28
sij
Digital

Zanimanje budućnosti: Mirko Burazer osnivač je labela koji se bavi izvozom glazbe u inozemstvo

Mirko Burazer / Matej Grgić

share

Mirko Burazer otkriva nam kojim putem naši bendovi dolaze do inozemnih radija i popularnih Spotify playlisti te što točno podrazumijeva posao izvoza glazbe

18 tisuća kontakata

Mirko Burazer, vlasnik labela Basic & Rough i stručnjak za (digitalne) medije, jedan je od prvih u Hrvatskoj koji su se počeli baviti izvozom glazbe.

Što to točno znači? Njegov je cilj pomoći muzičarima s probojem u inozemstvo. U zapadnim europskim zemljama obično postoje uredi, institucije koje su zadužene za plasiranje glazbe na inozemno tržište, a ustaljeni naziv za njih je music export office. Kako Hrvatska to još uvijek nema, Mirko je sam odlučio pokrenuti inicijativu koja ide u tome smjeru.

Da postavi ovu novu granu svojeg posla trebalo mu je oko pet mjeseci, tijekom kojih je skupio oko osamnaest tisuća kontakata. Na papir je abecednim redom napisao sve europske države, a onda je, pretražujući jednu po jednu, tražio tamošnje vlasnike popularnih playlista na streaming servisima, urednike inozemnih radijskih i televizijskih postaja, glazbenike…

“Ideju sam dobio zahvaljujući bendu Ischariotzcky s kojim sam radio, a po čijoj je pjesmi i moj label dobio ime. Kako pjevaju na engleskom, i moj su najdraži bend, činilo mi se da je šteta da ih se više ne sluša i vani”, govori Mirko, koji je u međuvremenu radio plasiranje na inozemno tržište i za Jonathane, Je Veux, Bad Daughter… – više ili manje sve autore koji pjevaju na engleskom, a koji izdaju za Los Angeles Agency. Mirko je s njima postavio čvrstu suradnju, a u nekim slučajevima rade i suizdavaštvo. U planu mu je suradnja i s, primjerice, J. R. Augustom.

“Zapravo, šaljem svojim kontaktima glazbu i pišem im da poslušaju, pa ako im se svidi, uvrste u svoj program, playlistu, nešto treće. Ne šaljem, naravno, svima sve. Imam neke skupine koje imaju slične interese, pa ih prema tome i kontaktiram”, kaže Mirko.

Dobar proizvod – jedina garancija uspjeha

S ovim je poslom krenuo prije otprilike godinu dana, za vrijeme kad je živio u Pragu, u kojem je tada trajao lockdown i postojao policijski sat, pa je period zapravo bio idealan za skupljanje kontakata. Sada su se iz toga već izrodile i neke čvršće konekcije.

“S nekima od njih čujem se već godinu dana i sada je već stvoreno određeno povjerenje, pa i prijateljstvo. Prepiska nije samo oko glazbe, čestitamo si i blagdane, popričamo o nečemu trećem i slično. Jedan od ljudi s kojima surađujem na taj način je Eric Alper, publicist koji danas živi u Kanadi, a koji je, među ostalima, radio i s Davidom Bowiejem te Ringom Starrom. Svidjeli su mu se Jonathani i Je Veux, pa mi je rekao da mu pošaljem kad god imam nešto što je zanimljivo. Njegovu Spotify playlistu prati oko sto tisuća ljudi”, priča Mirko.

Posao je to u kojem nema jedne formule za uspjeh.

Mirko Burazer / Matej Grgić

“I izazovniji je od toga kad pokušavaš nešto plasirati da dođe do šire publike u Hrvatskoj. Ovdje se svi znaju, umreženi su, dok, kad ideš prema inozemstvu, osobne veze ti ne pomažu. Ništa ne ide po automatizmu, nego pjesme i glazbenici doista moraju biti interesantni”, ističe.

Pa, jesu li rezultati ovakvih lobiranja vidljivi?

“Jesu. Recimo, prvi singl s kojim sam radio bio je ‘Commitment’ benda Ischariotzcky. Puštalo ga je preko sto radijskih postaja sa četiri kontinenta, a pjesma je u prvih tjedan dana imala pedeset tisuća streamova na Spotifyju. Izniman uspjeh imale su i ‘Favourite Game’ te ‘Thick’ Bad Daughther, Jonathanova ‘Falling’, Miriiamina ‘Call Me Up’…”, nabraja Mirko, dodajući da se do sada pokazalo da su u SAD-u iznimno otvoreni prema kontaktiranju ove vrste, ali da izniman feedback ima i od, primjerice, radijskih postaja diljem Europe, a posebice u Belgiji. Pretpostavlja da je to zbog toga što ta država ima jaku elektroničku scenu, pa im je zanimljiv indie zvuk kojeg Mirko pretežno promovira.

Kako udovoljiti algoritmu

Kada je riječ o plasiranju glazbe na streaming servise, on se primarno koncentrira na Spotify.

“Kad šaljem glazbu i generiram link za sve digitalne servise, mogu vidjeti što ljudi klikaju. Kod nas su to pretežno Spotify i Deezer. Deezer je najduže tu pa su ljudi valjda naviknuli na njega, imaju svoje playliste i slično. No, globalno gledajući, Spotify je broj jedan. Apple Music je isto sjajan, osobno ga volim jer ima svoje radije po žanrovima. No, kod nas je, mislim, na prvome mjestu još uvijek YouTube“, govori.

Kod YouTubea stvar funkcionira tako da je najvažnije platiti oglas i tako doći do pogleda.

