Uoči koncerta na Žarištu
Dimitrije Dimitrijević: „U regiji se zakuhalo puno, puno divnih stvari“
Dimitrije Simović spada u red glazbenika na koje morate obratiti pozornost.
Ne spominjemo to iz kurtoazije već se više referiramo na glazbenikov specifični refleksivni izričaj u kombinaciji koja spada pod alternativu i indie na pogon bluesa, elektronike, jazza, funka, synth popa… da ne nabrajamo dalje u kojim se sve poljima snalazi Simović, odnosno njegov alter ego Dimitrije Dimitrijević, nakon što je u proteklih osam godina snimio dva EP-ja i dva albuma.
Dimitrije Dimitrijević duboko je osobni projekt glazbenika koji je Niš zamijenio za Zagreb, a uskoro će, tri godine nakon drugog albuma Leđa mala, predstaviti novi materijal. Možda ćemo dio toga upravo čuti 28. ožujka u Katranu u sklopu Žarište festivala.
„Dimitrijević je sa mnom zapravo još od 2017. godine. Oduvijek sam pisao pjesme, uglazbljivao liriku, uvijek u društvu, a ovo je bilo prvo, uvjetno rečeno, samostalno iskustvo“, ističe Simović.
Dimitrije Dimitrijević / Marina Uzelac
Od dolaska u Hrvatsku surađuje s mnogim glazbenicima. Neki od njih su Ivan Grobenski i Ivan Gundić, koji su imali utjecaj na prva stvaranja pod imenom Dimitrijević.
„Suradnja s Grobenskim strašno je puno utjecala na zvuk EP-jeva i moje traženje, ipak je Groba moj kontraintuitivni producent. Gundić je živio u tom stanu i sigurno da preslušavanje s njim i njegovi komentari te njegovo lijepo prisustvo igraju ulogu, ali smo u tome ipak bili samo Groba i ja. Gundić je u stanu „Satanu“ (interno ime stana, op. a.) napravio fenomenalne fotke za naslovnicu izdanja. Zvuk albuma na Čar-pitanju je ipak nešto drugo, a treće na Leđa mala. Vedran Peternel bio je producent na dva albuma, i suradnja s puno ljudi dovela je do zvuka tih albuma“, napominje Simović.
Tim je dobar, ali…
Poznat je i po bendu Igralom, u kojem pak radi s manjim brojem ljudi, iako je Dimitrije Dimitrijević samostalniji projekt.
„Igralom je trio, a Dimitrijević uglavnom petorka. Mislim da suradnicima dajem dosta slobode da se izraze. U Igralomu također kreće od neke moje inicijalne ideje, mada Ivan i Mladen to odvedu na jedan sasvim drugi nivo. Kao da svi kontekstualno znamo što to znači pjesma Igraloma“, navodi glazbenik te dodaje:
„Uopće ne marim o žanru, samo krenem u nekakav kreativni tok. Konačni je odabir uvijek ono što mi se u tom trenutku sviđa i što me dira. Smatram da pjesma može zaodjenuti svakojako ruho“, kaže.
Dimitrije Dimitrijević / Marina Uzelac
Surađivao je s diskografskom kućom Menart, koja mu je otvorila svoja vrata za izdavanje prvog albuma Čar-pitanje 2020. godine.
„Suradnja s Menartom bila je sjajna u smislu da sam dobio vidljivost, vinile, podršku i novac. Uvijek je dobro imati nekakav tim iza sebe, ali u idući album idem sam jer ne prodajem dovoljno ploča kako bih produžio suradnju s Menartom. Uzbuđen sam vidjeti što će to iz mene izvući, osim novaca“, kaže Simović.
Mali povratak u prošlost
Ističe da piše i sklada još od sedmog, osmog razreda osnovne škole, a sve je došlo kao potreba i reakcija na čitanje knjiga i slušanje glazbe. U Nišu postoji jaka glazbena tradicija, ali kao grad susreće se s problemima koji su dobro poznati u našem podneblju – nedostaje više klubova s kvalitetnim i aktualnim programom. U Nišu se ipak jedan pronašao i zove se Feedback.
