknog repertoara. Zbirka Corellijevih Concerta Grossa objavljena je posthumno 1714. kao njegov op. 6. U tiskanom obliku postigli su veliku popularnost, doživjevši čak sedamnaest izdanja prije kraja stoljeća te su učvrstili concerto grosso kao ključnu formu barokne glazbe.

Osječkoj su publici Solisti izveli Concerto grosso u D-duru, op. 6, br. 4. S očitim uživanjem u akustici dvorane, glazbi i zainteresiranoj publici, izveli su ga izvrsno. Na trenutke je izgledalo kao da ansambl kolektivno istražuje koliki piano je moguće dobiti u novoj dvorani, te se činilo kako cijela dvorana prestaje disati zajedno s umjetnicima iščekujući svaki novi ton. Nasuprot lirskim i meditativnim polaganim stavcima, brze su stavke izveli prozračno i virtuozno te, iako su i instrumenti i dvorana to dopuštali, ne previše glasno, već stilski prilagođeno partituri.

Foto: Kristijan Cimer/KC Osijek

Uslijedila je obrada Sinfonie concertante u Es-duru KV 364 Wolfganga Amadeusa Mozarta, koju je za ‘svoj’ ansambl priredio koncertni majstor Sreten Krstić, koji je, uz Hrvoja Philipsa na violi, bio i solist. Iako su glazbenici demonstrirali izvrsno fraziranje i virtuoznost, u obradi se jasno osjetilo kako skladba nije izvorno pisana za ovaj tip ansambla. Orkestracija je povremeno zvučala prazno, a moglo bi se reći i kako, da u programu nije bilo navedeno tko je autor, publika ne bi prepoznala da se radi o Mozartovoj skladbi. S druge strane, obrada je naglasila izvođačke mogućnosti ansambla, a pogotovo solo violine i viole koje su se virtuozno nadopunjavale u besprijekornom fraziranju.

Foto: Kristijan Cimer/KC Osijek

Koncert je zaključen izvedbom Bartókovog Divertimenta za gudače, sz. 113, u kojem je ansambl pokazao cijelo bogatstvo skladateljevog glazbenog izričaja. U ovoj skladbi, gustoća i kompleksnost Bartókove orkestracije dolazile su do izražaja, a Zagrebački solisti suvereno su vladali dinamičkim kontrastima i tehničkim izazovima. Skladba je izvedena s velikom energijom i strastvenošću, a bogati kolorit i intenzivne teksture Bartókove glazbe zvučali su iznimno dojmljivo u novoj dvorani.

Foto: Kristijan Cimer/KC Osijek

Njihova interpretacija još jednom je istaknula izvrsne akustičke kvalitete prostora, dok je publika s oduševljenjem pozdravila završetak koncerta dugotrajnim aplauzom, potvrđujući da je večer uistinu bila glazbeni događaj za pamćenje.