16.8.2024.
Vremena su se promijenila, ali Marko Perković Thompson – nije
Jedan od najpopularnijih glazbenika u Hrvatskoj ikada, čovjek koji je navodno jedini dobio honorar da ne nastupa ni za koga u sklopu kampanje za parlamentarne izbore u Lijepoj našoj.
No to su neke stare i već prožvakane priče, kao i ona politička kritika od prije 22 godine kada je MP Thompson ispunio poljudske tribine do posljednjeg mjesta, ostavivši dvije prazne sjedalice u loži za Mirka Norca i Antu Gotovinu.
Današnji Thompson, zreliji za nekoliko studijskih albuma, pojačan još impresivnijom produkcijom, odlučio je prekinuti svoju dugu glazbenu šutnju ovoga ljeta i vratiti se koncertima na otvorenom. Jedan od njih je održan u Dugopolju, i to na stadionu Hrvatskih vitezova. Svega jedan dan iza velikoga katoličkog blagdana Velike Gospe, Thompson je pred „nekim novim klincima“ prezentirao presjek svog rada i nagnao kolegu Mušćeta da ga usporedi s pop-kulturološkim fenomenom Taylor Swift.
No ovo nije analiza Mušćetovih misli. MP Thompson nedavno je na svojemu službenom YouTube kanalu objavio snimku spomenutog koncerta u Dugopolju, i to u razdvojenom formatu, po jedan video za svaku od ukupno 27 izvedenih skladbi. Ugođaj bi možda bio potpun da je snimka plasirana u jednom cjelovitom komadu, no i ovako imamo neke nove uvide u popularnost njegovih pjesama s obzirom na broj slušanja određenih brojeva na YouTubeu. Zanimljivo, i tu bi se dala povući paralela s Taylor Swift, koja je svoju megalomansku stadionsku turneju imena Eras Tour popratila uz pripadajući koncertni film.
Posve je jasno kako su recenzije ovakvih nastupa izuzetno izazovne
Na Thompsonovu koncertu ne gleda se samo na pozornicu, gleda se i s nje prema publici, gdje budne oči kritičara računaju koliki je točno „albedo“ među posjetiteljima, odnosno, koliko je crne boje među masom fanova. Tu su i simboli, bijela i crvena polja našeg grba, te kostur koji nikako da izađe iz ormara, a to je pozdrav „ZDS“. Samo letimičnim pogledom na snimku, Thompson je imao sve to. Također, ako maknemo političke konotacije i ostavimo Marka Perkovića na pozornici isključivo u ulozi umjetnika čiji su tekstovi mistična fikcija domaće nam povijesti, njegovi koncerti su i dalje neprikosnoveni spektakl.
Vratimo se kratko na Poljud 2002. godine. Thompson je tada promovirao svoj studijski album E moj narode, uz salve kritika i opravdanih optužni za plagiranje, samo da bi fanovi, još dodatno razočarani promjenom vlasti s ulaskom u novi milenij, od Thompsona učinili sveca i mučenika. Sjećam se kao danas transparenta u tadašnjoj publici „Suca za premijera, Thompsona za predsjednika“. Velečasni Sudac povukao se iz javnosti baš kao i Thompson, ali posve je jasno što je tada značio on kao osoba i još dodatno, što je značila njegova glazba, odnosno domoljubni tekstovi. Najviše je prašine podigla istoimena “E moj narode”, a kao šaka u oko mnogima bio je početak nastupa gdje je Thompson otvorio koncert uz “Bojna Čavoglave” i uzvik „ZDS“.
22 godine kasnije, kada su političke afere i epilozi s haškog suda iza nas, pred Thompsonom su novi izazovi
Politička situacija se promijenila, a stari neprijatelji više nisu toliko aktualni. Od tog mitskog Poljuda izašla su svega dva albuma, Dolazak Hrvata i posljednji, Ora et Labora. Zvuk se promijenio, Thompson se već 2006. godine usudio spojiti povijest, mitologiju i heavy metal, pa tako na singlu “Neka ni’ko ne dira u moj mali dio svemira” u jednom trenu čujemo malo Iron Maidena, a istrenirane uši lako bi našle još pasaža inspiriranih glazbenicima na kojima je Thompson zajedno sa svojim sastavom sigurno slušao.
