Rab - kultura, glazba i njihov sezonalni karakter

Priča o svakom otoku priča je o jednom posebnom identitetu – njihova izoliranost, prakse življenja u zajednici, unikatne povijesti i običaji, čine otoke i njihove procese (u najširemu mogućem smislu) specifičnim lokusima. To su mjesta na sjecištu tradicije i suvremenosti, prirode i kulture, lokalnoga identiteta i globalnih utjecaja.

Kada je riječ o umjetnosti i kulturi, specifikum otoka nije samo ono što oni nude, nego su to i vrlo konkretni i specifični izazovi s kojima se te prakse u otočnim kontekstima suočavaju. Kulturne politike na otocima, naime, nerijetko moraju balansirati između očuvanja tradicije, trebale bi u fokusu imati i potrebe lokalnoga stanovništva, a svakako privući i posjetitelje, napose kroz svoj sezonski ritam življenja. A kada čitavu ovu raspravu usmjerimo prema glazbi, tu se stvari dodatno kompliciraju – od festivala i edukativnih programa, do pitanja koliko su takve inicijative zapravo dostupne otočanima, a koliko one ostaju samo sezonski ‘import’ iz velikih gradova.

Održivi kulturni razvoj u otočkim uvjetima

O brizi o otocima i njihovim kulturnim politikama ‘iznutra’ (na razini lokalne samouprave i infrastrukture za kulturne i društvene aktivnosti), ali i onima ‘izvana’ (na razini nacionalnih strategija, državnih institucija i međunarodnih inicijativa), ovisi kako će se prepoznati, podržati i razvijati njihovi jedinstveni potencijali. Tih je kanala više, te bi u idealnim scenarijima jedni s drugima trebali djelovati usklađeno i međusobno se nadopunjujući, a sve u smjeru osiguravanja dugoročnoga razvoja otočnih zajednica i kroz prizmu kulture i kulturnih praksi.

U fokusu ovoga teksta jest otok Rab, čije će se glazbene aktivnosti na godišnjoj razini okvirno predstaviti, te promotriti u široj perspektivi održivog kulturnog razvoja u otočnim uvjetima te u odnosu prema lokalnoj zajednici, a napose na temelju analize jednoga specifičnoga glazbeno-kulturnog događaja.

Otok Rab jedan je od morskih bisera Primorsko-goranske županije, sjecište utjecaja Rimljana, Bizanta, Venecije i Habsburgovaca, popularno nazivan otokom sreće (direktno naslijeđe njegove bogate antičke povijesti, u rimsko doba znan pod nazivom Felix Arba).

Crkva sv. Damjana u Barbatu

Kulturne aktivnosti na otoku bilježe se i razmjerno redovito nadopunjavaju sadržajem na službenoj web stranici Turističke zajednice Grada Raba, koja nastoji pokriti sva događanja na otoku geografski (makar se glavnina sadržaja, zapravo, odnosi na sam grad), dok se pak službena stranica Grada Raba u svojim sadržajima ne dotiče kulturnih događanja.

Ono što se, međutim, uočava, jest da kulturne aktivnosti gotovo u potpunosti prestaju, ili se barem ne objavljuju na web stranici Turističke zajednice, od jesenjih mjeseci pa sve do kasnoga proljeća, odnosno s pokretanjem turističke sezone. U ljetnim mjesecima Rabljani nastoje predstaviti vlastito kulturno naslijeđe i izraze, što svakako ima značajnu ulogu u očuvanju i promociji otočnoga identiteta, pa se tako svake godine može vidjeti (i poslušati) što nudi glasovita Rabska fjera (inače najstariji srednjovjekovni festival u Hrvatskoj, utemeljen 1364., a koji, jasno, i nema toliko fokus na glazbu i glazbovanje, nego je više okrenut predstavljanju starih obrta, zanata, ribarenja, i sl.).

Srednjovjekovni ljetni festival, Rabska fjera i proslava blagdana svetog Jakova / Foto: Nel Pavletic/PIXSELL

Nadalje su tu Rapske glazbene večeri, festival utemeljen 1986., s 12 ili više koncerata klasične glazbe, kako navodi stranica Turističke zajednice, a koji se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH. Pod svojim godišnjim (odnosno, ljetnim) događanjima stranica navodi i nastupe klapa, zatim folklora (u izvedbama nekoliko aktivnih rapskih kulturno-umjetničkih društava, s posebnim isticanjem Rapskoga tanca), te Limene glazbe Rab, osnovane 1913. godine, a za koju stranica kazuje da ju se može poslušati – osim „o državnim blagdanima i na većim svečanostima“ – također i „na promenadnim koncertima svaki tjedan.“

Neplansko ljetno oglazbljivanje otoka

Ranije spomenuti kalendar događanja ljeti navodi i koncerte iznenađenja, koji koncepcijski ne prate nikakav program, nego ugošćuju pojedinačne izvođače, klasične ili popularne glazbe. Zanimljivo, službena stranica otoka među kategorijama ‘događanja’ ne navodi Rab Jazz Festival, uspostavljen 2016., koji uvijek kroz rujan ugošćuje sjajne domaće i inozemne jazz glazbenike, kroz vrstan glazbeni program (festival podržavaju Grad Rab i njegova turistička zajednica), a ista sudbina prati i još stariji, Orguljski festival „Petar Nakić“, koji se naslonio na ljetne majstorske tečajeve interpretacije, od 2007. godine, o kojemu također nema riječi na stranicama Turističke zajednice Grada Raba.

Rapske glazbene večeri 2024. / Foto: Ivo Šubić/RGV

Inače se od navedenih manifestacija programski, u sustavnijemu smislu riječi, može govoriti tek u kontekstu Rapskih glazbenih večeri, čije je cikluse moguće razmjerno cjelovito rekonstruirati preko izvora stranice Turističke zajednice. Festival u pravilu ugošćuje solističke i komorne nastupe, s tvrdo klasičnim repertoarom, od 17. stoljeća (uglavnom vokalni repertoar) do kasnog 19., s rijetkim hrvatskim izvođačima, a još rjeđe djelima 20. stoljeća naovamo.

Njegovom sezonalnom karakteru u prilog, rekla bih, govori i činjenica nenastojanja organizatora da se načini kakav historijat projekta, s arhivom programa i događanja; ipak je riječ o projektu koji se naziva festivalom, sa sada već gotovo 40-godišnjom tradicijom. Istu priču prati i pokušaj rekonstrukcije njegova znatno mlađeg parnjaka, Rab Jazz Festivala, za koje se informacije o pojedinačnim koncertima također mogu pronaći na bezbroj turistički usmjerenih web stranica, koje informiraju o događajima koji slijede neposredno, a čiji search engine nažalost ne daje nikakve sustavnije rezultate za pokušaj rekonstruiranja festivalske prošlosti i programskih ostvarenja.

Foto: Rab Jazz Fest 2024.

Posljednji glazbeni projekt koji otok i grad Rab organiziraju također je sezonalan, naveden prvi na listi glazbenih programa na stranici Turističke zajednice – projekt Operissimo, kojim rukovodi operna diva Dunja Vejzović. Vejzović je privatno vezana uz otok, gdje redovito boravi, a kroz to je vrijeme djelovala i kao umjetnička voditeljica Rapskih glazbenih večeri. Međutim, ono što čini srž njezina djelovanja na otoku Rabu jest majstorski tečaj pjevanja, a koji se tamo održava od 2001. godine. Kao logičan slijed, Grad Rab, mjesno Pučko otvoreno učilište i Turistička zajednica pružili su podršku Dunji Vejzović u realizaciji ciklusa koncerata Operissimo.

