Propulzor autorskog tima predvođenog braćom Sinkauz
Začudna povijest Titova Galeba kroz filmsko-glazbenu avangardnu leću
Autorski tim predvođen kreativnim dvojcem braće Sinkauz predstavio je u Zagrebu 14. prosinca još jedan zanimljiv multidisciplinarni projekt, koji je svoju premijernu izvedbu imao tbjedan dana ranije u Puli, u sklopu 30. Sa(n)jam knjige u Istri.
Propulzor
Riječ je o audiovizualnom performansu Propulzor, koji su odlučili izvesti na pozornici Kinoteke, koja se zadnjih godina profilirala kao prostor za kreativne projekte pomalo izvan standardnih žanrovskih okvira – npr. lani je u ovo doba isti dvojac na ovoj pozornici predstavio Vještice – originalni soundtrack koji su napisali za kuriozitet rane kinematografije, nijemi film Vještice, o povijesti misticizma i magije.
Galeb
Novi je projekt usađen u realnosti i povijesti – riječ je o povijesnom putu broda Galeb, koji je najpoznatiji kao Titov „brod mira“ i „brod prijateljstva“ u kontekstu Pokreta nesvrstanih, ali njegova je kronologija puna začudnih metamorfoza koje evociraju nešto gotovo magično. Brod je zapravo izgrađen u fašističkoj Italiji pod imenom RAMB lll i prevozio je banane iz okupiranih zemalja u Africi, a u Libiji je ostao bez pramca pa je do Trsta morao ploviti u rikverc, preko krme.
Pred kraj Drugoga svjetskog rata potonuo je u riječkoj luci (pod imenom Kiebitz), zahvaljujući bombama američkih zrakoplova, no tada je njegova funkcija bila minopolagač. Nakon izvlačenja s dna mora, završio je u Uljaniku gdje su ga, po jednoj priči, upravo radnici Uljanika prekrstili, a po njemu je ime dobila i zapadna obala Otoka preimenovana u Molo Galeb. Sve ove događaje bilježi esej Andree Matoševića, koji prati ovaj performans (autor ga sâm čita), kao dodatni audio element, uz svirku braće Sinkauz na gitarama i elektronici.
Filmska avangarda 1920-ih
Što se tiče vizualne građe koju je u radu koristio Vladislav Knežević, riječ je o arhivskim snimkama (iz Hrvatskoga državnog arhiva), onim dobro poznatim, vezanim za Titov utopijski projekt, kao i manje poznatim sekvencama koje se tiču kronologije broda prije Tita.
Naravno, građa je dinamizirana raznim filmskih tehnikama, pa konačni vizualni proizvod pršti senzornim stimulansima i čak evocira duh filmske avangarde 1920-ih (dvostruke ekspozicije i slične manipulacije filmskom slikom). Ugođaj varira od nostalgično-elegičnog, preko poletnog (duh političke propagande), do gotovo humorističnih nota na kraju, kad se predviđa budućnost broda kao atrakcije na globalnom turističkom tržištu, kao još jednog u nizu neobičnih „insta-smještaja“.
Ugođaj varira od nostalgično-elegičnog, preko poletnog, do gotovo humorističnih nota na kraju, kad se predviđa budućnost broda kao atrakcije na globalnom turističkom tržištu
Sinteza glazbe i slike visoko je promišljena, intenzitet i količina senzornih stimulansa (govor, glazba i slike – a potonja dva elementa već su po sebi višeslojni) lako je mogla dovesti do kakofonije, ali autori su obavili sjajan posao na oblikovanju zvuka (za višekanalni audio postav zaslužan je Miodrag Gladović) i prilagodili ga prostoru Kinoteke.
Ničega nema previše ni premalo, tri se elementa organski spajaju, npr. pulsirajući zvučni efekti evociraju odzvanjanje brodskih strojeva i ritam rada u brodogradilištu Uljanik, nekadašnjoj žili kucavici Pule, inače rodnom gradu Andree Matoševića i braće Sinkauz.
Sinkauz – neumorni istraživači
U 45 minuta izvedbe na gitarama i elektronici braća Sinkauz još su se jednom potvrdili kao sjajni istraživači multidisciplinarnih, hibridnih formi. Inače, diplomirali su muzikologiju i etnomuzikologiju u Padovi, a u izvedbeno-skladateljskom radu osobito ih zanima dijalog akustičnih i elektroničkih instrumenata, te improvizacija kao istraživački poligon za nove izvedbene formate.
Braća Sinkauz još su se jednom potvrdili kao sjajni istraživači multidisciplinarnih i hibridnih formi
Izvedba u skoro posve popunjenoj Kinoteci sjajno je demonstrirala njihovo majstorstvo na tim područjima, i još ih jednom potvrdila kao predvodnike eksperimentalno-avangardnog duha na domaćoj sceni.