Posthumna skladba Jurice Popovića "Pjesmo, ljubavi moja"

U povodu objavljivanja skladbe “Pjesmo, ljubavi moja”, Matija Vuica je zapisala:

“Što znači jedna godina našeg života, što bismo učinili da znamo da imamo još samo jednu?

Ali ne znamo, i s godinama postupamo kao s potrošnom robom. Dok ona curi sa svakim danom, brzo zaboravljamo na silne želje i obećanja koja smo si zadali na izmaku prošle. Okrutno se lišavamo Stare jer nam nikad nije bila dobra i jedva čekamo ući u Novu. I tako godinom za godinu, nesvjesni ogromnog dara koji smo dobili, dar života, življenja.

Naučimo najtežim putem koliko je svaki dan vrijedan, koliko je bol plemeniti suradnik i učitelj. Ne želim zaboraviti ovu godinu, nikada mi ona neće biti prošlost, ma koliko god mi je tuge donjela. Još dugo neću osjetiti radost, znam to, ali osjećam zahvalnost i neko čudno ushićenje zbog zadataka koji su ispred mene, zbog svega sto mi je moj Jure ostavio da završim, jer on nije stigao… Možda će i meni faliti vremena ali dok sam tu, cijenit ću svaki dan, uz ogromnu zahvalnost na svakoj Staroj godini koju sam proživjela.

Jedan divni pjesnik duše ispjevao je na najljepši način odu životu:

“Pjesmo ljubavi moja

  Da je još godina koja

  Pjesmo ljubavi moja

  Sva raskošna puna duginih boja”

Neka vam je blagoslovljen svaki dan i životni put koji zacrtate.”