Zagrebački kvartet i glazbeno istraživanje odnosa

U dvorani Novinarskog doma u subotu, 7. prosinca treći je ovosezonski koncert održao Zagrebački kvartet. Violinisti Martin Krpan i Davor Philips, violist Hrvoje Philips i violončelist Martin Jordan su, kao i uvijek, u raspored uvrstili i djelo hrvatskog skladatelja koje smo ovom prigodom čuli na samom početku.

Bio je to Treći gudački kvartet Ivana Josipa Skendera (1981.), napisan na narudžbu Glazbene tribine u Osijeku, gdje ga je 2021. praizveo upravo Zagrebački kvartet. Djelo je u toj izvedbi zabilježeno i na Skenderovom autorskom albumu koji je iste godine objavio Cantus.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Prema skladateljevim riječima, nastanak Trećeg gudačkog kvarteta potaknula je fotografija ptica na žicama koju mu je poslala kći. “Skladba je u svojoj biti tema s varijacijama, ali nije banalni doslovni prijepis ‘nota’ koje bi se mogle nazrijeti s fotografije, već niz pogleda i promišljanja o samoj fotografiji i dječjem umu kao autoru slike”, zapisao je uz praizvedbu Skender.

I doista, djelo odiše djetinjom radoznalošću pri istraživanju odnosa među dionicama, variranju motiva te izmjenjivanju ulomaka u kojima dominiraju ritam, odnosno melodija, no ta je radoznalost zaogrnuta plaštom vrhunskog zanata i umjetničke zrelosti koji skladbu pretvara u zaokruženu umjetničku cjelinu. Pridonijela je tome muzikalna i razigrana, ali ujedno vješta i koncentrirana izvedba četvorice gudača.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Povrh svega, pohvalno je kad djelo napisano na narudžbu manifestacije suvremene glazbe dobije priliku da zaživi na koncertnom repertoaru, a Skenderov je Treći kvartet to svakako zaslužio. Prepoznala je to ove subote i “obična” koncertna publika te je srdačnim pljeskom nagradila izvođače i autora.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Uslijedila je izvedba 15. gudačkog kvarteta u d-molu, K 421 Wolfganga Amadeusa Mozarta.  Veliki Mozartov opus sadrži tek nekoliko djela u molskim tonalitetima, pa je tako i drugi od ukupno šest kvarteta, nastalih između 1782, i 1785. i posvećenih Josephu Haydnu, jedini koji je napisan u molu.

Mozartova molska djela posjeduju dramatičnost i dubinu kakve ćemo kasnije čuti kod Beethovena, a koje su u slučaju ovog kvarteta uklopljene u karakterističnu mozartovsku lakoću i savršenu kvartetsku formu koju je razvio Haydn.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Zagrebački kvartet možda je ipak previše naglasio dramatičnost partiture na štetu elegancije klasicizma. Tijekom izvedbe čuli smo neke sjajne trenutke, posebno u trećem stavku, Menuettu, ali strastveno tumačenje, s bogatim tonom, snažnim kontrastima te istaknutom dinamikom i agogikom, bolje bi pristajalo nekom romantičarskom kvartetu.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Glazbenici su zato došli “na svoje” u drugom dijelu večeri, koji je ispunio Drugi gudački kvartet u F-duru, op. 41, br. 2 Roberta Schumanna. Djelo se u načelu oslanja na klasicizam, no neopterećeno je strogim formalnim okvirima te svaki od njegovih stavaka teži za lakoćom i slobodom kretanja svih dionica.

Tu nam je težnju odlično prenio Zagrebački kvartet poletnom i muzikalnom izvedbom; ova virtuozna partitura svakom od članova pruža brojne prilike za pokazivanje solističkih potencijala. Glazbenici su sve te prilike maksimalno iskoristili, ali ne u nadmetanju već u neprestanom dijalogu koji je bio čas lirski, čas dramatičan, a čas duhovit, ne gubeći iz vida sklad cjeline jednog od najboljih ostvarenja iz rane Schumannove faze.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr