očima dugogodišnjeg fana
40 godina Dream Theatera - The spirit carries on
Ovako se otprilike osjećao prosječan poklonik sjevernoameričke prog-rock/metal skupine Dream Theater koji su sinoćnjim koncertom u Areni u Zagrebu održali sedmi po redu koncert turneje kojom obilježavaju četrdeset godina postojanja benda…
Šaljem posljednju poruku u chat grupu javljajući prijateljima da me mogu uskoro očekivati. Dok jedan od njih odgovara kako će ipak doći sam, drugi negoduje što će kasniti zbog posla, a treći upozorava da je spreman već sat vremena…danas je važan dan.
Upućujemo se konačno prema Areni. Pokušavam voziti smireno, ali ne mogu sakriti uzbuđenje jer, danas je važan dan.
Užurbano prolazimo pokraj nekoliko autobusa kojima je došao dio posjetitelja. Dvadesetak minuta prije početka dobivam treće upozorenje kako nema potrebe za žurbom. Rukom odmahujem dok, susrećući brojne glazbenike i poznanike, nekontrolirano mumljam od uzbuđenja – danas je zaista važan dan.
Ušavši u već poprilično popunjenu dvoranu, sjedam na svoje mjesecima ranije, pomno odabrano mjesto te s nestrpljenjem iščekujem početak. Koji trenutak prije početka koncerta, ekipa je potpuna, zastava na pozornici se spušta, a iz visećeg razglasa gromoglasno kreću prvi taktovi pjesme „Metropolis pt.1“. Brzo prelazim pogledom po pozornici… miran sam, srce mi je na mjestu. Svi su tu! Sve je kako treba biti!
View this post on Instagram
Ovako se otprilike osjećao prosječan poklonik sjevernoameričke prog-rock/metal skupine Dream Theater koji su sinoćnjim koncertom u Areni u Zagrebu održali sedmi po redu koncert turneje kojom obilježavaju četrdeset godina postojanja benda.
Za većinu poklonika benda, posebnost ovog koncerta nije u obljetnici, već u povratku osnivača i bubnjara sastava, Mikea Portnoyja, koji je bend napustio sad već davne 2010. godine. Danima ranije, kroz priče o koncertu mogao se osjetiti entuzijazam njegova povratka koji smo godinama priželjkivali. Ne zbog toga što bubnjar koji ga je zamjenjivao, Mike Mangini, nije dobra zamjena. Dapače, ako išta, čak je tehnički daleko bolji bubnjar od originalnog Mikea.
Razlog je taj što originalni Mike nije tek puki bubnjar koji precizno drži puls kao metronom, po kojemu ostali izvode glazbu, on je glavni kreativni pokretač koji je prvenstveno izvrstan muzičar, a tek nakon toga je bubnjar. To je nešto sto su mnogi osjetili njegovim odlaskom u naknadnim izdanjima Dream Theatera. Glazba je postala tehnički zahtjevnija, virtuoznija i preciznija nego ikad, ali istodobno, mnogi su imali dojam kao da se izgubio onaj neopipljivi duh u koji se ne može uprijeti prstom, ali koji je upravo ono u što su se svi zaljubili u vrijeme formiranja glazbenih ukusa.
Za većinu poklonika benda, posebnost ovog koncerta nije u obljetnici, već u povratku osnivača i bubnjara sastava, Mikea Portnoyja
Povratak Mikea Portnoyja u Dream Theater mnogim poklonicima benda značajniji je zato od same obljetnice, a prisustvovanje koncertu bilo je ispunjeno snažnim emocijama te je mnogim obožavateljima bilo važno svjedočiti jučer tom, za mnoge, važnom događaju.
Dream Theater u Areni Zagreb
Svaki koncert Dream Theatera koncipiran je kao presjek njihova opusa, a izbor pjesama za ovaj obljetnički kao da su ipak malo pomnije birali.
Započeli su pjesmom “Metropolis pt.1: The Mirracle and the Sleeper” s njihova drugog albuma Images And Words, koji ih je postavio na mapu prog rock/metal glazbenog svijeta te pozicionirao u sam vrh, kao predvodnike žanra koji krasi iznimna vještina muziciranja i virtuoznosti u – za zapadnu popularnu glazbu – neuobičajenim metričkim pulsevima. Zapravo, Dream Theater je od svog osnutka do danas inspiracija mnogim glazbenicima diljem svijeta, među kojima su brojni i sami postali planetarno uspješni u istome žanru.