Ovaj ciklus, uspostavljen 2006. godine, zamišljen je kao koncertni produžetak majstorskoga tečaja, pri čemu primadona Vejzović osobno preuzima dirigentsku ulogu tijekom nastupa. Unazad su se par godina predstavila i posebna izdanja ciklusa, pod nazivom Operette, a uz pratnju simfonijskoga orkestra, kao gala koncerti koji bi imali postati tradicijom u Rabu, te su stoga dobili i „za tu priliku skovanu posebnu egidu naziva Zvjezdane rapske noći,“ što planira ostati naziv za sve buduće koncerte „koji će se održati u suradnji s primadonom Vejzović,“ kako su to uobličile službene najave.

U tim se izdanjima navedenim trima organizatorima pridružilo i Ministarstvo kulture i medija RH, Hrvatska radiotelevizija te Vero Vision (poduzeće za pomoćne djelatnosti u izvođačkoj umjetnosti, koje zastupa Dunja Vejzović; dobitnik sredstava Ministarstva kulture i medija za navedene projekte), a uz „velikodušno sponzorstvo Biserke i Michaela Bauma.“ Posljednje izdanje, iz rujna 2024., poduprle su i Turistička zajednica Kvarner i Hrvatska turistička zajednica.

Projekt Operissimo, iako hvalevrijedan i intrinzično međunarodni, jasno je sezonski orijentiran. On pokazuje tipičnu dinamiku većine kulturnih događanja na otocima – fokusiranost na privlačenje posjetitelja i turista, te sa sobom, nimalo različito od gotovo svih gore opisanih projekata, povlači pitanje – koliko se lokalno stanovništvo zapravo aktivno uključuje ili koristi ovim događajima izvan uloge publike?

O potencijalnome planu proširenja kulturne ponude, i dokidanju elementa sezonalnosti, govorila je i sama Dunja Vejzović, za što, kako kaže, nije bilo resursa, međutim se s time u vezi prirodno nadaje pitanje: zašto organizatori (i pokrovitelji) nemaju interesa ovakav projekt (ili neke njegove elemente) ili pak neku drukčiju ponudu, preusmjeriti na drugi dio godine, čime bi se svakako stvorila dublja i kontinuirana povezanost s lokalnom zajednicom?

Nadalje projekt Operissimo (svim svojim dobrim stranama unatoč) može posvjedočiti i o problemu na relaciji lokalno-uvozno. Naime, iako je „zahvaljujući sretnoj okolnosti dijelom rapskog rodoslovlja primadone Vejzović i njezine intimne povezanosti sa starim gradom,“ Rab „na trenutak postao živo glazbeno kulturno središte hrvatskog uzmorja,“ postavlja se pitanje koliko taj status doista proizlazi iz otočnih potencijala i doprinosa lokalne zajednice, a koliko iz vanjskih utjecaja i resursa koji su privremeno usmjereni na Rab.

Iako osobna povezanost Dunje Vejzović s otokom daje ovom projektu određeni autentičan lokalni karakter, činjenica da je organizacija, financiranje i programska realizacija velikim dijelom oslonjena na institucije izvan Raba – poput Ministarstva kulture, HRT-a i privatnih sponzora (dok polaznici tečaja, iz Hrvatske i inozemstva, tečaj plaćaju sami) – otvara širu temu o balansu između lokalnoga doprinosa i uvozne komponente.

Ova situacija također ukazuje na širi problem prisutan na otocima, gdje glazbenici i umjetnici, koji privatno ljetuju ili imaju osobne veze s određenim mjestom, često po inerciji postaju nositeljima kulturnih projekata na lokalnoj razini. Iako je njihovo djelovanje često dragocjeno za kulturni život otoka, valjalo bi razmotriti otvara li se dovoljno prostora za lokalne inicijative ili projekte koje bi sami otočani mogli predložiti, razvijati i realizirati.

