Pregršt stageova s jednim posebnim highligtom
Brucifer: održana glazbena uvertira u studentski život
Brucošijadu Fakulteta elektrotehnike i računarstva s pravom možemo nazvati kultnim događajem uz koji odrastaju generacije studenata, a i onih koji to nisu, ili su bili, ili će tek postati.
Prisustvovanje ovakvoj večeri koja je više od „samo“ brucošijade djeluje kao pravi mali festival na kojemu svatko može pronaći nešto za sebe, i za svakoga postoji nešto. Budući da je prvenstveno namijenjen studentima i svima koji se tako osjećaju, Brucifer je nešto poput glazbenog uvoda u sam početak akademske godine koji na pravi način katapultira mlade brucoše u sferu zvanu studentski život; koji će uvijek imati uspone i padove, ali svaki trenutak je na svoj način značajan i kroz sve nas prati zajedništvo, ljubav i, naravno – glazba.
Ove je subote, 9. studenog, održana 41. brucošijada FER-a, koji ću u nastavku teksta zvati Brucifer, jer sada već svi prepoznaju taj pun u nazivu, kao i pun u nazivu kina, odnosno Brucistara koji je bio organiziran u sklopu Brucifera, a organiziran je kao kino u kojemu su te večeri održane tri filmske projekcije, ali o tome nešto više u nastavku teksta.
Budući da zadnja dva mjeseca nisam išla na koncerte zbog slomljene noge, ovo je bio moj povratnički izlazak iz stanja mirovanja i prvi izvještaj nakon dugo vremena, zbog čega mi je posebno drago. Nošena uzbuđenjem oko Brucifera krenula sam prema Studentskom centru sat i pol vremena ranije, no zbog radova po cestama u gradu, presjedanja s busa na tramvaj i činjenice da još uvijek nisam skroz normalno prohodala nego djelomično vučem desnu nogu za sobom, ipak nisam stigla na vrijeme na početak nastupa benda Soba 9.
Brucošijada FER-a / Marko Tuđan
Najbolje ikad
Nakon nekoliko minuta kruženja po dvorištu Studentskog centra, moja zbunjenost i pomoć volontera u šatoru s garderobom ipak su me navele na pravi put, odnosno u Astro Stage gdje je s nastupom upravo započeo nomark, slovenski hyperpop artist koji je pred pozornicom okupio svoju nebesa rave ekipu koja je s pažnjom ispratila njegov set. Mene je tada u kutu prostorije još držala anksioznost pa se nisam pridružila tom mini raveu, ali bilo mi je drago čuti pjesme „Mene Ni“ i „Vista“, jer ni jedna druga nije ista. Kužite, referenca na tekst + rima. Nisam sigurna je li nomark izvodio i pjesmu „podzavest“ koju također volim, jer sam žurila na Nebula Stage kako bih poslušala RH Space Orkestra i stigla sam u vrijeme kada je atmosfera ondje bila poprilično zagrijana, a kako i ne bi s takvim vokalistima koji imaju izvrsnu međusobnu, ali i komunikaciju s publikom, te raznim instrumentima koji njihove dovitljive rime na pravi način začine svojom versatilnošću i zanimljivim kombiniranjem raznih melodija, toliko da ih se žanrovski ne može definirati. Svojim riječima bih njihov zvuk opisala kao jazzy hip hop, na trenutke zaroni i u svojevrsni indie rock, a već sljedeći trenutak događa se nešto funk(y) eksperimentalno. I kroz sve to ova simpatična ekipa me uspjela i nasmijati i rasplesati. Svaka čast. Donald – koji u bendu svira synth – poslije koncerta je rekao da im je bilo najbolje ikad. I neka je.
Brucošijada FER-a / Marko Tuđan
Sljedeći na Nebula Stageu bio je bend Slow Cured, za koje sam saznala zahvaljujući Superval festivalu, a jučer sam ih prvi put čula uživo i, iako nisam bila prisutna kroz cijeli njihov nastup, čula sam dovoljno da mogu reći kako u jednom trenutku zvuče interpolasto, u drugom kao suvremena verzija Azre, dok u trećem gitare toliko podivljaju da ih se ne može opisati, mora ih se čuti. Ne znam svrstavaju li se pod rock ili nešto drugo, ali ne moraju se niti svrstati pod jedan žanr, važno je da su se svrstali u publiku koja ih bez sumnje prihvaća. Budući da ne pušim, tek sam nedavno saznala da postoje Lucky Strike Slow-Cured cigarete pa ne znam jesu li ime benda smislili inspirirani time, ali u svakom slučaju njihov zvuk slowly curea uši željne takvog – teško za opisati riječima, ali dobrog za slušati – zvuka. U vrijeme dok su Slow Cured demolirali Nebula Stage, na Astro Stageu su žarili Fujčinela bojs, na čiji sam nastup nažalost došla taman pred kraj, ali po onome što sam vidjela, publika je bila poprilično zainteresirana i uključena u nastup. Nakratko sam bila i na nastupu tam koja je srčano dočekana, pogotovo od ženskog dijela publike. Bilo mi je malo teže ispratiti događanja na svakom stageu zbog polu-funkcionalne noge, ali ni nastupima kojima sam samo nakratko posvjedočila nisam bila razočarAna, opet pun, kužite.
