IDEM: „U ured sam dolazio s tri instrumenta, a ispred me čekao kombi za koncerte“

„Glazba je poziv koji ponekad traži potpuni odmak od uobičajenog načina života“, kazao nam je na samom kraju jednosatnog razgovora glazbenik, autor, multiinstrumentalist Antun Aleksa.

Antuna, vjerujemo, poznajete iz nekoliko bendova, a njegov solo projekt IDEM u posljednje dvije godine zaživio je na sceni kao moment koji su svi godinama čekali.

S Antunom smo razgovarali netom prije izlaska njegovog drugog IDEM albuma CIAO te se dotakli balansiranja između „sigurnog posla“ i prave strasti, ljetnih nastupa, suradnji i velike podrške publike. Dok se iznova pokazuje kako DIY duh i autentičnost mogu izgraditi uspješan glazbeni put, Antun nam je priznao da nije imao nikakva očekivanja kada je prvi put krenuo u solo vode. Sada, uz prvotnu spontanost i strast, tu je i osjećaj odgovorenosti prema publici koja je prepoznala njegov rad.

Da počnemo možda s nečim što mi je zapelo za oko u jednom od intervjua – prije nekog vremena rekao si da „ulažeš sve u glazbu i ne znaš gdje će te to odvesti“. Sada je drugi album već tu pa jesi li možda u međuvremenu pronašao mjesto gdje želiš da te tvoja glazba odvede?

U biti je sve i dalje isto. Nisam ništa otpisao ni dodao u svoj repertoar aktivnosti. I dalje se bavim muzikom na svim frontovima. IDEM mi je zbog albuma trenutno najveći fokus, Trophy Jump i Porto Morto su tu negdje te s JeboTonom snimam novi album. Svi bendovi rade novi materijal te pokušavam biti angažiran koliko stignem.

Ponekad se nešto stavi na čekanje, ponekad se nešto aktivira. Radit ću glazbu za predstavu i za film. Kada sam prije dvije godine radio prve stvari za IDEM, nisam imao nikakva očekivanja niti osjećaj očekivanja od ljudi prema onome što radim. Drugačije je dok nisam imao nikakav feedback. Sada već radim s nekim inicijalnim feedbackom te koliko god se pokušavam maknuti od toga, kao da postoji moment u kojem moram nešto opravdati.

IDEM / Filip Bušić

Dao si otkaz u firmi u kojoj si radio i sad si potpuno u glazbi. Je li bilo teško napraviti razlaz, nazovimo to tako, „sa sigurnim poslom“, barem kako se u našem društvu to percipira?

Da, radio sam pet godina u jednoj privatnoj firmi. Moj angažman u glazbi postao je jednostavno prevelik, čak nije moralo biti proporcionalno s financijama, ali nisam više mogao ulagati u jedno i drugo. Osam sati dnevno za posao koji nisam osjećao mi je bilo previše, koliko god je to bilo prekrasno iskustvo.

Smatram da ne postoji ‘zadnji voz’ za nešto, uvijek se možeš za nešto odlučiti u životu. Postoji mnogo takvih primjera. Imao sam osjećaj da je sad taj trenutak, inače bih pregorio. Makar, nisam nikad prekrižio rad u IT-u. Moram priznati da sam na fakultetu shvatio da se ne bih htio time baviti cijeli život, ali nisam znao kako će se sve odviti kada krenem raditi. Imao sam sjajne kolege i radne uvjete. Svi su me podržali u tome da se posvetim samo muzici, a neki od njih i sami dolaze na gigove. Svima je bilo jasno u kojem smjeru idem kada u petak dolazim na posao s tri instrumenta na sebi i odlazim iz ureda jer me čeka kombi za koncert.

Možemo li se malo vratiti na početke projekta IDEM, a oni sežu na početak 2023. godine. Objavio si pjesmu ”ŠtetaŠtetaŠteta” i sve se nekako brzo rasplamsalo. Kako si se snašao tada, osim – OK, ‘ajmo raditi nove pjesme i koncerte’?

U glavi mi je bilo da ću – ako budem objavljivao solo materijal – napraviti to kako sam htio. Da nema kompromisa, već da prvi put mogu jedan na jedan preslikati kako bi to trebalo izgledati. Od singlova do toga kojim redom izlaze van. Želio sam da je vizualno sve upakirano, našao sam Pavla jer je on najbolji čovjek na svijetu za to. Naravno, pristao je. Što se tiče samih snimaka, znam da to nije savršeno. Ali to kako ispadne u tom trenutku jest unutar mojih mogućnosti. Tim se ne želim baviti više nego što trebam. Pjesme su tu; da, moglo bi se ispočetka sve s bendom snimiti, ali čini mi se da bi se onda to razvlačilo unedogled. Nikad mi to nije bila želja.

