Gost nove klupske večeri onkraj
auto_timer: „Glazba koja tjera na ples je otpor i preispitivanje hijerarhije“
„onkraj neće biti definiran žanrom ni lokacijom, zanima nas igra s granicama stilova i formatima događanja, od plesnog podija preko moshpita koncerta do ambijentalnog ležanja”, stoji u najavi novoga klupskog programa onkraj.
Da iznenađenje ovdje nije samo ukrasna riječ, parola, već ozbiljno obećanje i pokretački princip, odmah je potvrdio program prvog poglavlja nove zagrebačke klupske priče. Uz noćni dio, koji će se odviti u petak (26. rujna) u AKC Attacku, onkraj će već danas imati osebujnu uvertiru, pa tako s početkom od 18 sati u Jačaoni (Medika) DJ-ica Maque vodi radionicu yoggatona, prakse koja spaja jogu, zdjelične pokrete i reggaeton u oslobađanje tijela i ritma.
Maque vodi radionicu yoggatona / press
Uz Maque, na lineupu u petak su auto_timer, Kornet te Babilonska, ujedno i organizatorica novog programa te dugogodišnja promotorica drugačijeg slušanja, kako za DJ pultom, tako i kroz rad na manifestacijama kao što su ZEZ ili Music Biennale Zagreb.
onkraj / press
Dvoje najavljenih gostiju imaju adresu u Berlinu, gdje su skupa osnovali kolektiv CHOKA, ali vuku korijene iz Južne Amerike, te oboje na sebi svojstven način kolažiraju mutacije i dekonstrukcije latino stilova bass i club muzike – od reggaetona i dembowa do baile funka i bruxarije.
auto_timer, pravim imenom Ricardo Eizirik, potencijalno je i poznat dijelu zagrebačke publike jer je prošle godine izveo svoju kompoziciju ”Here and There” s ansamblom Ascolta Hrvatskog društva skladatelja, a kasnije te iste večeri odsvirao eksplozivan DJ set u Pauku. Rad ovog akademskog skladatelja i umjetnika obuhvaća instrumentalnu i elektroničku kompoziciju, instalacije, performans, DJ-ing i kustoske projekte. U središtu njegova stvaralaštva su, kaže, teme tjelesne percepcije, kolonijalnih povijesti, banalnosti, mehanizacije društva i nusprodukata svakodnevice poput otpada, buke ili viška, a s njim smo razgovarali uoči povratka u Zagreb.
auto_timer / press
Koja sjećanja nosiš iz svojeg prošlog posjeta Hrvatskoj?
Imam vrlo lijepa sjećanja s putovanja u Zagreb. Jako sam uživao u iskustvu i energiji publike, kako na koncertu, tako i tijekom prekrasnog DJ seta Babilonske. Zaista mi se svidjela njezina glazba i osjetio sam snažnu povezanost s njom.
I reakcije na moj set su bile dirljive. Nisam točno znao što očekivati s vrstom glazbe koju sam svirao, ali bio sam iznimno pozitivno iznenađen koliko je publika bila otvorena za to. Bila je to vrlo magična noć za mene i jako se veselim povratku.
Kako si doživio tu promjenu od suvremene kompozicije do divlje energije kluba, i to sve u jednoj večeri?
Ne osjećam veliku razliku između tih glazbenih praksi. Naravno, postoje praktične razlike. Publika u koncertnoj dvorani i u klubu nije posve ista, ali nastojim svakom prostoru pristupiti sa sličnim stavom angažiranja ljudi i aktiviranja nečeg u njima što prelazi očekivanja.
To može biti, na primjer, pozivanje publike na pokret i tjelesnost u kontekstu suvremenog koncerta ili stvaranje prostora za disanje i unošenje različitih energija iz različitih vrsta glazbe u kontekstu kluba.
Tvoj put uključuje akademsku naobrazbu u kompoziciji, no tvoji DJ setovi cvjetaju na sirovoj, visceralnoj energiji. Sukobljavaju li se ti svjetovi ili se međusobno nadopunjuju?
