Povratak Beatlesa: AI donio nominacije za Grammy

Nakon gotovo pet desetljeća od raspada, The Beatles su se vratili na glazbenu scenu zahvaljujući suvremenoj tehnologiji. Njihova pjesma “Now and Then” osigurala je dvije nominacije za nagradu Grammy: za snimku godine i najbolju rock izvedbu

The Beatles – scena iz filma Get Back

Posljednja pjesma legendarnog benda The Beatles, “Now and Then”, predstavlja vrhunac moderne audio restauracije i tehnološke inovacije. Projekt, koji je započeo kao lo-fi demo snimka Johna Lennona, pretvoren je u punokrvnu pjesmu Beatlesa zahvaljujući naprednoj tehnologiji i radu producenata. Pjesma je službeno objavljena prije godinu dana.

U kategoriji za snimku godine, “Now and Then” natječe se uz poznata imena glazbene industrije. Među nominiranima nalaze se Beyoncé s pjesmom “Texas Hold ‘Em”, Taylor Swift i Post Malone s “Fortnite”, Billie Eilish s “Birds of a Father”, Sabrina Carpenter s “Espresso” te Charli XCX s pjesmom “360”. Pobjednik će biti proglašen na 67. dodjeli nagrada Grammy, zakazanoj za 2. veljače 2025. godine.

Povijest stvaranja pjesme “Now and Then” seže u kasne sedamdesete, kad je John Lennon snimio demo verziju. Yoko Ono je 1994. godine predala snimku Paulu McCartneyju, no tadašnja tehnološka ograničenja onemogućila su odvajanje Lennonova glasa od pratećeg klavira, što je zaustavilo daljnji rad na pjesmi.

Prema riječima producenta Gilesa Martina za Sound On Sound, izvorni materijal potječe s kasete snimljene na Lennonovu mono kazetofonu Panasonic RQ-2102 kasnih sedamdesetih u Dakota Buildingu u New Yorku. Snimka je patila od tipičnih nedostataka kućnih snimki tog vremena: slabe definicije frekvencija, značajnog šuma i konstantnog brujanja.

Ključan trenutak u restauraciji dogodio se zahvaljujući naprednom sustavu umjetne inteligencije MAL (Machine Audio Learning) koji su razvili Peter Jackson i WingNut Films tijekom rada na dokumentarcu Get Back. U suradnji s Emileom de la Reyem iz WingNut Filmsa, sustav je prvotno korišten za izdvajanje glasova iz pozadinskih razgovora u dokumentarcu, čišćenje arhivskih snimki te separaciju individualnih instrumenata iz mono snimki.

Proces restauracije, kako ga je opisao Giles Martin za Mix Magazine, započeo je digitalnom konverzijom s pomoću sučelja Prism Sound Titan, snimanjem u Pro Tools na 192kHz/24-bit taktu. Sljedeća faza uključivala je procesiranje kroz WingNutov MAL softver, nakon čega je uslijedilo dodatno čišćenje s pomoću iZotope RX 9 Advanced alata za uklanjanje šuma, klikova i spektralnu reparaciju.

Vokalna restauracija provedena je uz pomoć Celemonijeva Melodyne Studija za suptilne korekcije intonacije, dok su Waves Abbey Road Plates i UAD EMT 140 korišteni za dodavanje prostornosti i karakteristika vintage reverba.

Paul McCartney svirao je svoju legendarnu Hofner bas gitaru kroz originalno Vox AC-30 pojačalo te dodao slide gitaru kao posvetu Georgeu Harrisonu, zajedno s novim vokalnim harmonijama. Ringo Starr snimio je bubnjeve u svojemu privatnom studiju na originalnom Ludwig kompletu korištenom na mnogim klasičnim Beatles snimkama.

Finalna produkcija odvijala se u legendarnom Abbey Road Studio Two, gdje je korištena SSL Origin analogna konzola, originalno EMI REDD.47 mikrofonsko pretpojačalo te Fairchild 660 kompresor. Završno miksanje izvedeno je kroz konzolu Neve 88RS.

Giles Martin je za Mix Magazine naveo što se željelo postići: očuvanje autentičnosti Lennonova vokala, balansiranje starih i novih snimki te zadržavanje karakterističnog Beatles zvuka uz istovremeno zadovoljavanje modernih produkcijskih standarda.

Paul McCartney opisao je ovo ostvarenje kao „vjerojatno posljednju pjesmu Beatlesa… autentičnu snimku Beatlesa“, čime je zaokruženo poglavlje u povijesti jednog od najutjecajnijih glazbenih sastava.