potencijal za širi uspjeh
Robert Mikuljan: Natura
Svemir je cikličke naravi. Što je nekoć bilo staro, ponovno je novo, a to se proteklih nekoliko godina itekako može vidjeti u sve većem dijelu jazz zajednice, kako kod nas, tako i u ostatku svijeta. Nije to ništa novo, naravno; koncept straight-ahead jazza star je praktički koliko i Bitches Brew, no taj pokret u zadnjih pedesetak godina ipak većim dijelom ,,živi“ na marginama mainstreama jazz glazbe, tu i tamo se probivši u prvi plan.
U zadnje vrijeme, čak i na ovim prostorima, dolazi do znatnog povećanja broja albuma koji se mogu svrstati u straight-ahead kategoriju, utoliko da se može reći da je riječ o svojevrsnoj renesansi za jazz izdanja koja inspiraciju nalaze u nekim prošlim vremenima – prije avangardnog jazza, prije fusiona.
Može se reći da je riječ o svojevrsnoj renesansi za jazz izdanja koja inspiraciju nalaze u nekim prošlim vremenima – prije avangardnog jazza, prije fusiona
Najrecentnije diskografsko izdanje takve (pod)žanrovske pripadnosti kod nas je Natura (Nota Bene Records, 2024.) istarskog trubača i krilničara Roberta Mikuljana. Njegov drugi autorski album izašao je prije nekoliko dana bez neke pretjerane medijske pozornosti i pompe, što je šteta budući da je riječ o – odmah na početku mogu reći – vrlo dobro koncipiranom izdanju s nekoliko odličnih brojeva.
Za razliku od prvog albuma, Mikuljan se odlučio za nešto veću, ali fluidniju postavu glazbenika no što je to bio slučaj na prvijencu Internal Walk (Nota Bene Records, 2021.), snimljenom u formi kvinteta. Ovaj put je na albumu, uz Mikuljana, sudjelovalo još šest instrumentalista – saksofonist Denis Razumović Razz, trombonist Max Ravanello, gitarist Darko Jurković Charlie, klavi(jatu)rist Aldo Foško, kontrabasist Bojan Skočilić te bubnjar Marco Quarantotto. Za produkciju su zaslužni sâm Mikuljan i Matej Zec, dok su album snimili Gabriel i Jadran Ogrin (Studio JORK).
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Album otvara jedan od njegovih najupečatljivijih brojeva, 2&4, simbolika čijeg naslova bi trebala biti jasna svim jazz entuzijastima. Walking bassu u Skočilićevoj dionici tako se akcentima suprotstavlja ostatak benda u različitim kombinacijama, nakon čega slijede improvizacije. U tim improvizacijama svakako se najviše ističe sâm bandleader s izričajem usporedivim s onima Toma Harrella i, možda nešto manje, Arta Farmera. Dakako, Mikuljan je trubač finog, toplog tona, ali njegov je glavni adut jako dobar osjećaj za melodiju.
Mikuljanov je glavni adut jako dobar osjećaj za melodiju, što se osjeća duž cijelog albuma Natura
Ta se melodioznost osjeća duž cijelog albuma, od teme u skladbi Alvona, koja zvuči baš onako old school, kao da je izišla iz pera Thada Jonesa, preko intimnijih numera kao što je skladba naslovljena Ruke, pa sve do solističke Arije. To nipošto ne znači da ostatak benda nije dobio prostora da se ,,razmaše“; nakon klavijaturističke introdukcije Alda Foška á la Chick Corea u danima Return to Forevera, skladba Time as a Model postaje igralište ritam sekcije, a Marco Quarantotto diktira njen slijed izmjenama u ritamskoj podlozi – nekad binarnoj, nekad ternarnoj, nekad swingu, nekad shuffleu – dok se bandleader, Razumović i Ravanello igraju povrh bazne harmonijske progresije.
Ostatak benda na albumu također zapisuje istaknuta ostvarenja u vidu sola; njihove se improvizacije prelijevaju jedna u drugu, Razz i Mikuljan se nadmeću, Darko Jurković Charlie je u svom svijetu, a Foško po tko zna koji put ilustrira spretnost i enciklopedijsko poznavanje različitih stilova i izričaja i na klaviru i na Rhodesu, ali ne i bez osobnog pečata. Sve je to skupa izrazito odmjereno i bez nekih pretjeranih iskakanja, s jasnim putanjama i obrisima, kako uostalom i priliči s obzirom na narav samog materijala.
Albumom Natura, Mikuljan i ekipa možda nisu ilustrirali ništa što poznavatelji njihovih drugih projekata dosad nisu znali ili čuli, ali sâm je album svejedno jako dobro osmišljen i odsviran
To je na neki način i priča cijelog izdanja – albumom Natura, Mikuljan i ekipa možda nisu ilustrirali ništa što poznavatelji njihovih drugih projekata dosad nisu znali ili čuli, ali sâm je album svejedno jako dobro osmišljen i odsviran, a pojedini brojevi bi, kad bi ih više ljudi čulo, mogli imati potencijal za širi uspjeh. Možda i u aranžmanima za big band.
