Lela Kaplowitz predstavila autorski album Moj svijet

Lela Kaplowitz u subotu je predstavila svoj novi album Moj svijet, nedavno objavljen u izdanju Intek Musica, nastupivši u zagrebačkom Klubu kazališta Komedija, uz vrhunski prateći bend i goste, uključujući legendarnog Dragu Diklića.

Foto: Lovro Brzaj/Unimedia

Lela Kaplowitz pripada u sam vrh domaćeg vokalnog jazza, riječ je o nadahnutoj improvizatorici prekrasnog vokala i virtuozne scat tehnike, koja se, kao svi najveći vokalisti, okružuje vrhunskim glazbenicima (u subotu su je pratili njezini dugogodišnji suradnici: bubnjar Janko Novoselić, basist Zvonimir Šestak, gitarist Elvis Penava, saksofonist Mario Bočić te pijanist Joe Kaplowitz, istodobno i njezin suprug).

Foto: Lovro Brzaj/Unimedia

Njezini nastupi redovito ispune najviša očekivanja, a tako je bilo i u subotu. Nakon petnaestak godina pjevačke karijere, na najnovijem albumu premijerno se okušala kao autorica glazbe i teksta, što je, naravno, veliki izazov; pokušati parirati kanonu jazz standarda. Kroz autorske pjesme Lela je na neki način predstavila osobni pogled na život, kroz niz stilova jazza: od swinga preko balada do bluesa i world musica, otkrivši istodobno niz umjetničkih utjecaja, od Jacka Kerouaca (uvodna pjesma Sve jedno je, koju je izvela samo uz Joea Kaplowitza) do Gustava Mahlera (kompozicija Hvala, koja koristi citat iz jedne Mahlerove simfonije).

Foto: Lovro Brzaj/Unimedia

Negdje pri početku koncerta zadala je publici mali zadatak, da pokušaju pogoditi koja četiri standarda citira (u scat vokalnoj tehnici) u improvizacijskom uvodu kompozicije Ritam (fora je u tome da su sva četiri standarda na temu ritma: I’ve Got Rhythm, Fascinating Rhythm itd.).

Publika ipak nije bila dovoljno „konoserska” pa je tako jedino jazz maher Davor Hrvoj znao odgovor, ali zanimljivo je uočiti kako se jedna nejazzerska publika – možda čak ljudi koji, eto, iz navike idu u Klub Kontesa pa slušaju što se već nudi na repertoaru (prosuđujem ne samo na temelju kviz pitanja, već iz perspektive nekoga tko prati domaću jazz scenu dvadesetak godina i zna tko je zagrebačka jazz publika) – našla na uzbudljivom jazz gigu, ali i bila svjesna kvalitete glazbenog iskustva, sudeći po entuzijastičnim reakcijama.

Foto: Lovro Brzaj/Unimedia

A to govori o kvaliteti Leline glazbe, koja je punokrvni jazz, ali istodobno odiše zaraznom energijom i ima elemente popa te tako potencijal da privuče širu publiku; ima tu ne samo dinamičnih i raznolikih kompozicija, već i zanimljivih, intrigantnih tekstova. Čak i pomalo eksperimentalnih komada poput pjesme Zvuk, meditativnog putovanja kroz world music krajolike, s lakoćom dopiru do publike.

Foto: Lovro Brzaj/Unimedia

Negdje na sredini koncerta Lela je najavila posebnog gosta – Dragu Diklića, s kojim je izvela simpatičan duet Glavni lik usporenog filma, a Diklić je poslovično iskoristio priliku i za malo stand-up zafrkancije. Druga je gošća bila Željka Veverec (ženska polovica benda Mangroove), a zajedno su izvele Zaslužujem.

Foto: Lovro Brzaj/Unimedia

Na kraju je publika toplim pljeskom izmamila dvostruki bis: još jedan duet s Diklićem, standard How High the Moon, uz dozu nostalgije i vicmaherstva, a za sam kraj bezvremensku New York, New York, na kojoj se Dikliću pridružio gost iznenađenja, mladi bariton Mateo Đikić iz Splita, koji sjajno rekreira Sinatrin croonerski stil.

Foto: Lovro Brzaj/Unimedia

Inače, ovaj mladi talent u usponu nedavno se predstavio splitskoj publici projektom Happy Birthday Frank Sinatra i pokazao se kao dobrodošlo pojačanje na muškoj vokalnoj jazz sceni.

Album Moj svijet objavljen je digitalno na svim streaming servisima te na CD-u, koji je bilo moguće kupiti nakon koncerta.