Online producent
Denis Lesjak: Demistifikacija beat makinga
Denis Lesi Lesjak je nesuđeni pravnik, jednom uspješni model, a danas i cijenjeni producent. Ovaj Čakovčanin s tajlandskom adresom djeluje pod imenom Gold’s House i bavi se tipom glazbene produkcije koji još nije stekao veću popularnost kod nas.
Denis je producent, no posebnost u načinu na koji radi je u tome što je proces stvaranja glazbe zapravo obrnut od onoga na što smo u Hrvatskoj navikli: umjesto da s glazbenikom sjedi u studiju, on sam radi glazbu koju onda prodaje online.
Otkrio nam je kako je došao do života kakav drugi mogu gledati samo na Instagramu, kako točno funkcionira tip produkcije kojom se bavi, koliko producent tog tipa može zaraditi – a može zaraditi mnogo – ali i to kakav je život u Bangkoku.
Prema Lesijevim riječima, tamo teku samo med i mlijeko. No, to nije zbog specijalne tajlandske klime ili dobre karme Tajlanđana, već zato što je Lesi itekako uložio u sebe. Da se preseli u bilo koju zemlju na svijetu uspjeh mu je zagarantiran jer vjeruje u ono što radi i, kako je sâm rekao, zna točno što želi i bitnije od toga – zna ono što svakako ne želi.
Denis Lesjak / privatna arhiva
Reci nam za početak nešto više o sebi?
Ja sam Denis Lesjak, službeno magistar prava, iako se u stvarnom životu bavim i živim od glazbene produkcije. Imam 34 godine i nikad nisam očekivao da ću u tridesetima živjeti kao što živim danas.
Nakon sportske ekonomske (od sedme godine sam trenirao karate) upisao sam studij prava, a kroz studij sam se krenuo baviti modelingom kao hobijem. S obzirom na to da sam oduvijek volio avanture, prvu priliku da se ozbiljnije okušam u modelingu prihvatio sam objeručke i potpisao ugovor da odem u inozemstvu na tri mjeseca, iako sam još bio student.
Nakon tog ugovora znao sam da uredski posao nije nešto što će me činiti sretnim u budućnosti i da pravnička karijera nije put kojim ću nastaviti kroz život.
Diplomirao sam u roku kako ne bih morao vraćati stipendiju, a i da imam vlastito zadovoljstvo završetka fakulteta koji sam upisao. U isto vrijeme nisam se ni zavaravao da ću vječno živjeti od modelinga, pa možemo reći da sam puno prije znao što ne želim, nego što zapravo želim.
Tko je Denis Lesjak svojim riječima?
Teško mi je odgovoriti na takvo pitanje budući da je jedna od mojih životnih filozofija da ljude ne volim stavljati u kalupe ili vezati za definicije, a s druge strane vjerujem da je lako prijeći granicu dobrog ukusa i da bi odgovor mogao zvučati arogantno, iako je emocija koju želim iskazati ponos na situaciju koju sam si uspio stvoriti.
Činjenica je da mi je glavni posao glazbena produkcija, ali ako kažem da sam producent, onda izbacujem modeling i putovanja, a ako kažem da živim od danas do sutra – izbacujem planove za budućnost i investicije o kojima razmišljam… Možda možemo zaključiti da sam producent na neuobičajenom životnom putu, a gdje će isti, kada i kako završiti – to nitko ne zna.
Možeš li navesti svoja najveća glazbena postignuća, odnosno, suradnje na koje si posebno ponosan? Pritom je zanimljivo da gotovo isključivo surađuješ sa strancima. Kako je to moguće?
Internet nam je omogućio pristup pjevačima širom svijeta i većina mojih klijenata su američki izvođači, neki više, a neki manje poznati. Ima par artista iz europskih zemalja s kojima imam odlične pjesme, a iz regije za sad možemo spomenuti Breskvicu i njezinu pjesmu ”Maska” koja je odrađena na moj instrumental.
Zanimljiva činjenica oko te suradnje jest da je i ona, kao i većina drugih artista s kojima surađujem, prvo našla moje instrumentale online, a tek kasnije shvatila da sam iz Hrvatske. Slično se dogodilo s još jednom regionalnom suradnjom, no to je još u demo fazi, pa za sad neću iznositi detalje.
Poanta je da svi pjevači koji koriste moje instrumentale u pravilu nađu moj rad online – neki samo kupe licencu za instrumental, a s nekima se povežem i radimo na većim projektima zajedno.
