ZVONO KANTAUTORSKE SLOBODE
Libertybell - Lisica
Zlatko Gall preslušao je album Lisica, prvijenac Libertybell
Zaboravite na teze nutricionista o „tri bijele smrti“, odnosno sugestiju da treba izbjegavati brašno, šećer i mast jer domaći diskograf Mast produkcija nudi veoma ukusna i hranjiva glazbena izdanja. A baš takav je i album prvijenac Zvonke Obajdin odnosno LibertyBell naslovljen Lisica.
Album koji se, riječima same autorice, „bavi temom izolacije, odvojenosti i samoće“ logično otvara „Ivana“ u melankoličnoj širokopojasnoj ovojnici slojevite zvučne slike. „Pismo Mileni“ pravi je kantautorski zgoditak nasaftan emocijama sa šaputavim vokalom iznad podloge klavijatura s upečatljivim synth basom Helene Ernoić i sfumata koji bi pasao i Flaming Lipsima. Baš kao i „Dopplerov efekt“ s gugutavim bas uvodom Lane Filipin prije nego li se broj neočekivano razvije u dopadljivu ritmički razigranu „pop“ temu.
Up tempo tema „Tko je ikad bio nevin“ pogonjena je slapovima sintesajzera, klavijatura i bubnjem Ernesta Džananovića, „Tako se prelazi pustinja“ otvorena je pak Zvonkinim klavirom kao prava klavirska balada naknadno začinjena gostujućim bubnjanjem Dimitrija Petrovića – Miše i basom Ivana Šćepeca te Mišinim gitarskim solom vraški dobro sljubljenim sa orgazmičnom „kakofonijom“ u završnici broja. Klavir uvodi i u rasplinutu baladu „Nema veze“ oplemenjenu gitarom Nikole Brkljačića i (ponovo) „kakofonijskom“ dionicom kao kontrapunktom nježnim – pače, lirskom – klaviru. Zaključna „Snježna kraljica na parkingu King Crossa“ slično je postavljena, no s upečatljivim refrenom s klavirskim akcentom te „plesnom“ podlogom lijeno stiliziranog valcera u drugom dijelu skladbe, kao da ga svira karnevalski vergl.
Album „Lisica“ je zreo i domišljen kantautorski projekt na kojem je bezgrešno osobni autorski i izvođački iskaz sparen s „bendovskim“ aranžmanom.