Banfica: „Ušao sam u žanr u kojem je postojala rupa, ne znam jesu li ljudi shvaćali potencijal žanra“

U kolovozu prošle godine na sceni se pojavio Banfica, mladi drill izvođač iz Varaždina. Široj publici predstavio se stvarju ”Jamie Vardy” te je ubrzo prepoznat od strane većih faca iz industrije. Ovom prilikom popričali smo s mladom nadom iz istoimenoga varaždinskog kvarta.

Što je to drill?

Drill je podžanr hip hopa čiji su razvoj i masovna popularizacija krenuli početkom 2010-ih, prvenstveno u SAD-u i Velikoj Britaniji. Iako je prema određenim elementima sličan boom bapu i trapu, lirika u drillu je uglavnom agresivnija i sirovija te prepuna opisa kriminala, ubojstava, oružja, života na ulici i slično. S druge strane, matrice su najčešće nešto sporije te se tempo obično kreće u rasponu od 60 do 70 bpm-a. Konačno, kao i u boom bapu i trapu, u drillu je vizualni identitet i modni izričaj izvođača prilično bitan faktor, no ono što je specifično za podžanr jest sakrivanje lica pod maskama. Kod mnogih izvođača razlog tome je upravo ranije spomenuti kriminal budući da su niz njih, naročito u SAD-u i Britaniji, proveli neko vrijeme po zatvorima.

Ubrzo je drill doživio širenje po ostatku Europe, pa je tako stigao i na područje Balkana. Dok je u Srbiji do sada bilo više pokušaja plasiranja drilla, u Hrvatskoj to – na ozbiljnijoj razini – nije bio slučaj sve do pojave Banfice. „Mislim da sam ušao u žanr u kojem je postajala rupa. Ne znam jesu li ljudi uopće shvaćali potencijal samog žanra. Dok se spominje drill kod nas, većina ljudi ima jednu percepciju. Ja, dok sam radio Vardyja, znao sam da drill nije samo to. Kad gledaš UK drill, postoji cijela jedna grupa izvođača poput Central Ceea koji radi, primjerice, lovers drill, ima tu svega. Ima puno prostora u žanru i baš mi je čudno bilo da se nitko nije uhvatio ispoštovati žanr i napraviti priču sličnu mojoj.“ ističe Banfica te nadodaje kako smatra da Hrvatska, po običaju, kasni u mnogočemu: „Klasično, kasnimo za svime. Čak i ja kasnim. Kad kreneš nabrajati, možeš nabrojati dvadeset zemalja prije Hrvatske gdje ima drilla, ali svaka država je autentična za sebe.“

Banfica

„Kad je korona pogodila bilo mi je dosadno doma, a iz te dosade je sve nastalo“

Spomenuta stvar danas na YouTubeu broji 160 tisuća pregleda, a Banfica nam otkriva kako je uopće došao na ideju da krene snimati i raditi glazbu: „Kada je korona pogodila bilo mi je dosadno doma, nisam mogao više igrati igrice po cijele dane. Dosada me uhvatila pa sam odlučio svašta raditi. Iz teške dosade je sve nastalo, čisto da imamo što za raditi. Poznavao sam osnove glazbe i jedino što mi je bilo bitno jest bilo naučiti kako funkcionira program za pravljenje glazbe. Lagano je, generalno, cijeloj mojoj generaciji, s obzirom na to da smo informatička generacija koja je odrasla s tehnologijom“. Također, opisao nam je i kako je došlo do eksplozije debitantske pjesme na društvenim mrežama: „Prvo je stvar na TikToku eksplodirala na nekih 80 tisuća pregleda, već tada mi je sve to bilo nevjerojatno. Uopće nisam pomislio da bi moglo biti još i više od toga. Samo jedan dio spota od deset sekundi stavili smo kao najavu, ali je bio catchy dio pjesme. Isprobavali smo kako će proć’ stvar, na kraju je ispalo show.“

Kroz odrastanje, kako navodi, slušao je raznovrsne žanrove i izvođače, od Led Zeppelina do 50 Centa. Iako je samouk po pitanju glazbene edukacije, ističe kako je obitelj tijekom njegova odrastanja bila bitan utjecaj za buduće bavljenje glazbom: „Neki direktan utjecaj došao je iz obitelji jer se doma baš voli muzika. Nekako je od malih nogu muzika uvijek bila dio mene, kao i instrumenti koji su me brzo počeli zanimati. Onda sam malo učio svirati gitaru, a sad sam kroz ozbiljnije bavljenje glazbom naučio svirati još par instrumenata. U principu, više je bilo do obitelji nego do okoline. Trenutno sviram gitaru i samouk sam u klaviru, a gotovo sve basove sviram sam sebi. Sad baš imam jedan projekt na kojem sam pisao dionice za violine, violončela i svašta još zanimljivoga.“