Želio sam brzo i efikasno izbacivati sve van, dok pjesme još osjećam. Prezentacija je tu isto bila bitna jer sam imao jasnu ideju. S prvom sam pjesmom izašao van bez ikakvih očekivanja. ”Par puta godišnje” je bila tipping point, nekako su ljudi kliknuli i shvatili da je ovo za ozbiljno. Radilo se o sporijoj stvari s drugačijom tematikom, spotom. Valjda je to ljudima odgovaralo.

Prvi album izašao je u svibnju 2023. godine – za drugi nisi dugo čekao, izašao je 11. studenoga – inspiracija je učinila svoje da u dvije godine izbaciš dva izdanja.

Već kada je izašao POYY, znao sam da će drugi album izaći za godinu dana. Praktički je postojalo pola album. Šest-sedam pjesama za drugi album odrezao sam jer se nisu uklapale u neku cjelinu, slično je bilo i s prvim. Svjesno sam napravio da novi album bude objavljen što prije. Zaista nisam želio čekati, promišljati predugo. Živimo u brzom dobu, svima sve brzo dosadi, treba puniti ljude informacijama pa sam pomislio: zašto moje stvari ne bi publika čula već sada? Možda je to pogrešna odluka, ne znam još, pjesme su mogle čekati još neko vrijeme, ali čemu?

O albumu CIAO može se pričati kao legitimnom nasljedniku prvijenca. U prvih par dana od objave uspio se vrlo brzo, kao i debitantski, povezati s publikom. Koliko još singlova planiraš, a tu su i neke suradnje, poput one na pjesmi “Sve odjednom”?

CIAO je kolaž pjesama nastalih prije i nakon izbacivanja prvog albuma poyy. Najzahtjevniji dio bila mi je selekcija pjesama i slaganje poretka. To se sigurno razdužilo na nekih pola godine i neke pjesme za koje sam inicijalno bio uvjeren da će biti na album su na kraju izvisile.

Mislim da je drugi album dovoljno različit, a opet sličan prvom. Rekao bih da je neki logičan nastavak.

Feat s Tandarom je nastao bas štreberski. Dogovorili smo se da ćemo napraviti stvar, našli se i napravili ju. Tematski mislim da je savršen presjek situacije u kojoj se oboje nalazimo – nakon hrpe projekata smo sad solo u nečemu i opet rokamo sve ispočetka. Prezadovoljan sam s tom suradnjom, Tandi je zakucao tekst za refrene, a ja sam za većinu trake složio glazbenu podlogu. Osim njegovog rejva, to ne bi znao (smijeh).

Planiram još singlova s albuma. Jedna stvar je već odlučena i plan je izbaciti spot u veljači, ali ne bih otkrivao za sad o kojoj pjesmi je riječ. Za ostale još ne znam, vidjet ću dok još malo album odleži.

IDEM / Filip Bušić

Vrlo si brzo rasprodao zagrebačke nastupe, hype je bio opravdan, ekipa se zakačila za pjesme – kako se na sceni probiti izvan matičnog grada? Kako je prošlo festivalsko ljeto?

Atmosfera među publikom razlikuje se od festivala do festivala. Primjer je RockLive u Koprivnici ili UFO u Osijeku. Primijetili smo našu publiku i koliko ih je. Slično je bilo i na Zlarin Street Festivalu koji organiziram s ekipom, ali u redu, to je bilo za očekivati.

Čudno mi je bilo nastupati na festivalu Graffiti na Gradele. To mi se činilo izazovno, a ispalo je predobro. YEM festivali više privlače trep publiku pa me zanimalo kako će tamošnja publika prihvatiti nekoga s pop punk predznakom. Zaključak je da nema ničeg ekskluzivnog te da su svi otvoreni prema svemu i svačemu. Nastup u GNG klubu bio je nešto posve netipično za mene kao osobu i cijeli projekt, ali na kraju, sve je izgorjelo. Pola te mlađe publike nema pojma valjda što se događa na pozornici, a ipak su tu, nema nikakve osude niti se čude tko smo sad mi. Uspjeli smo dobiti publiku ovo ljeto na nekim nama netipičnim mjestima te stekli iskustvo festivala, poput Gradić festa u Novom Sadu ili INmusica. Bilo je zaista puno koncerata.

IDEM na GNG-u / Foto: Marko Lopac

Spomenuo bih još i nastup prije Baby Lasagne na Šalati. To je bilo top. Marko se meni javio preko Instagrama i pitao bi li nastupao. Bilo mi je lijepo čuti da sluša moje pjesme, upoznali smo se te družili prije i nakon koncerta. IDEM je tada nastupao pred nekoliko tisuća ljudi koji nisu imali pojma tko smo, ali njihova je reakcija bila fantastična. Kao da sviramo pred svojom publikom, ali ne smiju pjevati s nama (smijeh). Bio sam jako ispunjen nakon tog nastupa, što nisam očekivao, jer se energijski osjetilo kao da smo nešto probili u toj masi ljudi.