Kroz godine surađivao sam s Universal Musicom iz Francuske i Portugala, Sonyjem i Warner Recordsom. Mislim da je najpoznatije ime s kojim imam pjesmu američki rapper NLE Choppa, dok je album francuskog banda Columbine, na kojem je i pjesma s mojim instrumentalom, dosegao double platinum status (prodan je u više od dva milijuna primjeraka).
Osobno mi je najdraža suradnja s Dannyjem Worsnopom, pjevačem rock banda Asking Alexandria koji je par mojih instrumentala koristio za svoj solo projekt te smo imali plan da radimo na cijelom albumu zajedno kod njega u Jacksonvilleu, ali korona nas je u tome spriječila, no još smo u kontaktu i moguće da nekad u budućnosti i to dođe na red.
Na koji točno način jedan producent prodaje svoju glazbu i kako se ista naplaćuje? Također nam reci koliko jedan producent uopće može zaraditi mjesečno, kako se kreću te cifre?
Ovaj oblik glazbene produkcije nije još pretjerano popularan u Hrvatskoj, pa se kod nas još uvijek pojam glazbenog producenta veže uz osobu koja u studiju s pjevačima radi na njihovoj pjesmi.
Ono što mi kao online producenti radimo je u pravilu obrnut proces: mi prvo napravimo instrumental i vlastiti aranžman – odredimo koji dio instrumentala je intro, verse, prechorus, chorus, bridge i takve instrumentale objavimo online uz naš producentski tag kako bismo ga zaštitili od nedozvoljenog konvertiranja i downloadanja.
Glavna platforma za prodaju glazbenih instrumentala je trenutno beatstars. Na toj platformi odredimo cijene licenci koje se mogu kupiti te što je dozvoljeno uz koju od njih i pjevači mogu napisati cijelu demo pjesmu na tagiran instrumental te, ukoliko su zadovoljni s pjesmom, kupe taj beat koji im se nakon kupnje automatski šalje na mail bez producentskog taga.
Oni snime vokale u svom studiju gdje god da jesu na svijetu i mogu izbaciti pjesmu na streaming platforme i na taj način početi zarađivati za sebe.
Cijene licenci kreću se od deset do dvjesto dolara i to su non-exclusive „ugovori” koji pjevačima dozvoljavaju da koriste instrumental koji smo mi napravili u komercijalne svrhe. Ako netko želi kupiti neki od instrumentala ekskluzivno (tako da nitko više ne može kupiti taj isti beat) cijene mogu biti između petsto i deset tisuća dolara.
To možda zvuči malo ekstremno budući da kod nas još nema puno pjevača koji žive od glazbe na taj način te su streamovi iz SAD-a puno bolje plaćeni, zato i većina naših klijenata budu Amerikanci i nerijetko se dogodi da netko za koga još nikada niste čuli plati dvije ili tri tisuće dolara za instrumental kako bi ga imao ekskluzivno za svoj prvi single.
Neki od pjevača s kojima surađujem imaju pjesme s preko dvjesto milijuna streamova na Spotifyu, a ako računate da vam milijun streamova donese otprilike tri do četiri tisuće dolara, možete lakše shvatiti o kakvim je iznosima riječ na strani pjevača.
Kad se zbroje ekskluzivne i neekskluzivne licence, YouTube content ID te YT monetizacija i royalties od pjesama koje su napravljene na naše instrumentale, mjesečni prihodi producenata mogu biti između tisuću i deset tisuća dolara mjesečno, dok u nekim ekstremnijim situacijama to ode i na 30 do 40 tisuća dolara.
View this post on Instagram
Kakav tip glazbe radiš i imaš li neke uzore u svom radu?
Kako sam oduvijek svirao gitaru, većina moji beatova su gitarski instrumentali, najčešće vintage R’n’B ili moderan blues, volim kombinirati stilove i ponekad eksperimentirati s nečime što još nikad nisam radio.
To je jedna od glavnih prednosti ovog posla – ne moraš slušati ničije želje, samo radiš što i kako ti misliš da je najbolje, a pjevači koji vole tvoj stil će koristiti te instrumentale. Naravno da se s nekim pjevačima povežemo i radimo na custom projektima, ali to je puno rjeđe i u pravilu su to neki passion projekti.
