Nikad dosadno

ENDeMi uopće nisu endemi. Čak i ako bismo govorili o Dalmaciji, ni tamo oni ne mogu biti endemska vrsta. Dapače, Split je uz Zagreb jedan od centara saksofonističke endemije u Hrvata.

Foto: Matej Grgić/MMV

To da izvode Fragmente zavičaja svojeg člana Denija Pjanića čini ih, doduše, u nekoj mjeri endemičnima. Lokalnima. Zavičajnima. Makar je u slučaju Fragmenata riječ o vrlo raznorodnim ishodištima (Hrvatsko primorje, Istra, Zagorje, južna Dalmacija, Bosna), koja je Pjanić za skladbu birao u odnosu na raznorodne zavičaje članova ansambla.

Foto: Matej Grgić/MMV

Istodobno, činjenica da na repertoaru imaju Zaboravljene muzike skladateljskog, spisateljskog i inog endema Dubravka Detonija – koje je svojevremeno iz gudačkog u saksofonski svijet preveo Saša Nestorović, a njegovu obradu oživotvorili članovi Zagrebačkog kvarteta saksofona – govori u prilog tome da su i ENDeMi dio posve iste, puno šire saksofonističke svojte.

I njih je, Muzike, zajedno sa spomenutim Fragmentima, kao i više drugih kompozicija na svehrvatskom programu, u četvrtak, 28. studenoga, na festivalu Music – Mission – Vision predstavio ENDeM Kvartet.

Foto: Matej Grgić/MMV

Taj festival s ruba grada već nekoliko godina svojim proaktivnim pristupom uspješno pretendira na mjesto u središtu suvremenoglazbene scene. Završnu večer ovogodišnjeg izdanja, koje se održava u Centru kulture na Peščenici – KNAP, MMV je dvostrukim programom posvetio saksofonima.

Nemoguće je danas zamisliti hrvatsku glazbenu scenu bez zvuka saksofonskog četverca. Pred samo trideset i pet godina to je, međutim, bila realnost. Takvog zvuka u našoj sredini, sve do pojave ZKS-a, jednostavno nije bilo.

Zekaesovci su stoga paleo. Prvi. Počelo. Pa i Papandopulo kvartet nakon njih, ozbiljno se približava tome. ENDeMi su, pak, neo. Nadolazeći. Neki novi klinci. A opet: i oni su dio iste saksofonističke sorte.

Foto: Matej Grgić/MMV

Da su ENDeMi – ipak možda! – endemi moglo bi biti zato što potječu iz iste obitelji, istoga legla, iz Tudorova gnijezda. Sva četiri ENDeMa rasla su u staništu Gordana Tudora na UMAS-u u Splitu. Glazbeničku karijeru – sviračku, kao i onu pedagošku – nastavili su razvijati u istom kraju. U Splitu, Makarskoj, na Korčuli, u Omišu, osim Nerea Arbule koji to čini u Rijeci i na Rabu. U svirci, pristupu, pa čak i po kretnjama na sceni oni su pravi endemicus tudorica.

Foto: Matej Grgić/MMV

Svirka im je galvanizirana i tečna. Nastup im je gonjen istosmjernom strujom. Iskliznuća su moguća, ali prolaze bez potresa. Osjećaju se godine suživota, podupiranja i podrazumijevanja koje će se, zadrže li se, nastaviti produbljivati. Sugestivno komuniciraju u zbijenom četveroredu. Kroz prijateljska grupiranja dva naspram dva ili tri na jednog, koja imaju čisto muzičko opravdanje, stvaraju živu razmjenu glazbenih trenutaka, u igri tika-taka, na komornom terenu.

Zanimljivi glazbeno, zanimljivi su i scenski pa ćemo vidjeti hoće li se iz tog potencijala, u dogledno vrijeme, otvoriti neka nova inicijativa. Možda u smjeru nekih glazbeno-scenskih projekata koje razvija Ardemus kvartet, čiji je hrvatski dio, Lovro Merčep, te večeri pratio kolege u publici iz gledališta. Lovro je, nota bene, upravo postao vlasnik albuma prvorođenca – Dubrovačkih susreta, objavljenih za Cantus, na kojemu je snimio koncerte Bjelinskog, Končića i Dešpalja. Posrijedi je repertoar vrijedan međunarodne pažnje. A vidjet ćemo ubrzo hoće li taj album izazvati pozornost i Porinovog glasačkog tijela.

