OSJETILNO ISKUSTVO
Cura i dečko u Palachu: Dance euforija kao imperativ
U svakom nastupu Cure i dečka podjednako je poznato, koliko i nepoznato što će se sljedeće dogoditi; stoga je i večer u Palachu bila ispunjena s puno improvizacije – i malo šljokica
U klubu Palach nastupili su Cura i dečko, eklektični glazbeno-životni dvojac, koji već osam godina praši Hrvatskom i regijom svojim glazbeno-vizualnim performansima. Iako s već prilično kilometara na pozornicama, dvojac trenutno priprema prvi dugosvirajući album, kojim će zaokružiti svoj repertoar koji je po svemu sudeći već pustio duboko korijenje među publikom, što je pokazala večer pred rasplesanom i raspamećenom riječkom publikom.
Vanesa Petrac i Ivan Marojević pravi su tandem koji uspješno spaja klupski senzibilitet s performansom. Iako bi naziv dua mogao insinuirati da su ovdje u pitanju ljubavne balade, stvarnost je daleko od tog očekivanja; dakako, kemija među njima je neosporna, opipljiva i električna, povremeno uronjena u nježne synth-melodije koje prizivaju toplinu chillwavea, do potpuno eksperimentalne poetike neo-ravea u kojoj granice glazbe i performansa postaju maglovite. Na tim granicama nikada nije dosadno, jer Cura i dečko svojski se trude animirati publiku. Dok je Cura bacala šljokice, iznenađujući slobodnošću, vriskovima, donoseći energiju koja publici ne ostavlja prostora za pasivnost, Dečko iza pulta, poput arhitekta, slagao je slojeve zvuka, bacajući publiku u trans, povremeno razbijajući ritam neočekivanim, ali sjajno tempiranim stilskim zaokretima.
Tijekom nastupa publika je polagano popunjavala prostor, a Cura i dečko uspjeli su stvoriti atmosferu koja nije bila samo koncert, već cijelo osjetilno iskustvo. Duo je ujedno predstavio novu pjesmu “Trebala, morala”, koja je pamtljivim, repetitivnim refrenom odjekivala poput mantre, otkrivajući ironičnost fraze koja reflektira status ženske i queer drugotnosti.
Predstavljajući se kao duo snažno inspiriran LGBTIQ sentimentom, Cura i dečko u spoju sa svojim scenskim eklekticizmom doista jesu enfant(s) terrible(s) alternativne glazbe, a u svakom njihovom izdanju dance euforija je imperativ, pulsirajući temelj na kojemu se gradi osobni, nekonvencionalni, pomalo i humoristični odnos s publikom.