“Oglasi se plaćaju preko Google Adsa. Tu je najvažnije odraditi dobar targeting. Pun pogodak mi je u tom smislu bio ‘Commitment’ benda Ischariotzcky. Na YouTubeu se slušao u Britaniji, Americi, Francuskoj… Feedback je bio sjajan, album zvuči kao filmski soundtrack, pa smo napravili dobru stvar radeći targeting upravo prema ljudima koji su fanovi takve glazbe”, priča Mirko.

Na Spotifyju je, pak, objašnjava, stvar drugačija. Možeš, naravno, platiti oglas, pa reklamu, primjerice, staviti da se prikazuje u formatu Instagram storyja. No, nije dovoljno da konzument samo klikne na pjesmu, a ne posluša je.

“Da bi se u tom slučaju klik računao kao slušanje, korisnik mora poslušati barem trideset sekundi pjesme. Nije toliko lako doći do brojki kao na YouTubeu”, tumači.

Za Spotifyjev su algoritam iznimno važne upravo playliste.

“Algoritmi rade grafove koje mi, naravno, ne vidimo. Važno je doći na što više playlista, bez obzira koliko slušatelja one imale. Algoritam to pamti te na osnovu tih podataka daje veću vidljivost pjesmi. Tim je putem moguće doći i do playlisti njihovih urednika, iako je to iznimno težak zadatak”, objašnjava.

Daje nam i neke konkretne primjere.

“Miriiam, koju izdajem na Basic & Rough, je, primjerice, upala na jednu playlistu koja ima 180 tisuća slušatelja. Kad se dogodi takvo nešto, odmah možeš vidjeti kako streamovi rastu. Slično je bilo s Jonathanima i Bad Daughther, u slučajevima nekih pjesama smo samo iz Amerike dnevno dobivali pet do deset tisuća streamova, što je sjajno. Neki glazbenici iz Hrvatske nemaju toliko slušanja ni po cijelom albumu”, priča Mirko.

Kao primjere glazbenika koji odlično prolaze na Spotifyju daje Frana Vasilića i Svemirka.

“Oni su jedni od ljudi koji ruše predrasudu da nećeš imati dobre statistike ako nisi Gibonni ili Oliver. Svemirko sjajno prolazi, među ostalima, jer su i iznimno popularni u Srbiji. A Fran je, pak, svoju publiku s TikToka prenio i na Spotify”, objašnjava.

I na Spotifyju je važno dobro odraditi targeting.

“Po tom su pitanju iznimno detaljni. Dok podižeš pjesmu na servis, ispunjavaš upitnik u kojem, između ostalog, označavaš žanr pjesme, njezinu atmosferu, naglašavaš veže li se ona uz neku religiju, na kojem su jeziku stihovi, biraš umjetnike koji su najsličniji glazbeniku čija je pjesma i slično”, kaže Mirko. Baš zbog tih definicija algoritam ima mogućnost otkriti nam glazbu koja je slična onome što nam se sviđa.

Budućnost je na mreži

On na jednom singlu obično radi mjesec dana. No, bilo bi bolje, kaže, da se kampanje produže na godinu dana, da se u tom periodu barem svaki drugi mjesec neka pjesma intenzivnije promovira.

“Honorari za ovu vrstu posla obično se daju za mjesec dana, iako ja uložim i više vremena jer mi je stalo do projekata i jer vjerujem da će ovakva vrsta promocije s vremenom postajati sve važnija. Gledam to dugoročno, smatram da će novac već jednom doći. Baš stoga se i ne želim baciti u prevelik broj projekata, nego one koje radim trudim se odraditi kvalitetno”, priča.

Navika većine Hrvata na druženjima je, još uvijek, najprije otvoriti YouTube.

“Kod nas je Spotify dostupan tek dvije godine, dok su u Americi neke generacije već odrasle na tom servisu. Vjerujem da će trebati barem još pet godina da se i naša publika odgoji u tom smjeru”, smatra.

Mirko Burazer / Matej Grgić

Osim što je iskustvo slušanja na streaming servisima poput Spotifyja bolje od slušanja na YouTubeu jer, primjerice, nema oglasa i kvaliteta zvuka je ujednačena te na razini, streaming servisi važni su i za tantijeme glazbenika.

Osobno albume preslušavam na Tidalu, s obzirom da je taj servis na glasu kao platforma koja glazbenicima daje najveći udio od zarade. Zanimljivo je, primjerice, da glazbenici dobiju četiri puta manji iznos tantijema za preslušavanje pjesme korisnika koji ne plaćaju Spotify no što ga dobiju od onih koji su se pretplatili na uslugu, odnosno koriste aplikaciju u Preimum načinu rada”, iznosi Mirko.

Digitalija je, zaključuje, definitivno budućnost. U planu mu je da njegov posao raste, da s vremenom počne svojim artistima bukirati i turneje te showcaseove u inozemstvu, da s njima radi tečajeve na razne teme, koji bi ih pripremili za istupanje u inozemstvu. Misli da je pronašao dobru, a kod nas još uvijek nerazvijenu granu u glazbenoj industriji, na kojoj prostora ima dijelom i zbog toga što se veliki izdavači često ne bave svojim (manjim) glazbenicima onako kako bi trebali.

“Nadam se da će se stvar dobro razvijati. Vidjet ćemo u kojem će smjeru sve ići, no mislim da nema razloga za brigu sve dok imamo kvalitetne pjesme i upornost. Upravo je upornost, po meni, ključna u ovome poslu. Rekao sam zbog toga da ću svoju iduću tvrtku nazvati Pila d.o.o.”, zaključuje Mirko uz smijeh.

Moglo bi Vas zanimati