Održivost, potrebe i interes lokalne zajednice

U tom kontekstu, ovakvi festivali riskiraju ostati udaljeni od stvarnih potreba i interesa lokalne zajednice, posebice ako su isključivo sezonskoga karaktera i oslonjeni na vanjske resurse. Ovisnost o istima može biti višestruko problematična u ovakvoj konstelaciji; s jedne strane ona povlači pitanje održivosti – što se događa s projektima kada ključni pojedinci (poput Vejzović) više nisu uključeni, dok s druge strane opravdano otvara dilemu do koje je mjere projekt doista ‘otočni’, a u kojoj mjeri ‘uvozni proizvod’ (koji s programom ‘uvezenim’ iz većih urbanih sredina koristi lokalnu infrastrukturu).

Angažman lokalne zajednice u organizaciji i razvoju programa mogao bi imati i pozitivan utjecaj na demografske trendove na otoku

Osim prilike za jaču povezanost s lokalnim stanovništvom kroz edukativne aktivnosti u okviru ovoga nesumnjivo vrijednog projekta – poput besplatnih radionica za mlade, suradnje s lokalnim zborovima ili školama – angažman lokalne zajednice u organizaciji i razvoju programa mogao bi imati i pozitivan utjecaj na demografske trendove na otoku.

Prema popisu stanovništva iz 2023., Rab je zabilježio najveći apsolutni pad broja stanovnika među svim hrvatskim otocima, izgubivši 1060 stanovnika. Paradoksalno, taj pad koincidira s rekordnim državnim ulaganjima u otoke, koja su 2021. godine dosegnula 4,4 milijarde kuna, prema Vladinu izvješću o učincima provedbe Zakona o otocima za istu godinu. Iako Zakon o otocima RH datira još iz 2000. godine, on je karakteriziran inkrementalnim rastom investicija, no čini se da ulaganja nisu bila dovoljna za zaustavljanje demografskih problema.

Institucije i otoci, planovi i programi

I da ne bismo ogrezli dublje u wishful thinking ili, još gore, neupućeno predlagali ideje s utopističkim predznakom (reći će neki), fokusirat ću se dalje na najvažnije pravne i institucionalne instance koje se bave pitanjima otoka i nastoje im osigurati podršku kroz različite mehanizme. Na državnoj razini, tu je Nacionalni plan razvoja otoka 2021.–2027., koji je izrađen kao srednjoročni strateški akt planiranja razvoja otoka od nacionalnoga značenja. Plan je izrađen od strane Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, a temeljen na ranije spomenutome Zakonu o otocima.

Izradom Nacionalnoga plana „održava se kontinuitet postojanja i provedbe politike razvoja otoka RH koja svoje temelje ima u Nacionalnom programu razvitka otoka iz 1997. godine, čija je osnovna misija bila izjednačavanje uvjeta i kvalitete života na otocima s onima [na] kopnu.“ On je također osnova za buduće financiranje projekata na otocima, „kako iz proračunskih izvora, tako i putem sredstava Europske unije u financijskoj perspektivi 2021.-2027.” (str. 1). Plan pokriva višesektorsko područje, koje integrira različite javne politike s ciljem sinergijskog djelovanja u razvoju otoka, sa 17 programskih područja.

Kultura i očuvanje kulturne baštine

Programsko područje pod nazivom Kultura i očuvanje kulturne baštine odnosi se isključivo na vezu kulturne baštine, identiteta i kontinuiteta života na otocima; Plan izrijekom spominje klapsko pjevanje, ali i ukazuje na važnost ljetnih otočnih festivala i raznih kulturno-umjetničkih događanja. Nadalje, osim definiranja što čini otočne aktivnosti i projekte u području kulture, precizira se i praksa da se „ljetna kulturna događanja održavaju u suradnji lokalnih jedinica, turističkih zajednica, kulturno-umjetničkih društava, lokalnih ustanova te lokalnih poduzetnika i obrtnika“ (str. 43-44; istaknuto MB).