„Poludjeli bismo tih dana da nije bilo tog kluba. Vječan bio! Sada ima i drugih mogućnosti, što je divno. Teško je sažeti 25 godina života u nekoliko rečenica, ali bio sam član raznih bendova: počevši od amaterskog Popkorna, grupe Sam, Brm Brma, Fibonaccijeva niza, Ventila i Igraloma. Vjerojatno još nekih kojih se ne mogu sjetiti ovog trena. Vjerujem da smo na neki način svi pojedinačno doprinijeli tome da se scena nastavi odvijati i razvijati. Naravno, bilo je tu i puno drugih simultanih tokova“, objašnjava Simović.
Ostavljanje „jednog života“ iza sebe nije lako. Odluka o selidbi u Zagreb danas možda izgleda lakša nego što je to bilo, pogotovo kada se pogleda razvijanje Simovića kao autora.
„Drago mi je da sam to odlučio. Naravno, teško mi je biti daleko od obitelji i prijatelja, ali mi je preseljenje u Zagreb donijelo puno toga. Zaljubio sam se do ušiju, zato sam došao u Zagreb. Što kaže ST (Goribor) u pjesmi Burle: Ja moram moram moram, ja do tebe stići moram“, ističe.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Razdoblje od tri godine bez novog materijala zna biti poprilično teško za izvođače u današnjem brzom vremenu, ali, kako nam najavljuje, priprema jedno jako zanimljivo i dosta zahtjevno izdanje.
„Polako, još uvijek ne mogu govoriti o datumima, ali bit ćete blagovremeno obaviješteni“, odgovara Simović.
Na Žarištu krajem ožujka nastupa prije makedonske glazbenice Dine Jashari. Scena u Hrvatskoj i regiji itekako je živa te se nakon pandemije čini da su svi otpustili kočnice i jedva čekaju sve na čemu su radili pustiti „van“.
„Čovječe, u regiji se zakuhalo puno, puno divnih stvari! Jako sam sretan zbog toga. Ne mogu ni početi nabrajati jer ću sigurno nekoga izostaviti u ovoj proljetnoj pospanosti. A Dina Jashari jedan je dragulj svijeta. Sve što napravi, napravi iz srca, a srce joj je čisto. Jako volim njezinu glazbu i čast mi je otvoriti za nju koncert u Katranu“, napominje Simović.
Internet? Neka, hvala…
Spomenuli smo mu pjesmu ”Lepi su dani” s prvog albuma u kojoj vidimo nepreglednu, skromnu ljepotu koja nas je u tim „zatvorenim mjesecima“ držala iznad vode te istovremeno vodila u sjećanja nekog života koji bespovratno prolazi.
„Zaista mi je milo što vam znači ta stvar! Ma zapravo je bilo lagano. Uboli smo moment tim singlom, spot je snimala Sara Renar fragmentirano svojim mobitelom, a to su bili dijelovi našeg zajedničkog života. Bilo je teško ne poludjeti u lockdownu, ali pjesmu je bilo lako snimiti“, navodi Simović.
Za kraj, jedno legitimno pitanje – kako danas gleda na koncepte promocije svoje glazbe. Činjenica je da je svakom glazbeniku drago kada mu njegov zvuk dođe do što većeg broja publike, ali zanimalo nas je kako se othrvati svemu što ta promocija danas zahtjeva. Da malo upletemo i Saru Renar, ona je nedavno vrlo artikulirano i izravno napisala komentar o cijeloj glazbenoj industriji, koja traži puno vremena za reelove, fotografije, objavljivanje svega što ima i nema veze s glazbom…
„Meni sve to ide jako loše zato što sam tehnički i internetski gotovo nepismen u odnosu na svoju generaciju. Ali postat ću bolji! Sara dosta elaborirano o tome govori u svojim intervjuima, tako da ću poštovano čitateljstvo uputiti na neki od njezinih recentnih intervjua ako netko želi vidjeti kako to izgleda i koja je cijena. I dalje vjerujem da ako opet ubodem trenutak, svi će znati da je izišao novi Dimitrijević“, zaključio je Dimitrije Simović.