Na Porinu, kada si osvojio nagradu za najboljeg novog izvođača, vjerojatno su mnogi, možemo reći šira javnost, prvi put čuli za tebe. Ti si mi se i tad činio iskreno sretan zbog nagrade. Što ti je s ovim odmakom Porin donio, osim statue koju vjerojatno držiš na polici?

Zaista mi je bilo drago dobiti nagradu. Lijepo je dobiti priznanje, nebitno od koje strane, jer na kraju netko cijeni to što radiš. Atmosfera je tamo bila dobra i svi su bili ugodni. Nije bilo usiljenosti.

Teško je reći i procijeniti je li mi to nešto pomoglo. Iz nekoliko situacija kroz IDEM karijeru točno znam kad je nešto pomoglo da negdje napravimo koncert. Usmena predaja je tu jako oružje pa se dobar glas od koncerta do koncerta širi. Ako mi netko kaže ‘bravo’ zbog Porina, meni je uistinu drago zbog toga, ako me to u nečijim očima čini ozbiljnijim glazbenikom. Ja sebe ne vidim ništa više ili manje (smijeh).

Ljudima koji nisu u našem bubbleu vjerojatno nagrada znači više, ali kada rezimiram, odlično je ponekad dotaknuti publiku izvan našeg bubblea. Iz tog aspekta, vjerujem da je Porin jedan veliki plus u cijeloj karijeri, uz sve RockOff nagrade.

IDEM na Rock&Off dodjeli / press

Rijetko se naši bendovi/izvođači, s nekim DIY punk pop predznakom usude pisati na hrvatskom jeziku. Koja je tvoja perspektiva?

Recimo da živim oboje. S Trophy Jump već deset godina radim stvari na engleskom, s IDEM je to krenulo na hrvatskom jeziku. Drugi jezik omogućava drugačiji pristup pisanju, neke stvari se lakše filtriraju. Nešto bi na hrvatskom bilo jako cringe kada bi se prevelo, tako je i obrnuto. Oba jezika omogućavaju različite igre riječima i razgovor o kontekstu. Tu je i mogućnost izražavanja o različitoj tematici. Makar, to je samo moja perspektiva, nije nužno tako u naravi.

U bendu Lobotomija sam se baš mučio s pisanjem te bi mi sve bilo loše i od toga nisam mogao pobjeći. S druge strane, nastavilo se s Trophy Jumpom, gdje je taj bend bio savršen ventil. Tu sam mogao pisati tekstove iz zajebancije, da sročim stvari kako želim i da sam na kraju njima zadovoljan. Neke najljepše misli koje sam tada imao izbacio sam iz sebe baš u tom bendu.

Neka ljudi rade glazbu na kojem god jeziku, ako postoji mogućnost, neka bude što šarenije. Hrvatski da nije pjevni jezik? Ma to je sranje, može se napraviti sjajnih stvari na hrvatskom jeziku. Kod mene se to samo trebalo odčepiti. Ventil je godinama bio zatvoren i onda sam ga kroz par pokušaja otvorio, napravio nekoliko pjesama te više nisam sumnjao u tekstove. Dosta je toga i do ekspresije. Može se napisati jedan tekst, a uglazbiti ga na deset drugačijih načina. Devet od deset pokušaja će biti grozno, ali će deseti biti onaj pravi.

Svirao si i sviraš u nekoliko bendova (Lobotomija, Trophy Jump, Porto Morto, JeboTon ansambl…). Vjerujem da ti je iskustvo rada u svakom bendu, na svakoj svirci i probi pomoglo u svemu što je sada IDEM. Koliko je mladom glazbeniku, nekome tko doslovno rovari kroz scenu bitna ta svestranost pa da jednom nađe svoj put? To se vjerojatno dogodi spontano, kada glazbenik to osjeća.

Da nisam posljednjih deset godina s nabrojanim bendovima radio pjesme, ne bih ni blizu mogao realizirati IDEM na ovakav način. Ti projekti su ogromna ljubav i velika podrška te škola. I IDEM je nova škola. Osjetim napredak u svom performansu s Portom od kad sam skupio nešto iskustva kroz IDEM svirke. Sa solo bivanja na pozornici do bendovskog iskustva, gdje sam više poput sporednog lika. S IDEM sam naučio postojati na bini.

