Music-Mission-Vision
Acoustic Project otvorio Dane suvremenog muziciranja
Manifestacija Music-Mission-Vision, Dani suvremenog muziciranja, u Centru kulture na zagrebačkoj Pešćenici održava se šesti put. Misija festivala suradnja je domaćih i inozemnih glazbenika raznih generacija, uz promociju suvremene glazbe, s naglaskom na novim i rjeđe izvođenim djelima nastalima u 20. i 21. stoljeću te na skladbama suvremenih hrvatskih autora.
Ovogodišnji MMV otvoren je u Kazališnoj dvorani Centra Knap nastupom ansambla Acoustic Project, koji čine Dubravko Palanović (umjetničko vodstvo i kontrabas), Marko Zupan (flauta), Branko Mihanović (oboa), Nikola Fabijanić (saksofon), Tibor Naglić (klavir), Renato Palatinuš (udaraljke), Marco Graziani i Val Bakrač (violine), Aleksandar Jakopanec (viola) i Petar Kovačić (violončelo). Čuli smo skladbe Frane Đurovića, Claudea Bollinga, Giovannija Sollime i Dubravka Palanovića, napisane za različite kombinacije navedenih instrumenata.
Težište nastupa Acoustic Projecta bilo je na djelima koja spajaju elemente raznih glazbenih žanrova (jazz, world music, klasična i pop-glazba), a koja su strukturirana oko čvrstog tonalitetnog centra i samim time pristupačnija široj publici. Što se tonalitetnosti tiče, iznimka je bila praizvedba Prevare za kraj Frane Đurovića koju smo čuli na početku koncerta.
Đurović za naslove kompozicija često koristi stihove iz pop-pjesama te ih stavlja u novi kontekst, pa je tako i ovo kratko djelo za flautu, saksofon, klavijature, udaraljke i elektroniku nazvao prema stihu iz pjesme grupe Jinx. Upotrijebio je pritom i skladateljske postupke tipične za pop-glazbu poput ritmova i motivičkih imitacija te stvorio rasplinuti song bez pravog početka i kraja koji ostavlja utisak improvizacije, a mogao bi trajati vječno.
Oštar zvukovni kontrast donijela je izvedba četiriju stavaka iz Suite za flautu i jazz trio iz 1973. francuskog jazz skladatelja i pijanista Claudea Bollinga (1930. – 2020.), nastale u suradnji s njegovim velikim sunarodnjakom, flautistom Jean-Pierreom Rampalom.
Djelo izvorno sadrži sedam stavaka te predstavlja primjer crossovera: u stavcima koje smo čuli upadljivi su utjecaji jazza, i to ne samo u pristupu glazbenom materijalu i instrumentaciji već i u referencama na jazz standarde kao što je, primjerice, Take Five Davea Brubecka ili pak brazilski jazz Antonija Carlosa Jobima i njegovog kruga, a čuli smo i odjeke starih engleskih pjesama (Grensleeves) uz “klasičarske”, gotovo barokne skladateljske postupke. Ovo dopadljivo djelce danas ipak zvuči zastarjelo i nikako se ne može nazvati suvremenim muziciranjem, no bez obzira na to solističku je dionicu odlično izveo Marko Zupan uz pouzdanu pratnju Palanovića i Palatinuša te ponekad nepreciznog pijanista Tibora Naglića.
Težište koncerta bilo je na izvedbi skladbe Spasimo iz 1995. talijanskog violončelista i skladatelja Giovannija Sollime (1962.). Djelo je nastalo na narudžbu Teatra Massimo iz Palerma, a u povodu završetka obnove crkve Santa Maria dello Spasimo u tom sicilijanskom gradu.
Pet stavaka skladbe opisuje burnu povijest ove crkve, nazvane prema Raffaellovoj slici Spasimo di Sicilia koja se u njoj nalazi. Sicilija je otok na kojem stoljećima žive pripadnici gotovo svih mediteranskih naroda, što se čuje i u Solliminoj glazbi koja obiluje utjecajima talijanskih, arapskih i grčkih tradicijskih muzika. Spasimo je predugačka i na trenutke previše patetična kompozicija za violončelo solo, gudački trio sastavljen od violine, viole i violončela, udaraljke i klavijature, no dobila je izvrsne interprete u Acoustic Projectu (kojem se kao drugi violončelist ovom prigodom pridružio Smiljan Mrčela), a posebice u sjajnom, muzikalnom i vrlo izražajnom solistu Petru Kovačiću.
Na kraju koncerta čuli smo praizvedbu Palanovićeve skladbe Prvo sunce čije su nastajanje, prema autorovim riječima, potaknule pozitivne emocije koje u nama izaziva svitanje, simbolizirajući novi početak. Riječ je o harmonijski bogatom djelu koje zvuči poput filmske glazbe koje bi puni zamah možda ipak dobilo uz sliku.
U ovoj je točki ansambl nastupio u punom sastavu te je koncentriranom izvedbom uspješno istaknuo najzanimljivije trenutke Prvog sunca, pruživši nam vedar i optimističan završetak večeri.