Hrvatska premijera opere "Priroda i opera" uskoro na Muzičkoj akademiji u Zagrebu

Muzička akademija postavlja opernu produkciju Priroda i opera u režiji Mathiasa Behrendsa i pod mentorstvom maestra Mladena Tarbuka koja će premijerno biti izvedena u subotu, 8. veljače.

U operi sudjeluju studenti i mentori Muzičke akademije, Tekstilno – tehnološkog fakulteta, Akademije dramske umjetnosti i Fakulteta hrvatskih studija.

Kao polazište za projekt Behrends uzima umjetničku tezu da priroda više ne postoji. “Uništavamo svoj okoliš već poprilično dugo i posljedice toga su sve vidljivije. Mladi su se pobunili protiv tog procesa i zahtijevaju promjene u svakom pogledu, od gospodarstva do kulture. Iz tog je nastala dramaturgija ovog projekta koju bismo mogli nazvati Pet minuta poslije dvanaest: scena prikazuje duboko ukopani bunker nakon katastrofe. Čemu dalje živjeti, u svijetu bez sunca, bez mora, bez prirode? Muzika, kao najumjetnija od svih umjetnosti donosi sjećanja na nekadašnji svijet i netaknutu prirodu. Scene se nižu kroz razne dijelove scenskog prostora i zazivaju različite osjećaje napuštenosti, samoće ili otpora”, pojašnjava Mathias Behrends. 

Što ostaje kada “priroda” više ne postoji? Koja se sjećanja oslobađaju? Studenti, skupina instrumetalista i pjevača, koji predstavljaju nasumične ostatke čovječanstva, stvaraju fragmente svijeta nakon ekološke katastrofe. Žele pronaći i spasiti pjesmu, glazbu iz ranijeg svijeta i prisjetiti se, primjerice, rijeke, mora, šume, plodova… Kako pronaći svoj jezik, svoju tjelesnost, svoje mišljenje i svoja sjećanja na život prije katastrofe? Ova operna produkcija uključuje niz važnih ulomaka iz opernog stvaralaštva Albana Berga, Luciana Beria, Benjamina Brittena, Antonína Dvořáka, Leoša Janáčeka, Gustava Mahlera, Giacoma Meyerbeera, Modesta Petroviča Mussorgskog, Roberta Schumanna, Richarda Wagnera.

Ovaj novozamišljeni zaplet iz raznih opernih djela oscilira između utopije i distopije. “Uništavanje temelja života (“Rheingold” Wagnera), arogantna superiornost čovjeka nad prirodom (“Bog i priroda” Meyerbeera), eksperimenti s posljednjom preostalom vodom (početak “El mar” Berija), smrt vlastitog djeteta (“Wiegenlied” Schumanna) pokazuju beznađe. Nade, razumijevanje, utopije samo su privremeno vidljive: mladoj osobi daju posljednji gutljaj vode (kraj Beriovog “El mara”), prosvjed mlade generacije mogao bi promijeniti društvo nabolje (“Lukava lisica” Janačeka) ), sjećanje na ljubav i čežnju čak i u mračnim, beznadnim danima (početak Schumannove “Genoveve”) i nevine riječi djeteta (kraj “Wozzecka” Berg)”, dodaje Behrends.