Brucošijada FER-a / Marko Tuđan
23:00 sata u Dućanu Ćilima ili u Studentskom centru označavaju početak koncerta, čekaj… gdje smo? „Mi smo Ki Klop i došli smo vas rasplesat’“ govori gitarist i vokal Luka i, naravno, svi plešemo. Ovaj jedinstveni trio čini jednooki i jednorogi bend Ki Klop, njihov otopljeni disko bio mi je vjerojatno najdraži dio Brucifera, a njihova zaigrana svirka definitivno nas je ugrijala i rasplesala u sada već krcatom Nebula Stageu. Ovom koncertu baš ništa nije nedostajalo, osim izvedbe pjesme „Zlatan Zub“, ali budući da sam čula svoju najdražu „Kali Ma“ ne mogu im zamjeriti – sve je, od početka do kraja, bilo ljubičasto, šljokičasto i predivno. Strana mene koja voli indie rock i disco pop kakav svira Ki Klop i strana mene koja voli trap bile su sukobljene činjenicom da je Baksov set počeo svega pola sata nakon što su Kiklopići počeli svoju svirku, tako da sam ostala na njihovoj svirki i na kraju od gužve jedva stigla uopće ući u Astro Stage gdje je Baks izvodio zadnje dvije stvari „Pinacolada“ i „PANAMA“. To je jedino što sam stigla čuti od njegovog seta ali ponavljam, nisam razočarAna čak ni kad stignem na kraj nastupa – Baks zna voditi svoju publiku i napraviti show, tako je bilo i ovaj put.
Brucošijada FER-a / Marko Tuđan
Multimedijski event
U izvidnici po Studentskom centru, osim koncertnih stageova, posjetila sam i Brucistar – Kino s ok brojem zvjezdica, gdje su se dijelile besplatne kokice i šećerna vuna, a u trenutku kada sam došla održavala se projekcija filma Sita Sings the Blues, mjuzikla / komedije koji je bio sve samo ne običan crtić kako se na prvu čini. U opisu objave gdje je Video sekcija KSET-a najavila filmske projekcije pisalo je „Ako želiš uživati u filmovima ili odmoriti od kaosa brucke, svoju oazu mira pronađi u MM centru“. U ovom filmu nije bilo ni trenutka mira i bio je vrlo… neobičan, i u moru kaotičnih animacija ipak sam uspjela odmoriti od kaosa brucke. Bilo mi je drago da nisam jedina koja je bila zbunjena scenama u filmu, jer ovo je bilo kino u kojemu se priča, bez onih nema-pričanja-tijekom-filma-ljudi, i svi komentari i nagađanja o tome što se zapravo događa u filmu doprinijeli su cjelokupnom doživljaju, a dolazila su sa svih strana kina. Hvala Video sekciji na nadasve quirky izboru filmova, 11/10 za Brucistar.
Budući da nikad nisam bila na takvom partyju, morala sam posjetiti Silent disco gdje su dečki iz Disco sekcije KSET-a vrtili ex-yu / balkan rock, pop i trap selekciju glazbe koju je svaki posjetitelj mogao slušati i između žanrova mijenjati prema vlastitim preferencama, i ponovno se pokazalo kako svatko može pronaći nešto za sebe. Divni trenutci glazbenog zajedništva kada u trenutku skoro cijelu prostoriju ispune slušalice u istoj boji, jer većina ljudi prepoznaje pjesmu i počne pjevati u glas bili su highlight ovog dijela Brucifera, ali ništa manje nije bilo ni plesanje s ljudima koji slušaju nešto potpuno drugačije, ali vibe je ipak tu, zajedništvo je ipak tu, jer sve nas povezuje glazba. Isplatilo se dugo čekati u redu, a bome i ostati do samog kraja tog tihog, ali ne tako tihog diska, jer je glazbena selekcija u svakom žanru bila raznolika, a i sami dečki koji su puštali rekli su mi kako im je bilo super te da je ovaj Brucifer revolucija u partijanju.
Brucošijada FER-a / Marko Tuđan
Na neke nastupe i DJ setove nisam uspjela stići, kao ni posjetiti Votafak stage zbog čega mi je žao, i iako inače baš i nemam FOMO, na Bruciferu koji se održava na nekoliko stageova istovremeno, taj osjećaj propuštanja nečega ipak je barem djelomično prisutan. Votafak stage mi i dalje ostaje enigma, ili doslovce what the fuck kako i sam naziv kaže, jer nemam pojma što je, ali vjerujem da je na svoj način zanimljiv kao i drugi dijelovi ovog legendarnog Brucifera.
41. Brucifer, iako održan u hladnoj subotnjoj noći, zagrijao je srca i zbližio ljude, sadašnje i buduće kolege na faksu, studente i one koji se tako osjećaju, glazbenike, bendove i sve koji su učinili da ta večer bude ostvarena kao takva. Velike zahvale idu i volonterima kojih je bilo više od 250, a koji su uvijek bili tu za pomoć s pronalaskom koncertnog prostora i općenito usmjeravanjem, što meni kao vrlo zbunjenoj osobi puno znači, a vjerujem da je pomoglo i drugima. Hvala vam, i hvala svima koji su svojim trudom i dolaskom omogućili da s ponosom možemo reći kako je baš u Zagrebu najveća i najbolja brucošijada u Hrvatskoj, a i šire. Vidimo se dogodine!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
