Jelusick u klubu Porat: Beskompromisno i vjerodostojno

Premda dugo na sceni, Dino je sa svojim bendom Jelusick još nov i svjež i svakako mu treba dati podršku jer kreira slojeviti glazbeni opus benda na ispravan način, razvijajući se postepeno, polako i strpljivo

Kvaliteta opusa određenog umjetnika nije (isključivo) u temama koje obrađuje već u načinu na koji to radi.
Ova rečenica francuskog filozofa i književnika Jean-Paula Sartrea definira samu bit kreativnog procesa u umjetnosti, bez obzira o kojem se području radi, kiparstvu, slikarstvu, književnosti, filmu ili glazbi. Subotnji nastup Jelusick benda u splitskom klubu Porat naveo me razmišljati o gore spomenutoj Sartreovoj misli u kontekstu nove generacije glazbenika koji na određeni način promišljaju svoju glazbu. Koliko je uopće moguće, u današnje vrijeme, izabranoj formi, u ovom slučaju heavy, hard and heavy i hard rock izrazu, dati neku novu stilsku karakteristiku, novo strukturalno obilježje koje bi redefiniralo glazbeni pravac ili žanr i na taj ga način unaprijedilo? Rock glazba u širem smislu riječi od početka 50-ih godina razvijala se upravo na takav način – izgradnjom glazbene estetike nadograđivanjem glazbene tradicije. U današnje vrijeme relativizma, plošnog i površnog doživljaja svijeta, prisutan je, kao posljedica, nihilistički stav prema umjetnosti kao univerzalnom jeziku  koji komunicira na poseban način i povezuje ljude svih generacija posebnom vrstom doživljaja.   

Pojava Dina Jelusića koji, iako tek u ranim tridesetima, svojom dosta bogatom glazbenom biografijom sklanja koprenu zaborava s lica glazbene tradicije rock, hard i heavy žanra čineći ga itekako žilavim i živim. Ovaj glazbeni erudit s velikom svijesti o društvenoj ulozi umjetnika i glazbenika u 21. stoljeću beskompromisno i vjerodostojno, s punim poštovanjem prema svom pozivu, fanatičnim radom, trudom, usavršavanjem, kreira svoju glazbenu ostavštinu. Tako je bilo i u dobro ispunjenom klubu Porat gdje je bend Jelusick održao odličan koncert.

Splitska publika gledala je svirku odlično uvježbanog benda uz repertoar sastavljen većinom od autorskih pjesama s debitantskog albuma Follow the Blind Man. Koncert je započeo pretpremijerom projekcije novog spota za pjesmu “Power to the people”, a potom je krenula živa svirka uz dimne i svjetlosne efekte koje, kako sam već pisao, klub Porat ima kapacitete za producirati što je uvodnim pjesmama “Regin of Vulture”, “Acid Rain” i “Fade away” dodatno pojačalo atmosferu i doživljaj. 

Izvedbom i više nego uspješne obrade pjesme “The Look” švedske grupe Roxette bend je napravio svojevrsni intermezzo kako bi publiku pripremio za novi set autorskih pjesma koje su još relativno friške i nepoznate, a k tome izrazito stilski i tehnički dotjerane te iziskuju potpuni angažman publike pri njihovoj recepciji.  Gitarist Ivan Keller svojom nas je solo točkom uveo u novi splet pjesama kao što su “Died”, “Chaos Master”, “The Bitter End” na kojoj Dino svira klavir i pjeva.

Glazbenim solo točkama Dino želi predstaviti svoj bend sastavljen od zaista vrsnih muzičara –  tako je red došao i na bubnjara Marija Lepoglavca koji je na koncertu demonstrirao i vrhunsko pjevačko umijeće te basista Luke Brodarića, domaćeg momka koji je izašao iz bogate tradicije splitskih hard i heavy glazbenika te publike koje je u Splitu uvijek bilo, bez obzira na krivu percepciju grada koji njeguje i njedri glazbu izrazito zabavnjačkog štiha. Bend je još svirao pjesme “Power to the People”, “What I Want”, “The Great Divide”, “Fly High”, te za bis obradu pjesme “Burn” grupe Deep Purple.

Premda dugo na sceni, Dino je sa svojim bendom Jelusick još nov i svjež i svakako mu treba dati podršku jer kreira slojeviti glazbeni opus benda na ispravan način, razvijajući se postepeno, polako i strpljivo bez obzira na očigledne glazbene vještine koje svaki član benda posjeduje.

U neka ne baš tako davna vremena, bendovi bi svoju punu autorsku i izvođačku zrelost te priznanje publike zaslužili tek nakon drugog ili trećeg albuma. Za to je potrebno strpljenje, veliki rad i posvećenost koje ovaj bend posjeduje. To je i jedini ispravan put ako je cilj uspostavljanje komunikacije s otuđenim kulturnim prostorom, s otuđenim kulturnim svijetom koji je pozvao upomoć baš kao mitski grad Gondor u kultnoj trilogiji Gospodar prstenova.
Dino je sa svojim bendom Jelusick odgovorio, baš kao i kralj Theoden iz Rohana, zemlje konjanika!