Foto: Matej Grgić/MMV

Natrag ENDeMima… Ako oni i nisu endemi, i dalje su ENDeM: E kao Erna (Čizmić Rebić, bariton saksofon), N kao Nereo (Arbula, tenor saksofon) i D kao Deni (Pjanić, alt saksofon). Dodamo li tome eM kao Marko (Gerbus, sopran saksofon) – eto kako je po svemu sudeći nastao ENDeM kvartet. Ansambl je osnovan 2015. kao Kvartet saksofona Umjetničke akademije u Splitu, a u ovom sastavu djeluje od 2017. godine. Je li eM kao najmlađi došao zadnji pa je zato on pridodan END-u? Izgledno. U svakom slučaju, u Zagrebu su se već predstavili na manifestacijama kao što su Svjetski kongres saksofonista i Izlog suvremenog zvuka, a Detoni, Pjanić i Ferek-Petrić iliti Zaboravljene muzike, Fragmenti zavičaja i Melankolija gegen Rakija zaštitne su kompozicije s njihovog repertoara.

Foto: Matej Grgić/MMV

Koncert pritom nisu započeli saksofonima, već tibetskom pjevajućom zdjelom. U nju je Dani Pjanić ravnomjerno udarao dok je četverac ulazio na scenu. Bio je to mistični uvod u koncertni obred, a usto ulaz u skladbu Prayer Wheel i u privlačni svijet Božićevićevog minimalizma. Zajedno s nešto kasnije izvedenim, drugim stavkom toga djela, Coiling Clouds, diptih Prayer Wheel / Coiling Clouds – praizveden preko bare, u Novome svijetu, doživio je na MMV-u europsku premijeru.

Pridružile su mu se već spomenute kompozicije Detonija i Pjanića, a koncert je zaključen, kako u notama piše „melankolisch in balkanstyle“, Melankolijom Ferek-Petrić. Nju je Nereo Arbula otvorio i zatvorio, a i to u notama piše, svirkom ne na saksofonu nego na saksofonskom usniku. Time je zaključeno uspješno predstavljanje ENDeM kvarteta na ovogodišnjem MMV-u.

Foto: Matej Grgić/MMV

Iste večeri u Splitu ansambl Sax-Umas, sastavljen od miješane ekipe UMAS-ovih studenata saksofona i Tudorovih kolega iz već apostrofiranog Papandopulo kvarteta (uz dodatak klavira, kontrabasa i udaraljki), priredio je sasvim poseban program: Bird’s Lament u splitskom Hrvatskom domu, održan u čast osebujnog newyorškog glazbenika Louisa Thomasa Hardina poznatijeg kao Moondog.

Hommage „vikingu Šeste avenije“ inicirao je nikad mirni Gordan Tudor, a iz Britanije je za tu prigodu do Splita potegao Andy Scott, ugledni saksofonist, edukator i skladatelj. Scott je 1990-ih bio član ansambla London Saxophonic koji je zajedno s Moondogom nastupao po svijetu. Sada je isti takav sastav okupljen u Splitu da zajedno sa Scottom oživi Moondogov, po mnogima, kultni glazbeni materijal.

Foto: Matej Grgić/MMV

Natrag u Zagrebu, nakon ENDeM-a, na scenu KNAP-a stupila je nizozemsko-njemačka saksofonistica Asya Fateyeva u društvu prvoklasnog pijanista Stepana Simoniana. Pedagošku karijeru ona razvija na visokim školama u Lübecku i Hamburgu, a ove je godine imala prestižnu ulogu rezidencijalne glazbenice na festivalu u Schleswig-Holsteinu. Njezin zadatak tamo bio je osmisliti čak 17 različitih programa, koncerata i radionica, koji su uključivali orkestre, komorne koncerte, ranu i suvremenu glazbu.

Na MMV-u predstavila se tour de force saksofonskim programom sastavljenim od skladbi Saya, Sleepera i Albrighta, dok su joj se u Beriovoj Sequenzi VIIb, izvodeći bordunski ton, iz pozadine pridružili članovi ENDeM kvarteta.

Foto: Matej Grgić/MMV

Boraveći tog četvrtka u KNAP-u te slušajući Asyu Fateyevu i ENDeM kvartet, čovjek je mogao pomisliti kako je spomenuta saksofonistička endemija doista opasna. eM opasna, eM zarazna. I na svu sreću, ne vidi joj se „end“.

S takvim mislima za kraj mogao je biti zaključen ovogodišnji MMV, a iste misli posve su prikladne da se njima zaključi i ovaj tekst. I jedino što nam je još u skladu sa svime preostalo reći jest…

Kraj. Konec. THE END.

Foto: Matej Grgić/MMV