Etno dragulj iz srca Istre

Nakon niza koncerata u ciklusu Lisinski srijedom i Izvorišta (zadnji je bio nastup Marije Mazzotte koja nas je uvela u svijet pizzice) sinoć je nastupila sjajna istarska grupa Veja, jedan od najznačajnijih domaćih world music izvođača.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Veja dolazi iz Pazina i već 17 godina istražuje istarsku tradicijsku glazbu na moderan i kreativan način. Istarska glazba je već sama po sebi zanimljiva zbog spajanja različitih kulturoloških utjecaja, od talijanskih do dinarskih, što je rezultiralo jedinstvenim interkulturalnim amalgamom, a Veja u svom radu ističe i one istarske stilove koji nisu dio slike šire publike o istarskoj glazbi. Inače, sama riječ veja znači obred bdjenja, ali to je i naziv za granu te staro ime za grad Krk.

Ideju o osnivanju benda pokrenuo je etnomuzikolog Goran Farkaš još 2007., kad je započeo s istraživanjem istarske glazbene tradicije i vođenjem radionica tradicijske glazbe. Vejin prvi album Dolina mlinova izašao je 2014. i postao instant-klasik u world music krugovima – francuski glazbeni magazin Trad Magazin odmah ga je svrstao među 10 najboljih world music albuma objavljenih u svijetu. Drugi je album uslijedio osam godina kasnije, 2022., Škura ura, koji je proglašen jednim od najboljih albuma te godine. A ove godine promoviraju vinilno izdanje Škure ure pa su tako snimili novi spot ”Orko Tić” i održali niz koncertnih nastupa u Zagrebu, od kojih je ovo bio četvrti.

Nastup su otvorili a capella izvedbom ”Perojske” i tako nas uveli u specifično zvukovlje našeg magičnog poluotoka. Uslijedile su ”Dolce Paradiso”, ”Ki je ki” te ”Zelen bor”, na kojem se bendu pridružila vokalistica Dunja Bahtijarević. Iduća skladba, ”Anka”, teška je, mračna balada jezivog teksta o brutalnom ubojstvu djevojke („Pošla Anka u šumu… za njon gredu tri žandara… treći nosi sablju tanku da zakolje Anku…“), pjesma koja istodobno ledi krv u žilama, ali i hipnotizira ljepotom glazbene izvedbe. Bend u instrumentaciji kombinira tradicijske instrumente kao što su mih, kaval i tambura s modernim, netradicijskim instrumentima (bas gitara) ili onima koji nisu tipični za Istru kao što su cajon, udu, gajde.

Pritom su malo „izgladili“ elemente istarskog melosa koji su teže probavljivi prosječnom slušatelju te time doprli do šire publike. Tu su i sugestivna istarska narječja, poetski, evokativni tekstovi i intrigantne teme iz lokalnih legendi (npr. ”Črni orko”) i, iznad svega, topao, dopadljivi zvuk.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Čuli smo još skladbe ”Škura ura”, ”Nadrasla jelva”, ”Marija” (koju su izveli uz Dunju Bahtijarević), ”Mantegnade”, ”Galižanska”, ”Na planicah”. Dunja je još jednom izašla na pozornicu, na izvedbu skladbe ”Teško majki”, nadahnute kulturnom baštinom Ćićarije, osobito specifičnim načinom pjevanja tog kraja tzv. rozganjem odnosno bugarenjem. Za sam kraj službenog dijela koncerta bend je pripremio dvije intrigantne pjesme, ”Orko Tić” i ”Črni Orko” (o mitskom demonu koji presreće usamljene noćne putnike, najčešće pijance, i nestaje s prvim zrakama sunca, svaka ispričana iz različite perspektive).

Dio publike je već pred kraj koncerta bio na nogama, ne odoljevši zaraznim ritmovima ove glazbe, a stajaće ovacije su bend izmamile na dvostruki bis: ”Biži, biži maglina” (istarski ples balun na tekst dječje brojalice) i ”Pojela je nevestica”, uz sudjelovanje Dunje Bahtijarević.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Ovim su se nadahnutim nastupom istarski glazbeni kreativci još jednom dokazali kao važan etno bend s međunarodnim potencijalom, bend koji je usprkos izglađivanju „kvrgave“ istarske ljestvice i modernizaciji zvuka, ostao dubinski odan srži glazbene tradicije naše terrae magicae.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL