Branimir Mihaljević: „Sumnjam da će itko za naših života nadmašiti Hipodrom“

Sve do zadnjeg detalja na koncertima radi se po knjizi svjetskih standarda, i to se u konačnici vidi i čuje

Marko Perković Thompson apsolutno je glazbeno ime protekle 2025. godine u Hrvatskoj, o čemu svjedoče upravo dodijeljene nagrade na Cesarici: nagrada za Hit godine za pjesmu “Ravnoteža”, Cesarica Koncertni Bestseller za rekordan broj prodanih ulaznica u 2025. godini, Cesarica Digitalni Bestseller za nevjerojatan doseg pjesama koje je objavio na albumu Hodočasnik te Cesarica za Hit autora godine. Primivši ove nagrade, Thompson je istaknuo značajan doprinos i ulogu svog tima u ovom uspjehu, a među njima je i glazbeni producent, Branimir Mihaljević.

Iskusni glazbeni profesionalac, autor, producent i aranžer, Mihaljević je zadužen za produkciju albuma, a Thompsonova publika imala ga je priliku uživo upoznati kao člana njegovog pratećeg benda na klavijaturama. Ovaj rekordni rezultat na Cesarici Mihaljević tumači kao “rezultat ne samo Thomposonovog talenta, već i velike predanosti svemu što radi”. Evo što nam je još ispričao o dojmovima s aktualne turneje, nastanku albuma Hodočasnik te glazbenim planovima za budućnost…

Kako biste opisali svoju glazbenu 2025. godinu, pogotovo s obzirom na rekordni, povijesni, koncert na Hipodromu?

Pa mogu slobodno reći da je bila uzbudljiva. Koncerti godinu dana ranije u Imotskom, Dugopolju i Dubrovniku jasno su nam pokazali veliki interes publike, ali da će se koncert na zagrebačkom Hipodromu pretvoriti u najveći koncert s plaćenim ulaznicama na svijetu – to nikome nije bilo niti na kraj pameti. U prvoj polovini godine bavio sam se isključivo albumom Hodočasnik i pripremom koncerata, ali u drugoj polovini godine imao sam vremena za autorski rad i snimanja s drugim izvođačima, od čega me najviše raduje novi album Nine Badrić koji će uskoro izaći, a na kojem ima nekoliko mojih pjesama i produkcija.

Iza vas je i prvi dio dvoranske turneje s Markom Perkovićem Thompsonom. Kako ste zadovoljni do sada održanim koncertima?

Ti koncerti zamišljeni su i realizirani kao zagrebački i sinjski Hipodrom u malom. U svakoj dvorani postavljena je identična produkcija, u omjerima koliko pojedina dvorana dopušta. Impresivno je to vidjeti i na tim „manjim” koncertima. U nekim dvoranama u kojima smo nastupali to je bila daleko najveća produkcija koja je ikada bila u tim dvoranama. Prisjetimo se, samo fan pit zona na Hipodromu primila je pedeset tisuća ljudi, a u nekim manjim dvoranama na turneji maksimum je pet do šest tisuća, pa je ovo prilika publici da bude bliže.

Koliko se vaš angažman u Thompsonovom timu razlikuje u odnosu na ostale projekte u kojima ste sudjelovali? Po čemu je specifičan?

Imali smo tu sreću da smo paralelno radili album i osmišljavali koncert na Hipodromu tako da smo uistinu puno vremena proveli zajedno u razgovorima gdje je jedna ideja rađala drugu, a kasnije sam kao producent koncerta imao ulogu to detaljno razraditi i tehnički realizirati. Sve do zadnjeg detalja na koncertima radi se po knjizi svjetskih standarda, i to se u konačnici vidi i čuje.

Kako biste opisali atmosferu unutar pratećeg benda, kako provodite zajedničko vrijeme izvan pozornice?

Atmosfera je sjajna. Bend ne samo da su nevjerojatni glazbenici nego su i vrhunski ljudi, što međuljudske odnose unutar tima čini apsolutno iznimnim. Svatko ima svoj karakter i međusobno se nadopunjujemo i nadograđujemo. Čim se odlože instrumenti kreće vrhunska zezancija u kojoj vidno uživamo svi, uključujući i Marka te organizatore i menadžere. Nedugo nakon sinjskog koncerta Marko je organizirao jedno zajedničko druženje na moru, bili smo u Zagorju, na Blidinju, a planira se i skori odlazak u Slavoniju, i sve to kao slobodna druženja van koncertnih obaveza.

Kako biste opisali zajednički rad na albumu Hodočasnik, koja je bila misao vodilja, pogotovo u produkcijskom smislu?

Marko na svako snimanje dolazi prvi i odlazi zadnji. Osim što je vrhunski autor, on je i u punom smislu producent s jasnom idejom kako želi da mu album zvuči, i tako pristupa svim suradnicima. S obzirom na to da surađujemo već 23 godine, odnosno od albuma E, moj narode i Bilo jednom u Hrvatskoj, a radili smo zajedno i albume Mate Bulića, jedan duhovni album, jedan pop-rock album, pa čak i jedan film, toliko smo se upoznali za to vrijeme da se znamo našaliti da smo, kada radimo, kao spojeni USB kablom. Često se događalo da se on zamisli, odluči nešto kako će biti pa mi kaže: „Brane, znaš šta sam mislio…?” A ja odgovaram: „Znam!”. I stvarno bude tako.

Koja je važnost albuma u 2026. godini? Na koji način danas promovirati singlove i kako općenito što uspješnije danas predstaviti svoj rad?

Pitate me to nakon rada na ovom albumu koji po svim karakteristikama izlazi iz današnjih standarda. Neke pjesme traju po sedam do osam minuta, duplo više nego što je radijski standard. Drugi izvođači kontinuirano izbacuju tri ili četiri singla godišnje, a Marko nije godinama izbacio niti jednu pjesmu, a onda pred izlazak albuma i do tri mjesečno. YouTube link na njegovoj facebook stranici bio je dovoljan da ih nekoliko tjedana poslije pola milijuna ljudi pjeva u glas. Tu nema pravila, ako su dobre pjesme i izvođači, ljudi će ih voljeti, ako nisu – neće. Nema te promocije s pomoću koje će publika zavoljeti nešto na silu.

Vaš sin Matej na albumu je svirao violine i viole, drugi sin Marko je s vama radio na snimanju, miksu i masteringu, a supruga Sandra u video produkciji i režiji spotova za ”Nepročitano pismo” i ”Kralj Tomislav”. Rekli ste jednom da nema bolje i nema ljepše od toga da obitelj zajedno stvara na ovaj način. Je li vam nekad ipak izazovno odvojiti privatno od poslovnog?

Nadam se da neću zvučati previše pretenciozno, ali ne poznajem osobno boljeg violinista od našeg Mateja i boljeg ton majstora od Marka. Sandra se u prošlih desetak godina, vjerujem, dovoljno dokazala u svom poslu, ima širok i odličan tim suradnika, a najbolja je potvrda njihove izvrsnosti ta da su uključeni i na ovoj turneji. Sandra kao redatelj kamera za video wall, a Marko kao ton majstor zadužen za in-ear monitoring tako da zajedno putujemo.

Koji su glazbeni planovi Marka Perkovića Thompsona i tima u budućnosti? Može li se ponoviti ili nadmašiti Hipodrom?

Što se planova tiče, ne mogu odgovoriti umjesto Marka, to ćete ipak morati pitati njega. A što se broja posjetitelja te veličine produkcije tiče, iskreno sumnjam da će itko za naših života nadmašiti Hipodrom, ali sve te emocije koje te pjesme nose, praćene maksimalnom mogućom produkcijom, događaju se na svakom koncertu turneje. Svi mi, a na čelu s Markom, dajemo svoj maksimum na svakom koncertu, a publika se vraća kući puna dojmova i proživljenih emocija.

Kako biste, iz vlastite perspektive, opisali proteklu glazbenu godinu u Hrvatskoj? Koji su vam izvođači i pjesme privukli pozornost?

Imao sam jako malo vremena pratiti scenu. Jedino što mi je uistinu privuklo pozornost jest strelovit uspjeh mladog Jakova Jozinovića. To je odličan primjer kako netko kombinacijom talenta, kvalitetne ideje i radom na sebi kroz društvene mreže može doći do publike, u potpunosti ne oviseći o mainstream medijima. Od domaćih koncerata na kojima sam bio u prošloj godini posebno me se dojmio koncert turneje Ništa se neće vratiti  Damira Urbana te predivan koncert Nine Badrić u Lisinskom. Sviđa mi se i što radi Martin Kosovec. 

Imate li neke neispunjene želje kada je u pitanju glazbeni rad, suradnje, nastupi na nekim pozornicama na kojima još niste nastupili…?

Ja vam nikada tako ne razmišljam. Ambicija i volje imam, ali moje želje uvijek su vezane za zdravlje i sreću usmjerene prema obitelji, prijateljima i svim ljudima, a o svemu ostalom neka odlučuje onaj gore.