Koncert su započeli pjesmom s albuma koji ih je pozicionirao u sam vrh kao predvodnike žanra koji krasi iznimna vještina muziciranja i virtuoznosti u – za zapadnu popularnu glazbu – neuobičajenim metričkim pulsevima
Nastavili su pjesmama “Uvertira 1928.“ i „Strange Deja Vu” s njihova petog albuma Metropolis pt.2: Scenes from a Memory, koji se bazira na pjesmi s prethodnog albuma, a označio je prekretnicu u njihovoj karijeri. Album s kojim su izašli iz sjene prog žanra te stekli poklonike kod šire publike diljem svijeta, album koji je proglašen jednim od najboljih konceptualnih albuma u povijesti prog glazbe.
Dream Theater u Areni Zagreb
Zatim su uslijedile poprilično žestoke pjesme, “The Mirror” i “Panic Attack”, nakon kojih su intenzitet i tempo malo „popustili“ pjesmom “Barstool Warrior” te zamjetno smirili izvedbom demo verzije pjesme “Hollow Years” s njihova trećeg, osmog, četrnaestog i četvrtog albuma.
Prva pauza uslijedila je nakon pjesama “Constant Motion” (deveti album) i “As I Am” (sedmi album).
Šećući prostorima Arene, na licima se mogao zamijetiti entuzijazam i zadovoljstvo te čuti komentare oduševljenja tehničkom izvedbom vratolomnih dionica svakog od članova. Posebno iznenađenje nisu krili zbog angažmana pjevača Jamesa Labriea koji u svojoj 61. godini života jos uvijek neumorno daje sve od sebe kako bi izveo gotovo nemoguće visoke i zahtjevne dionice pjesama Dream Theatera.
Na licima se mogao zamijetiti entuzijazam i zadovoljstvo te čuti komentare oduševljenja tehničkom izvedbom vratolomnih dionica, posebno angažmanom pjevača Jamesa Labriea
Svi su svjesni posljedica koje je na njegove glasnice ostavilo trovanjem hrane, za vrijeme promocijske turneje trećeg studijskog albuma Awake, od čega se nikada nije uspio oporaviti. Također, činjenica je da je ljudski glas daleko osjetljiviji na vanjske čimbenike od glazbala – na umor od putovanja i stalnog ulaganja maksimalnog napora i fokusa na iznimno zahtjevne vokalne dionice. Na licima slušatelja kao da se mogla čitati podrška nevjerojatnom pothvatu pjevača. Na trenutke sam imao dojam kao da prisustvujem sportskom natjecanju gdje su svi okupljeni došli nekoga bodriti kako bi li uspio izdržati pritisak situacije.
Dream Theater u Areni Zagreb
Drugi dio koncerta nastavljen je pjesmama “Night Terror“, „This Is the Life” te pjesmom koja je do tog trenutka polučila najveće ovacije publike, “Under a Glass Moon”, pjesmom koja je mnogim glazbenicima bila škola te služila kao predložak za pristup vlastitom stvaralaštvu u istom žanru. Pjesmama “Vacant“, „Stream of Consciousness“ i „Octavarium” završio je drugi dio koncerta.
Nakon kraće pauze, treći je dio koncerta započeo pjesmom “Home” nakon koje je pjevač zastao te potiho publiku obavijestio kako je samo nekoliko minuta prije početka koncerta sestra bubnjara Mikea Portnoyja, Samantha, preminula i pozvao sve prisutne da upale svjetla mobitela kao podršku i znak pažnje.
S knedlom u grlu, pjevali smo dok su se dvoranom orile riječi pjesme “The Spirit Carries On”, kada se gitarist John Petrucci popeo na povišeni dio pozornice i sjeo pored svog kolege iz dječačkih dana, na drugu stranu ogromnog dvostrukog seta bubnjeva, te odsvirao jedan od najemotivnijih sola u karijeri. Činilo se da su svi taj trenutak doživjeli vrlo intenzivno – uz nabijenu emotivnu atmosferu zbog ponovnog okupljanja benda i sjajnog koncerta, sada su emocije bile pojačane i zbog tužne vijesti. Portnoy je na društvenim mrežama izjavio kako je koncert u Zagrebu bio jedan od najtežih koncerata koje je odsvirao i da mu je puno značila podrška Petruccija, kao i podrška publike.
View this post on Instagram
Pjesmom “Pull Me Under” koncert je priveden kraju, glazbenici su pozdravili oduševljenu publiku te otišli s pozornice. Kritike izvedbe, kvalitete zvuka, odabira pjesama i drugi komentari koji se obično mogu čuti nakon koncerata ovaj put su izostali i čini se kako su ljubitelji Dream Theatera zadovoljni otišli s ovog dojmljivog i moćnog koncerta. Ja sigurno jesam!
© Dream Theater Official