Uzore nemam, generalno volim glazbu i nekad se inspiriram pjesmom iz teretane, nekad stvari koja svira na radiju. Nema pravila. Nekad samo odlučim napraviti nešto slično instrumentalu koji sam već producirao prije par godina, ali sada s više znanja i da taj stil zvuči bolje…
Denis Lesjak i Mario Perčić / Joshua Macks
U kojem trenutku i zašto si odlučio napraviti prijelaz iz svijeta mode u svijet glazbe, ukratko, kako i zašto si postao producent?
Spomenuo sam da sam puno ranije znao što ne želim nego što želim, tako je bilo i s modelingom – full time bavljenje tim poslom je bila jedna faza mog živoga koja mi je otvorila vrata u svijet, proširila vidike i ne želim razmišljati gdje bih bio danas da nisam napravio taj korak.
U isto vrijeme, znao sam da je to short term iskustvo, zabava i prihod te da takav život ne želim voditi dulje od pet godina. Odradio sam osam ugovora, svaki od tri do šest mjeseci po raznim zemljama svijeta i nakon toga sam trebao pauzu. Kroz ta putovanja krenuo sam više učiti o glazbenoj produkciji budući da sam svirao gitaru i glazba mi je oduvijek bila omiljeni hobi, no nikad nisam razmišljao da je moguće živjeti od nje.
Danas na modeling gledam kao jedan skill koji sam razvio i koji nosim sa sobom, tako da još uvijek odradim neke komercijalne projekte (TV reklame) koje su često i puno bolje plaćene od poslova koje sam radio kada sam se time bavio full time.
Prijelaz iz modelinga u glazbu dogodio se razumno budući da sam u jednom trenutku shvatio da od glazbe i toga što radim kroz glazbu mogu živjeti bolje i sigurnije nego od onoga što radim kroz modeling, a još nisam ni ušao u produkciju sto posto. U tom trenutku odlučio sam sve ostalo staviti na pauzu i posvetiti se glazbi full time, bez ikakvih distrakcija. Trebalo mi je par godina da sve sjedne na mjesto, ali danas mogu reći da mi je to bila najbolja životna odluka do sada.
Kada si kretao u vlastiti biznis, kako si se osjećao? Jesi li osjećao strah i borio se s nedoumicama? Kako si se nosio s istima? Također nam reci što misliš o onoj staroj da se od glazbe ne može živjeti?
Kretanje u vlastiti biznis uvijek je pomalo napeto budući da je neizvjesnost velika. Imaš ideju u koju vjeruješ da je super i očekuješ da će biti super i ostalima, no, pogotovo ako je to nešto što je ljudima nepoznato, puno njih ne vidi isti ishod kao ti.
Nisam osjećao strah jer nisam uzimao prevelik rizik, nisam išao glavom kroz zid, već sam to radio kao hobi i, dok se financijska situacija nije sama ukazala, za život sam zarađivao od drugih poslova. To je moguće dugotrajniji proces, ali kako ne volim velike rizike u životu, tako sam postupio i s ovom odlukom.
Jednom kada sam znao da su šanse gotovo nikakve da to ne uspije, onda sam se odlučio ostaviti svega ostalog i posvetiti se samo glazbi. Nije bilo velikih nedoumica, bilo je malo negodovanja i sumnje okoline, ali jednom kad su rezultati počeli govoriti za sebe, svi takoreći negativni komentari su prestali i pretvorili se u riječi hvale.
I ja to razumijem, nikome ne uzimam za zlo jer sam i sâm takav – ako nešto ne znam, ne vjerujem u to dok mi se ne dokaže da je moguće, tako da bih zaključio da je jako bitno vjerovati sebi i da stvarno znaš u što se upuštaš, a jednom kad zagrizeš samo treba izgurati do kraja, neovisno o tome što ljudi oko tebe misle u ranim fazama. Za par godina svi će biti sretni i ponosni.
View this post on Instagram
Posljednjih sedam mjeseci živiš u Bangkoku. Kako je došlo do te poslovne suradnje i životne odluke?
Tako je, posljednjih sedam mjeseci sam u Bangkoku gdje sam doputovao s prijateljem i producentom Tunnom. U pravilu to nije bila poslovna suradnja, već više životna odluka – jedva smo dočekali da se korona smirila te da su pravila za putovanja olabavila i tako smo odlučili otputovati u Tajland i vidjeti kakav je život ovdje.
U startu smo rekli da će nam ova avantura trajati godinu dana i nakon toga ćemo odlučiti što i kako dalje.