Na kraju dana, što nudi Dugopolje Live Croatia Recordsa? Ako je za vjerovati press objavi, Thompson je nastupio pred 40 tisuća fanova. Važno, Perković se prije koncerta pojavio s novim singlom “Ako ne znaš šta je bilo”, koji je nastao u suradnji s Hrvatskim Ružama. Sâm koncert donio je presjek hitova i poznatijih singlova s posljednja dva albuma. Produkcija je opet bila na razini, premda malo što može nadmašiti maksimirsko zabijanje mača u zemlju pri početku koncerta kojim je promovirao album Bilo jednom u Hrvatskoj.
Izvedbeno, uši na prvo i drugo slušanje ne mogu pronaći neke ozbiljnije zamjerke, bend je uigran i vlada materijalom do te mjere da simboli i poruke njihove glazbe postaju primarno sredstvo komunikacije s publikom. A ona je s oduševljenjem prihvatila sve što je bend pred njih stavio. Thompsonovi koncerti zbilja jesu pomalo kao oni Taylor Swift. Baš kao i američka pjevačica, i Thompson je mogao gledati kako se njegove ulaznice prodaju po višestruko većim cijenama prije koncerta.
Isto tako, i Thompsonovi fanovi uglas pjevaju hitove, dižu buku do nesnosne decibelaže pri izlasku idola na pozornicu, a duboko vjerujem da je u Dugopolju od ranog jutra bilo kampiranja uz ulaz kako bi se uhvatila što bolja pozicija ispred bine. Zanimljivo, iako je koncert obilovao novijim materijalom, koji je uostalom i naglašen u press objavi, brojke ne lažu. “Bojna Čavoglave” daleko je najpopularnija skladba od svih koje su izašle na kanalu. To uostalom nešto znači.
Iako je evoluirao od prvog albuma Moli mala gdje je potpisao nekoliko singlova s Magazinom, Thompson je i dalje najpoznatiji po onome što ga je i proslavilo. To je uostalom i blagoslov i prokletstvo za svakog umjetnika koji će uvijek biti smješten u komparaciju s ranijim radovima. Thompson je svoju evoluciju odradio sjajno, zadržao je staru, ali dobio i nešto nove publike.
Među okupljenima bilo je moguće vidjeti ljude u rasponu od 0 do 99 godina, jer Thompsona slušaju (gotovo) svi
Naravno, ovaj koncert, baš kao i na ljeto kada je zainteresirano ispraćen od medija bit će oruđe kritičarima da dodatno ukažu na opasnosti i štetnost njegove glazbe i njenog utjecaja na mlade. Ipak, jedno je sigurno. Thompson je jedini koji uspijeva tribinama na nogometnim stadionima zadržati primarnu funkciju, a to je da budu glas naroda.
Stadion u Dugopolju bio je upravo to. Unisono okupljanje fanova nakon predugog izbivanja sa scene, a kada se tome doda i iznimno teška situacija koju Thompson prolazi sa svojom obitelji, postaje jasno da Thompson neće mrdati s trona najuspješnijih hrvatskih glazbenika. Jer tko je toliko jak da mu se plati šutnja? Naravno, i to nešto znači, ali stvarnost ispred nas nešto je na što moramo obratiti pozornost i, ako ništa, nešto od nje naučiti. Neki će otići kudikamo dalje od mene, ali ja ću se zaustaviti na rečenici kako narod i dalje voli Thompsona. Kakav je narod zbog toga? To neka odgovori netko drugi.
Format: online, CD, Blu-Ray
Izdavač: Croatia Records