S time u vezi Plan još naglašava točku jačanja ljudskih potencijala u funkciji demografske i gospodarske revitalizacije otoka, te ističe da je za motiviranje stanovnika za ostanak na otoku (ili privlačenje novoga stanovništva) potrebno „prirodnu osnovu otoka nadograditi […] visoko kvalitetnim, diversificiranim radnim mjestima u svim relevantnim sektorima. Pritom je važno poticati jačanje uloge organizacija civilnog društva u kreiranju i organizaciji edukativnih, kulturnih, sportskih i zabavnih sadržaja tijekom cijele godine“ (str. 53).

Posebno mjesto glazbi (koja se izrijekom spominje samo jedanput, u okviru Posebnih ciljeva i razvoja otočnih proizvoda i usluga, i s njima povezanim razvojem kreativnih industrija) u Nacionalnome planu razvoja otoka – nije dano, a u pravilu se na nju u aktu referira u kontekstu programskoga područja Turizam, odnosno u njegovim podtočkama kulturnoga turizma, kao „[posebnoga oblika] turističke ponude zasnovanog na društvenim resursima“ otoka. (str. 63)

Plan ističe kako „brojne kulturne manifestacije doprinose unapređenju destinacijskog imidža, a ovakvim oblikom turističke aktivnosti, kroz predstavljanje lokalnih otočnih posebnosti i običaja, privući će se veći broj posjetitelja iz zemlje i inozemstva“ (str. 64; istaknuto MB). S druge strane, akt jamči svijest o tomu da je „potrebno poticati razvoj turizma u održivom smjeru koji neće imati negativan utjecaj na prirodu i lokalnu zajednicu te će generirati dugoročni prihod lokalnoj zajednici“ (str. 63).

U točki Okvir za praćenje i vrednovanje, Nacionalni plan još navodi i dionike, te kazuje koji su nadležni za što u provedbi Plana; Ministarstvo kulture i medija RH nadležno je „za osiguravanje dostupnosti i sudjelovanja otočnog stanovništva u kulturno-umjetničkim sadržajima, [za] razvoj kulturne i kreativne industrije na otocima te obnovu i valorizaciju kulturnih dobara na otocima“ (str. 87; istaknuto MB).

Puhački orkestar na Rabu / Foto: TZ Rab

Europska unija, točnije, Odjel za strukturne i kohezijske politike Europskoga parlamenta u ožujku je 2021. iznio dokument strategije pod nazivom Islands of the European Union: State of play and future challenges (Otoci Europske unije: aktualno stanje i budući izazovi). Riječ je zapravo o studiji koja je nastala prvenstveno kao odgovor na pandemijsku krizu. Studija stavlja poseban naglasak na kohezijsku politiku, a izdaje i preporuke na pitanja „dekarbonizacije, održivosti, kvalitete života, javnih usluga, povezanosti i integriranoga razvoja“ (str. 1) europskih otoka.

Glazba, odnosno, kultura, kulturni sektor i izazovi oko implementacije kulturnih sadržaja na otocima ne spominju se u studiji, no godinu dana po iznošenju dokumenta, u raspravi Parlamenta iz lipnja 2022., dotaknulo se i točku Kulture, s tezom da su „kultura i razvoj kulturnog sektora na otocima od temeljne važnosti“, te da se „kulturni i jezični identiteti otoka trebaju zaštititi i promicati.“ Na istoj se raspravi pozvalo i Komisiju da 2024. godinu proglasi Europskom godinom otoka, a što je ostalo na razini ideje.

Foto: NESOI

Inicijative i pokreti (s) otoka

Među inicijativama i projektima koji u svoj fokus stavljaju otočna područja Republike Hrvatske potrebno je spomenuti njih nekoliko: Pokret Otoka čini mreža profesionalaca posvećena poticanju održivoga razvoja otočnih zajednica i njihove energetske tranzicije, kroz edukaciju, projekte i strateško savjetovanje. Aktualne i završene projekte moguće je pronaći na vrsno uređenoj web stranici organizacije, a koje je moguće pretraživati i prema otocima i prema temi, odnosno, programskome području. Konkretno, Pokret Otoka ostvario je deset projekata na otoku Rabu, a među njima je bio i uključen u realizaciju projekta Rapsko kulturno ljeto 2021. godine.