Kakav je život u Bangkoku, utječe li život ondje na tvoju inspiraciju i poslovne suradnje u smislu da si se povezao s više ljudi, da više stvaraš i slično? Kako izgleda tvoj tipičan dan u Bangkoku, a kako izgleda tvoj tipičan dan u Hrvatskoj?
Život u Bangkoku je odličan. Grad je ogroman i ima nebrojene mogućnosti. Možeš stvarno što god poželiš – ako želiš normalan, miran i zdrav život imaš teretane u kompleksu gdje živiš, zdrava hrana je jeftina i doma ne moramo kuhati nikada jer se u restoranu najedeš za 20 do 40 kn. Ako želiš izlaziti i partijati, grad nikada ne spava i doslovno svaki dan možeš otići negdje van i zabaviti se.
Život ovdje najviše utječe na mindset, ne toliko direktno na inspiraciju rađenja glazbe, već više na način razmišljanja i motivaciju za više i bolje. Ljudi koje upoznajemo su više-manje kreativci i svi žive neuobičajenim životnim stilom.
Dan u Bangkoku je dosta sličan danu u Hrvatskoj, samo je sve puno „zanimljivije”. Ujutro radim i treniram, a popodne se družim ili izlazim. Uvijek kad pričam svojima kako je tu volim reći da nije to ništa ekstremno i urnebesno drugačije, ali jednostavno samo šetnja do dućana ili odlazak na trening budu ti puno zanimljiviji nego doma.
Denis Lesjak / privatna arhiva
Koja je sljedeća destinacija koju planiraš osvojiti?
Prije puta u Tajland odlučio sam da neću planirati previše unaprijed – bazu u Hrvatskoj imam, u Bangkoku sam do sredine sljedeće godine i na ljeto se vraćam u Hrvatsku.
Par mjeseci ću provesti doma, a nakon toga imam puno ideja i želja, ali ne znam što ću točno i kojim redoslijedom.
Definitivno želim putovati i Europom i vidjeti neke festivale, napraviti roadtrip po Balkanu, otići opet u Los Angeles i vraćati se u Aziju. Imam neke projekte za odraditi kada se vratim, pa ću ovisno o tome planirati daljnja putovanja i avanture.
Osjećaš li se uspješnim? Živiš vani i to u luksuznom hotelu trenutačno, radiš sa strancima i slično… hrani li ti to ego?
Osjećam se uspješnim, ponosan sam na to što sam uspio postići i kako se nosim sa situacijom. Također sam svjestan da sve što radim mogu još puno bolje i kvalitetnije i vjerujem da su najbolji dani tek ispred mene.
Lifestyle koji živim se možda čini luksuznim, ali to je ovdje zapravo potpuno normalno. Mjesečno za život u Bangkoku ne potrošim više nego bih potrošio da živim u Zagrebu, tako da je i to bio jedan od motiva zašto Bangkok u početku. Ne želim živjeti negdje gdje će mi život biti skuplji od onoga što imam doma, a da uz to ne donosi i konkretno nove poslovne prilike i izvore prihoda.
Često s prijateljima producentima imam rasprave o egu i koliko naš posao utječe na nas, ali iskreno smatram da je to posao kao svaki drugi – ako si dobar, možeš živjeti od njega i ne smatram da me to stavlja na ljestvicu iznad bilo kojeg drugog profesionalca.
Naravno da je lijepo imati pjesmu s 50 milijuna pregleda ili trendati na ljestvicama i YouTubeu, ali moj osoban stav je da je to ipak više zasluga pjevača nego producenta, pa, iako se neki ne bi složili, takav pristup pomaže mi da ostanem prizemljen i kada se dogode uspjesi veći od očekivanih.
Koji je najbolji životni savjet koji si dobio i što bi savjetovao svima koji žele voditi život kakav ti vodiš?
Ne slušajte savjete ljudi koji nisu uspješniji od vas jer najčešće će vas pokušavati odgovoriti oni koji nisu uspjeli, a oni koji su uspjeli će vam pomoći savjetom i usmjeriti vas kako ostvariti to što imate na umu.
Ne želim zvučati arogantno, ali svi će u nekom trenutku imati neko mišljenje i osjećati potrebu podijeliti to s vama, ignorirajte sve distrakcije, ostanite fokusirani na svoj cilj i radite prema tome dok ne ostvarite ono što ste zamislili.
