REVITALIZACIJA KULTNOGA KONCERTNOG PROSTORA
Nemeček u Pauku: Spiritualni tornado uz zagrebačko more
Nemeček je fenomenalan prostor revitaliziranog Pauka sinoć prenamijenio u hram za duhovnu ceremoniju u kojoj se rock susreo s folklorom, tradicija s futurizmom, a emotivna ekspresija s gotovo inženjerskom preciznošću
Vedran Živković / Foto: Filip Bušić
Nemeček, glazbeni projekt koji čine idejni vođa i začetnik Vedran Živković (tambura, vokal), bubnjar i producent Borna Maksan i virtuoz zvučnih efekata Leo Beslać (sintesajzer, klavijature), svoj glazbeni izričaj opisuje jednostavnim trima riječima – balkanski zid zvuka. Koliko god ova fraza precizno dotiče srž ujedinjavanja tradicionalnih melosa različitih dijelova domaćeg nam poluotoka primarno orijentiranih na područje bivše Jugoslavije, narativ koji Nemeček stvara znatno je kompleksniji.
To je najviše došlo do izražaja tijekom njihovog nastupa u Studentskom kulturnom centru Pauk 13. prosinca, a povod je bio promocija aktualnog albuma Prokletije II. Nemeček se idejno i zvukom savršeno uklopio u revitalizaciju toga kultnoga koncertnog prostora koji je nekoć bio jedno od glavnih mjesta okupljanja mladih alternativaca, umjetnika i intelektualaca, a kroz povijest je ugostio brojna imena domaće i međunarodne scene poput Haustora, Discipline kičme, Šanova, Walking Seedsa, Christian Deatha, Gang of Foura i brojnih drugih.
Leo Beslać / Foto: Filip BušićParter SKUC-a dupkom se ispunio nešto iza 21 sat, a točno u 21:30, kako je programom bilo najavljeno, bend je zauzeo svoje pozicije. Početak ovog glazbenog rituala označila je uvodna instrumentalna kompozicija “Prokletija” koja popunjava sve praznine između pjesama na oba dosadašnja albuma stvarajući pritom kontinuiran tok doživljaja cjeline. Mistika koja je prožimala prostoriju u sve većoj mjeri kulminirala je moćnom izvedbom “DajBog”. Trio je već na samom otvaranju nastupa pokazao svoju sinergiju, ali i umijeće da na licu mjesta u svoje dionice udahnu taman toliko noviteta da u izvedbu uvuku kako čitavu publiku tako i jedni druge.
Neoskvrnjen tok atmosferičnosti pretočio se u “Na kraju svega (Beograd)” mračnog, joydivisionovskog ritma i klavijaturskih dionica kojima savršeno kontrira Vedranova distorzirana brač tambura. Uslijedila je “Olovni” – još jedna kompozicija s hvaljenog nositelja promocije čije sakralne vokalne dionice podebljane sintovima podsjećaju na Rundekovu karijeru s prijelaza stoljeća. Pjesma pri kraju kulminira dinamičkom eksplozijom koja je savršeno i beskrupulozno stavila točku na i cjelini. Nakon kratke stanke koju su proželi oduševljeni usklici iz publike, bend je nastavio s “Mirilom” za koju su apsolutno zasluženo osvojili ovogodišnju nagradu Milan Mladenović za najbolju pjesmu u regiji što dokazuje da je inovativnost i kvaliteta Nemečekova opusa prepoznata i u širem geografskom području. Izvedbu ove stvari vješto su zaključili ritmičnim usporavanjem i dekrešendom, a čvrst ritam uveo nas je u prvu pjesmu s Prokletija II “Os svijeta” čije elektronske dionice uz naglašenu dinamiku koja se osjeća u kostima čine ovu izvedbu još moćnijom nego na samom albumu, a ugođaj kao da je preuzeta iz zvučnog zapisa kakvoga povijesnog spektakla. Ovaj se ugođaj nastavio i premosnim uvodom u naredni hit s prvog albuma “Jurjevo” nakon kojeg je, uz dim mašine i svjetlosne efekte koji su pojačavali doživljaj, uslijedio “Kuvet”. Novi sakralni melosi uz vojnički ritam na snareu na “Mirediti” služili su kao most na formalni kraj koncerta u vidu pjesme “Pored rijeke Drine”. Ova kompozicija zvuči kao spoj progresivnog rocka i tradicionalnog etno narativa ukrašen napetim ritmovima na bubnjevima i pomalo hipnotičnim zvukom sintesajzera.
Borna Maksan / Foto: Filip Bušić
Naravno da je očarana publika koja je probuđena iz transa u dupkom ispunjenom PAUK-u glasno skandirala žudeći za još barem jednom pjesmom, a Nemeček je tu želju ispoštovao zaključivši koncert ponovnom izvedbom “DajBog” čime su ostvarili cikličnu kompoziciju vlastitog nastupa. Bio je to još jedan briljantan i čisto umjetnički potez. Borna je zadnje taktove odsvirao stojećki i bacio palice u publiku, Vedran je predstavio bend i suradnike te su uz gromoglasne ovacije oduševljene publike i duboki naklon nakon nešto više od sat vremena napustili pozornicu.
Nemeček je fenomenalan prostor revitaliziranog Pauka sinoć prenamijenio u hram za duhovnu ceremoniju u kojoj se rock susreo s folklorom, tradicija s futurizmom, a emotivna ekspresija s gotovo inženjerskom preciznošću. Promocija njihovog drugog albuma Prokletije II bila je mnogo više od samog koncerta – to je bilo jedno putovanje kroz vrijeme u oba smjera i duboko emocionalno iskustvo. Ako je Prokletije II srednji dio trilogije, možemo samo zamisliti kakvo nas finale čeka.
Nemeček je zaista jedinstvena pojava na domaćoj sceni, bend koji redefinira zvuk tradicije kroz noise rock i elektronske elemente, stvarajući pritom tornado emocija koji u publici budi apsolutnu katarzu. Dečkima se u aranžmanima ne žuri, uživaju u avangardnom pristupu i iz njega izvlače svoj maksimum, a Pauk se, sa svojom intimnom akustikom i vizualnim potencijalom, pokazao kao idealan domaćin za ovakav nastup. Sama činjenica da je album Prokletije II već ugledao svjetlost dana daje naslutiti da će Nemeček uspješno realizirati svoju viziju o trilogiji i da neće lako od iste odustati kao što je, primjerice, Bowie odustao od nastavaka svog Outsidea. Nestrpljivo očekujemo kojim će nas putevima Nemeček dalje odvesti, ali spakirali smo se i spremni smo za polazak.
Publika nije oklijevala tražiti još / Foto: Filip Bušić