Ivo Jurić: „Za mene glazba predstavlja most između svjetovnog i duhovnog”

Svaka pjesma nova je destinacija, a ovaj je album karta za bijeg od svakodnevice

Službeni je to opis novog albuma glazbenika i kantautora Ive Jurića, koji je svojih novih deset pjesama posvetio svakodnevnim trenutcima i životnim iskustvima – Na cesti uz more.

„Ideja za album javila se prije četiri godine, u ono ludo doba epidemije korone. Svi smo tada, siguran sam, donijeli neke odluke, a moja je bila da ću se posvetiti autorskom radu maksimalno i da neću više gubiti vrijeme. Glavna inspiracija za pjesme na ovom albumu bio je svakodnevni život i ono što prolazimo kroz svakodnevicu. Usponi, padovi, sreća, tuga, ljubav i prijateljstvo, pa čak i jedna pjesma bunta protiv nepravde kojoj svjedočimo u društvu”, objašnjava Ivo, koji nakon godina sviranja na raznim pozornicama sada napokon s ponosom može predstaviti svoje autorsko djelo na kojem je doprinos dao i Josip Vukoja, koji potpisuje aranžmane i produkciju svih pjesama.

Mnogi gostujući glazbenici – među kojima su Saša Miočić, Adnan Mušanović, Jan Ivelić, Mario Klarić, Zvonimir Pejić, Dragan Brnas i Daria Hodnik – pridonose bogatstvu zvuka i emocionalnoj dubini albuma: „Svaka pjesma na albumu priča jednu priču koja je u nekom dijelu moga života ostavila dubok trag. Teme su nekako same dolazile, kao i tekstovi i melodije kojim sam ih obradio. Iako su to moja osobna iskustva, mislim da su teme o kojima pjesme govore univerzalne i bliske svakome od nas. Svi to prolazimo ili smo prošli u jednom dijelu života. S druge strane, svaka pjesma ima notu neke nade i pozitivnosti da će na kraju sve biti u redu. I ja to uistinu mislim i živim…”

Posebno mu je bliska ta cesta uz more, čiju lokaciju ostavlja obavijenom velom misterija: „Nekako se dosta toga odigralo na njoj u mom životu. Ima jednu posebnu simboliku duge vožnje do svojih snova, ali vožnje uz predivan krajolik. Na njoj često od ljepote gubiš dah, ali zna biti i gužve…“

Ivo Jurić/foto: Josip Maslać

Autorski proces, s druge strane, govori, obavijen je velom emocija: „Glazba je sama po sebi nekakav bijeg. Ako ste tužni, uznemireni, često vas samo jedan takt neke dobre pjesme prebaci u nekakvo drugačije raspoloženje. Za mene glazba predstavlja most između svjetovnog i duhovnog. Moram priznati da nisam puno razmišljao kako ću prenijeti emocije koje su u meni, jednostavno sam uzeo papir i gitaru, i bio potpuno iskren. Nadam se da će publika to i prepoznati.”

Teško izdvaja favorita na albumu, no, ipak posebno ističe pjesme “Sad i zauvijek”: „Napisao sam je kao zavjet ljubavi i vjernosti svojoj supruzi. To je ujedno i pjesma kojom sam najzadovoljniji aranžmanom, svakim instrumentom i vokalom koji je na njoj snimljen. Mislim da je to jedna od onih pjesmama koje će – da tako kažemo – dobro ostarjeti.”

Romantika se susrela i s realnošću pri samom nastajanju albuma koji je donio određene izazove: „Proces snimanja ovog albuma trajao je tri godine, i u svakoj od te tri godine bio je izazovan. Nedostatak vremena pa nedostatak sredstava, opreme i slično uvijek te natjeraju da tražiš neka alternativna rješenja. Ovim putem se želim zahvaliti bendu Sinergija, koji su mi ustupili prostor u kojem sam snimio većinu svojih vokala i pratećih vokala koje sam sam snimao i editirao. Sad kada pogledam na koji način smo producent Josip Vukoja, bend Zadnja šansa i ja ovo sve napravili, izgleda malo nevjerojatno, ali izmami mi uvijek osmijeh na lice”, kaže nam Ivo.

Reakcijama na album je i više nego zadovoljan, dok su mu najdraži komentari glazbenih urednika „koji kažu da ih ova glazba podsjeća na neka dobra stara vremena”, a posebno su mu drage snimke mladih parova koji na svojem vjenčanju plešu prvi ples uz “Sad i zauvijek”, jer: „To je istinska potvrda da pjesma živi.”

Kao glazbenog heroja koji je utjecao na njegovo stvaralaštvo ističe Brucea Springsteena, čiji se specifičan prizvuk djelomično i osjeti na albumu te u kantautorskom stilu, a osim njega „tu su i ostale legende rock i pop glazbe kao što su Elvis Presley, Tom Petty, Johnny Cash te Roy Orbison.”

Za sâm kraj, poetično i romantično kao što je i album, Ivo je pozvao slušatelje da mu se pridruže na putovanju cestom pored mora: „Volio bih da se u njima zapale “Vatre“, te da “Osvoje Svijet“. Da shvate kako to radi “Mozak jedne djevojke“ i da pronađu svoj “Neobičan par“. Da skupa napišu svoj “Dnevnik prve ljubavi“ i jedno drugome na ruku stave “Prsten“. Da otplešu svoj prvi ples uz “Sad i zauvijek“ i u zagrljaju jedno drugome kažu “Evo sviće“. Da uvijek idu u “Bolje sutra“ “Na cesti uz more“.”