Sa scene znam zaista puno ljudi, poznanstva su to koja variraju od festivala do festivala, ali s IDEM se taj krug ljudi eksponencijalno proširio. Ključni krug sam ipak imao u DIY zajednici. Uvijek smo sve radili sami i znao sam da sve možemo sami i realizirati. Nije bilo problema, na primjer, sa snimanjima u studiju već sam znao da ću to sam napraviti doma.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli IDEM (@antunidem)

Imaš zanimljivu i energičnu ekipu na koncertima. S tobom su Vlado Remeš (From Antoher Mother, VOADO) i Marin Tandara (Tandara, Svemirko). Kako si se našao s njima?

Sva sreća da su oni na bini jer ja sam valjda izgledam kao neki trol (smijeh). Njih dvoje su baš fit i mogu izbrijati žešće. Znam ih obojicu otprije, od njihovog angažmana u From Another Mother i Svemirku. Ne mogu reći da smo se prije nešto puno družili. Evo kako je počelo.

Prvi put imao sam solo koncert u Vinkovcima. To je bilo još prije prvog albuma, u travnju 2023. godine. Sjetio sam se da je Tandara iz Vinkovaca pa sam mu poslao poruku da mi dođe puštati matricu, ako može. Nešto se premišljao, rekao da je u Osijeku, ali na kraju je došao i bilo nam je predobro. Nakon toga smo počeli često zajedno nastupati. Njemu se svidjelo, meni je to bilo super i ispalo je tako kako je ispalo.

Što se tiče Vlade, imali smo turneju taman kada je izašao prvi album u svibnju prošle godine i pet dana smo bili skupa on, Pavel i ja. Tada smo se super proveli, a onda smo se još jednom sreli na Velvet festivalu krajem lipnja. Vlado je tamo radio, a ja sam došao nastupati s IDEM. Prije koncerta pitao sam ga bi li se pridružio na pozornici. Iako je imao smjenu, uspio je doletjeti na binu i to nam je bio prvi nastup u postavi u kojoj smo do danas. Odmah je rekao da je oduvijek želio plesati i skakati na pjesme koje su mu odlične pa zašto ne. Od Vintagea i Močvare smo se još više povezali, postalo je to na dugi rok, a uz nas je još Dominik kao tonac.

Voado na IDEM koncertu / Filip Bušić

Rekao si da si sebi zadao cilj, kao novogodišnju odluku, da napišeš zbirku poezije do kraja 2024. godine. Hoće li se to ostvariti?

Moram onda stisnuti (smijeh). Bila mi je želja, možda ne objaviti odmah, ali barem napisati. Doduše, uz sve što se događalo ove godine, jednostavno sam pogrešno procijenio slobodno vrijeme.

Malo romantiziram taj posao, kao neki rad uz kavicu ujutro, kad sam sam i imam vremena tome se posvetiti. Iskreno, život mi trenutno ne izgleda tako kao da to mogu ostvariti, ali nisam se ni opterećivao time da to mora biti baš sad napisano. Neka to bude još jedna novogodišnja želja.

Hrvatska/regionalna glazba, izvođači, kantautori – što si ti slušao ove godine, što bi preporučio?

Malo sam zaštekao s novim izdanjima ove godine, nisam ispratio baš puno domaćih albuma. Ono što mogu reći da su mi Milutin, Tidal Pull i Ki Klop bili super. Moram priznati da više-manje preslušam neki naš krug.

Hardcore bend Neven iz Beograda mi je baš kul, kao i nova Šiza. Nekako mi se čini da su nakon pandemije svi bili spremni ispucati se s mnoštvom izdanja koje su izašla 2022. i 2023. godine pa je sada manje zatišje. Evo, možda nisam bio ažuran, ali nešto sam uspio izvući.

Antun IDEM / Matej Grgić

Što donosi 2025.? Prije dvije godine u ovo vrijeme vjerojatno nisi zamišljao ovakav razvoj situacije.

Treći album IDEM sigurno neće biti sljedeće godine, ali snima se onaj s Portom Mortom. Uskoro ide prvi singl te bi album trebao biti vani 2025. Bit će to godina minimuma što se tiče mene, najviše će mi proteći u duhu Porta. S Trophyjem spremamo novi materijal koji je vrh, ali treba nam još dosta vremena da to sredimo. Tu je i JeboTon ansambl.

Album je snimljen skoro do kraja, što je smiješno jer je posljednje izdanje izašlo prije više od pet godina. Pošto je CIAO već vani, pokušat ću posložiti tu setlistu s novim pjesmama za IDEM gigove. Tu su i neizbježne probe. Naravno, uz glazbu, posvetit ću se obitelji i sebi. Već sam se pomirio s tim da ću ponekad morati preskočiti vjenčanja i rođendane jer je ovo čime se bavim – poziv.