Kries, klub Porat: Pjesme koje ulaze u tišine

Subotnjim nastupom u splitskom klubu Porat grupa Kries upisala je još jednu upečatljivu izvedbu i svojoj bogatoj glazbenoj knjižnici dodala novi zapis

Kao goste pozvali su makarski Folklorni ansambl Tempet koji je pratio Điger bend. Malo je reći kako su svojom izvedbom oduševili – od moćnih, perfektno uvježbanih vokala do instrumentalista koji su bili  nenametljiva glazbena pratnja vokalima te su baš zbog toga, a i zbog svježih i novih aranžmanskih čitanja tradicionalne glazbe,  skrenuli pozornost na sebe i svoje muziciranje.   

U Makarskoj se po tom pitanju zaista događaju velike stvari što još jednom ukazuje da su pokretačka snaga svake kulture upravo manje (brojem stanovništva, nikako duhom!) sredine koje svojom autentičnošću i tradicijskim kontinuitetom čine temelje kulture i duha određenog naroda. 

World music estetika koja je počela uzimati maha u glazbi još tamo od sredine 90-ih godina prošlog stoljeća snažno je privukla i hrvatske izvođače kao što su Dunja Knebl, Lidija Bajuk i Legen, preteća današnjeg Kriesa i mnoge druge. Legen je svojim glazbenim promišljanjem, uzimanjem modernih glazbenih tendencija obremenjen iskonskim, neposrednim, intuitivnim jezikom koju nosi narodni i etno izričajni impuls, kreirao svoju formalno-estetsku platformu koju je grupa Kries nastavila unaprjeđivati. 

Bend kojeg čine Mojmir Novaković kao vokal, Ivo Letunić koji pjeva i svira lijericu, Andor Végh koji svira gajde, diple, frulu, dvojnice, kaval, Krešimir Oreški udaraljke, Erol Zejnilović električnu gitaru, Konrad Lovrenčić na basu i Ivan Levačić na bubnjevima je u malo manje od dva sata ispunio neke tišine u meni i ono za što sam mislio da je nemoguće učinio mogućim. Učinio je nepostojećim sve današnje digitalne aktualnosti koje redudantnim čine sve ono iskonsko i od dobrih običaja.

„Lipo vas je vidit. Ovo je najbolji klub koji je Split ikad ima. Svaka čast svima koji su na neki način povezani s ovim. Svaki grad u Hrvatskoj bi trebao imati ovako nešto“,  pozdravio je svoju publiku Novaković i započeo koncert sa “Sve vam zdravo” nastavivši sa “Zelena lipa”, “Pisan Jelen”, “Ivo se šeće”, “Sestrica Pavlova”.

„Ovu sam pjesmu čuo na radiju neki dan, počeo je pjevušiti i ponovno otkrio koliko je lijepa, a kako ja loše pjevam. Sad ću je probat izvest kako treba, ne samo za vas nego zbog lijepog pjevanja“ najavio je Mojmir pjesmu “Lepi Juro kries nalaže” te nastavio koncert pjesmama “Selo na okuke”, “Grličica”, “Buj buja”, “Skoči kolo”, “Čuj Marice”, “Sito to”, “Javor”, “Dodole”…

Za bis su izvedene legendarna pjesme “Zora” i “Zumba” nakon kojih je je publika pozdravljena dijelom teksta iz Konavoske zdravice, „Daj Gospodare Bože ovomu poštenome domaćinu svega do voje, a bez ikakve nevoje. Kruha i vina, zdravlja i mira, meda i mlijeka, srebra i zlata, a sve od tebe Gospodare Bože data i poslata, ako Bog da“ pozdravio je Mojimir nakon čega je publika odgovorila s: „Amen, da Bog da.“

U jednom sam razgovoru nedavno rekao svom prijatelju kako nema više tišine koju glazba može ispuniti, kako su ti intuitivni, emocionalni kapaciteti čovjeka zaključani i zatvoreni svim nuspojavama digitalne ere i kako glazba i općenito umjetnost više nemaju kamo zaći.  

Kries mi je svojim nastupom pokazao da sam u krivu i da sam svakako zanemario onu Blaisea Pascala koji je napisao da srce ima svoje razloge za koje razum ne zna. Koncert mi je duboko razdrmao srce i svojim ga svjetlom ražario jer krv se ne može rastočiti, zemlja raspršiti, čovjek slomiti i duša ubiti. 

 Amen, da Bog da!