O upoznavanju s Rastom: „Gledao sam oko sebe i pitao se događa li se to“

Nakon izlaska Vardyja poprilično brzo mu se dogodilo nešto o čemu mnogi izvođači sanjaju i do čega ne uspijevaju doći godinama. Naime, Banfica je prepoznat od strane Raste i njegove izdavačke kuće Balkaton, a ovom prilikom prepričao nam je kako je izgledalo povezivanje s njima: „To je jedna jako lijepa priča. Išao sam doma iz grada, došao doma i vidio obavijest da mi Stefan Rasta šalje zahtjev za porukom. Ja nisam shvaćao da je to stvarno Rasta i ostavio sam to sa strane na neko vrijeme. Kad sam baš ušao u aplikaciju pogledat poruke, vidio sam blue check i drama je nastala. Malo smo popričali, i kroz razgovor smo došli do dogovora da dođem u Srbiju i da oni vide materijal koji već imam spreman.“

I očito je ekipa iz Balkatona bila i više nego zadovoljna mladim Varaždincem, budući da je ubrzo za Balkaton izbacio singlove ”Woah!”, ”Zeema”, ”Geto spava”, kao i suradnju s Rastom i Seksijem, ”Geto sport”. Iako za novopečenoga izvođača u usponu poziv i susret s regionalnom zvijezdom poput Raste može prouzročiti tremu, kod Banfice to nije bio problem. Dapače, napominje kako je inicijalni susret bio lijepo i motivirajuće iskustvo: „Predivno je bilo. Kad sam sjedio tamo prvog dana, gledao oko sebe i pitao se događa li se to. Baš me motivira to sve. Kad god se vratim doma iz Beograda, uvijek sam nešto napravio, da li pjesma, beat, nešto. Otvori mi neku inspiraciju.“

U najavi i pripremi je premijerni album Banfice koji će također izaći za Balkaton. Iako je bio dosta tajanstven kada smo ga upitali da nam kaže nešto o projektu, otkrio je, ipak, neke sitnice: „Jedino što mogu reći jest da uskoro izlazi. Tu su dvije suradnje, jedna je s Rastom, druga s Alenom (Alen Sakić, izvođač Balkatona, op. a.). Bit će sedam stvari. Baš sam se trudio da bude koncipirano tako da kad se sluša odaje feeling i vibe kojeg sam ja imao sa svojom ekipom dok sam ih radio. Mislim da je to okej, jer, ako se mojoj ekipi sviđa, za sad se pokazalo da se i ostalima sviđa.“

Premda trenutno ima samo pet objavljenih stvari, oko njega se podiglo dosta prašine, pa je time zaradio i prvi nastup koji će se održati ovu subotu (14. svibnja) u zagrebačkom Johannu Francku. Tom prilikom Banfica najavljuje ludnicu od nastupa te goste iznenađenja. Ipak, oko nastupa je također ostao prilično misteriozan te uputio poziv svim zainteresiranima, kako bi se sami uvjerili u hype koji je nastao oko njega.

Na pitanje koga od trenutnih izvođača s ovih prostora najviše cijeni i s kime bi potencijalno volio surađivati, bez puno razmišljanja dao je odgovor: „Ima dosta njih, jako volim slušati input od drugih. Sad sam radio beat i radili smo pjesmu za novi album 30zone – “300 Silver”. Zbog produkcije sam se uvijek divio Cobyju, on mi je genijalan.“

Banfica

„Maska mi sigurno pomaže za psihičko zdravlje“

Za kraj intervjua, nismo mogli izbjeći spomenutu masku i cijeli njegov vizualni identitet. Objasnio nam je Banfica kako je došlo do ideje za masku te koliko je ona važna za njegov izričaj: „To se, zapravo, dosta poklopilo. Ja ni jednu sekundu nisam razmišljao o tome. Točno, ta maska koju ja imam doslovno je crna majica koju stavim preko glave jer mi je bilo glupo stavljati neku masku u drill videu. Baš se lijepo prihvatilo, tako da mi je sad teško čak i tu majicu zamijenit“. Izuzev maske, u spotovima je u cijelosti u crnom, a nadodaje kako to također nije bilo planirano, budući da je to odjeća koju i inače nosi: „Nije bilo planirano da budem cijeli u crnom. To je jednostavno odjeća koja se kod nas nosi, a i dosta je povezana s drill kulturom. Prije ovih spotova sam u tim istim jaknama i hlačama izlazio van na kavu. Spot smo išli snimati tako da smo se čuli dan prije, dogovorili da sutra u 17 sati idemo i doslovno smo svi došli kako smo i inače obučeni.“

Maska mu pruža anonimnost i određenu dozu sigurnosti koja je sve rjeđa u današnjemu digitalnom dobu. Dok mnogim izvođačima odgovara da budu prepoznati i da slušatelji mogu povezati lice s vokalom, nekima, pak, navedeno podosta smeta i žude za anonimnošću. Ipak, zahvaljujući maski, Banfica nema taj problem: „Sigurno mi pomaže za psihičko zdravlje jer gledam kaj prolaze ljudi koji nemaju masku. Mislim da su mi ljepše stvari dok imam masku, u smislu da se mogu prošetati gdje hoću. Baš sam neki dan razmišljao kako mi to možda pomaže psihički. Nekako si odvojim poslovni dio od privatnog. Znaš, da ne uzmem sad instagram i pišem gore neka svoja osobna mišljenja ili drame. Uvijek si to nekako odvojim. Tamo (na instagramu) ne vidim svoju facu nego masku, vidim neki potencijalni brend. Pazim više na to, pa bolje ispadne.“