Pokret Otoka, mreža profesionalaca posvećena poticanju održivoga razvoja otočnih zajednica i njihove energetske tranzicije, ostvario je 10 projekata na otoku Rabu

Nadalje, važan program financiranja koji je uspostavila Europska unija s ciljem da podrži kulturne, kreativne i audiovizualne sektore diljem Europe, naziva Kulturna Europa, u RH je uspostavljen kao služba pri Ministarstvu kulture i medija te za svoj glavni cilj ima „unaprijediti umjetničku i kulturnu suradnju na europskoj razini; poduprijeti stvaranje europskih djela; ojačati gospodarsku, socijalnu i vanjsku dimenziju europskih kulturnih i kreativnih sektora; pospješiti inovacije i mobilnost.“

Na pitanje o vezi programa i otočnih područja, voditeljica Službe, Anera Stopfer, pojasnila je kako „program Kreativna Europa ne favorizira geografski, niti ima namijenjene natječaje isključivo za otoke,“ a neki od projekata koje je KE poduprla jesu eminentno fokusirani na otoke, s RH u partnerstvu. Neki od takvih su projekt Island Connect, rezidencijalni program za izvedbene umjetnosti (otok Vis) ili pak golemi projekt Magic Carpets, s 20 europskih kulturnih organizacija-partnera, koji je u Hrvatskoj za svoju platformu imao otok Hvar.

Naposlijetku, izdvojit ću program Ruksak (pun) kulture – umjetnost i kultura u vrtiću i školi, uspostavljen 2013. godine te usmjeren djeci i mladima do 18 godina starosti. Program je zajednička inicijativa Ministarstva kulture i medija te Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, usmjeren na umjetničko i kulturno obrazovanje, s ciljem povećanja kulturne osviještenosti i izražavanja. Fokusira se posebno na lokalne zajednice koje su izolirane zbog loše prometne povezanosti ili udaljenosti od većih gradova, kako pojašnjava dokument programa.

Od područja kulture, Ruksak obuhvaća i umjetnost, među njima vizualne, potom glazbu, ples, književnost i dramu. Posebnu vrijednost Ministarstvo kulture i medija vidjelo je u široj implementaciji programa na otočnim područjima RH, te od 2021. provodi potprogram Ruksak (pun) kulture na otocima, uz financijsku potporu Ministarstva regionalnog razvoja te fondova Europske unije (Uprava za otoke).

Likovna radionica „Diorame našeg kraja“ održana na Rabu u sklopu programa Ruksak pun kulture MK

Ipak, pregledom i usporedbom ovdje spomenutih inicijativa i programa (rezultatima natječaja sufinanciranja) uočava se da glazba ima znatno manju prisutnost u projektima državnih i EU financiranih programa za podršku kulturi, (i njezinoj implementaciji u manjim [otočnim] sredinama). Razloge tomu moguće je tražiti na objema stranama, i među onima koji programe (su)financiraju, kao i među potencijalnim nositeljima programa, no to bi svakako bio povod za neki drugi tekst.

Glazba ima znatno manju prisutnost u projektima državnih i EU financiranih programa za podršku kulturi te njezinoj implementaciji u manjim, posebno otočnim sredinama

Ono što se može zaključiti po pitanju ovoga problema i otočnih sredina, jest činjenica da glazba često nije prepoznata kao prioritet u kulturnim politikama na lokalnoj i EU razini, jer je veća pozornost usmjerena na projekte kulturne baštine, obrazovanja ili socijalne inkluzivnosti. Osim toga, isključivo na umu imajući EU razinu, politički prioriteti i smjernice za financiranje često favoriziraju projekte koji se odnose na inovacije, održivost i interkulturnu suradnju, a pri čemu podrška glazbenim projektima svakako nije prva na redu.

_______

Pročitajte i ostale tekstove iz serijala glazbeni ekosustavi.

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.