Za mene se definitivno nadopunjuju. U svom eksperimentalnijem kompozicijskom radu navikao sam razmišljati konceptualno – o strukturi, percepciji, i o tome kako zvuk oblikuje tijela i prostore. Kad DJ-am, to znanje je uvijek prisutno i oblikuje način na koji miksam. S druge strane, iskustva s klubova, svijest o vremenu i tempiranju, danas jednako utječu i na moj kompozicijski rad. Iako na prvi pogled vrlo različite, obje prakse meni su u biti vrlo slične.
U svojem i u radu kolektiva CHOKA često se dotičeš tema otpora, dijaspore, queer identiteta i kultura Globalnog juga. Na koje načine danas plesna glazba može služiti kao prostor političkog ili kulturnog otpora?
Plesna glazba može biti prostor gdje različiti glasovi dolaze do izražaja. Poseban način na koji glazba iz Globalnog juga utječe na tijela i tjera nas na ples, po mom mišljenju, već je oblik otpora i preispitivanja hijerarhija i binarnih podjela. Vraćajući se na pojam eksperimentalnih praksi, vjerujem da ta glazba u klupskom kontekstu ima ogromnu oslobađajuću moć nad našim tijelima, ali i nad percepcijom i načinom razmišljanja.
auto_timer / Mayra Wallraff
Žanrovi poput baile funka imaju dugu, ponekad kontroverznu povijest. Nastali u favelama Rija, često su kriminalizirani zbog svoje eksplicitnosti, ali danas i slavljeni diljem svijeta. Osjećaš li da i dalje imaju društvenu ili političku snagu danas, i kako se povezuješ s tim nasljeđem u svojim setovima i produkcijama?
Apsolutno. Funk je u Brazilu još uvijek prilično stigmatiziran – policijsko nasilje, cenzura, moralna panika oko glazbe i zajednica iz kojih dolazi… manje nego kad sam bio mlad i prvi put sam se susreo s njim, ali stigme su još jako prisutne. Istodobno, po mom mišljenju, to je jedan od najinventivnijih, najsnažnijih i najutjecajnijih žanrova elektroničke plesne glazbe u svijetu… koji se već razvio u mnoge vrlo različite regionalne podžanrove. Ta napetost dio je njegove snage! Kada sviram ili preradim funk, trudim se poštovati njegove korijene, ali ga isto tako guram u nove dijaloge s drugim zvukovima i imam eksperimentalni pristup tome.
Maque i ti ste osnovali kolektiv CHOKA. Koja je vaša osnovna misija i kako birate izvođače i zvukove koje želite predstaviti?
CHOKA se najvećim dijelom fokusira na pojačavanje glasova i praksi iz Globalnog juga i njegove dijaspore. Svjesni smo da djelujemo u europskom kontekstu, pa nastojimo stvarati lineupe i događaje koji su uzbudljivi za nas, ali i sigurni i inkluzivni za zajednicu, kao i sve koji žele sudjelovati. Imali smo sreću što smo uspjeli izgraditi zajednicu oko naših događanja.
Što se tiče kuriranja programa, i Maque i ja prirodno smo znatiželjni te stalno istražujemo glazbu kao DJ-evi i producenti. Ta radoznalost jasno se odražava u načinu na koji pristupamo lineupu, u želji da gradimo zajednicu i povezujemo se s drugim scenama.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Tvoja produkcija često vrvi dekonstruiranim elementima glazbe, razbijenim perkusijama, fragmentiranim i nepravilnim ritmovima. Kako gradiš aranžmane i strukture? Gdje pronalaziš inspiraciju za te eksperimente i kako publika obično reagira na takve nekonvencionalne ritmove?
Inspiracija dolazi s mnogo mjesta – buka grada, slučajni predmeti, osjećaj glitcha u sustavu. Ne mislim baš u terminima „slomljeno“ i „fragmentirano“. Radim glazbu koju bih volio čuti i podijeliti s ljudima. Radim je vođen osjećajem, a i suradnjom s drugim producentima.
Imao sam sreću surađivati s ljudima koje jako cijenim, poput Lise Kide ili DJ Latinchata, koji iz mene izvuku specifične osjećaje i zvukove. Proces je često vrlo apstraktan, ali vođen dubokom željom da slušam i dijelim ono što volim, te da vidim kako ti zvukovi reagiraju kad ih dijelim s drugim producentima ili publikom. Osjećam se privilegirano što sam upoznao publiku znatiželjnu i otvorenu, koja na plesnom podiju prirodno reagira na eksperiment i različite ideje.
