Od podruma do svirke s idolima
Doom Temple – zagrebački sludge bez milosti, kompromisa i dlake na bradi

U sjeni općeg zamora hiperprodukcijom i algoritamski rafiniranom glazbom, iz podruma zagrebačkih kvartova, osim gustog dima, izbija nešto sirovo, stvarno i nezaobilazno – tvrdi i bučni srednjoškolski bendovi, a od takvih se najviše ističe uigrana trojka Doom Temple.
Oni ne pristaju na kompromise i kroz distorzirane rifove, hipnotične ritmove te ogoljene stihove pričaju priču staru koliko i samo vrijeme i mračnu poput pepela iz kojeg su se rodili. Priča je to o nezaustavljivoj i razmetnoj sili gitare, bubnja, basa i krika.
Danas se možda čini da je teški zvuk na zamoru i više ne pronalazi nove oblike, no ovaj bend vraća vjeru u autentičnost i odašilje zvukove bez filtera i uljepšavanja: drito s ulice, ali ne pankerski i prvoloptaški, već promišljeno i pažljivo aranžirano. Njihova glazba nije samo hommage uzorima – to je živa, grmljavinska kritika konzumerizma, pasivnosti i unutarnjih borbi. Doom Temple ne traži pažnju, već je zasluži kad god stane na pozornicu, u što sam se uvjerio nekoliko puta.
Na prvi pogled to su klinci koji jako dobro sviraju, bez dlake na jeziku i bez dlake na jajetu, no kad pažljivije poslušate materijal koji su izbacili, a pogotovo onaj koji će tek izbaciti, koji izvode uživo, stvari postaju malo uvrnutije. Zapitali biste se – u koji kotao gumbo juhe, nihilizma, bijesa i voodooa su ova djeca upala pri rođenju? Koji se prljavi bradonja iz New Orleansa s nevjerojatnim talentom za riffove reinkarnirao iz svog izmučenog i izbodenog tijela u glazbu ove trojice iz Zagreba?
Odgovore na ta pitanja, a možda i neki dobar recept za gumbo juhu, pronaći ćete 13. lipnja u Močvari gdje Doom Temple zagrijava atmosferu prije svojih idola, jednog od najvećih svjetskih sludge bendova, Eyehategoda.
Otvoreno, iskreno i bez uljepšavanja, o svojim početcima, stvaranju glazbe, domaćoj sceni i zašto nikada neće pristati na kompromis, razgovarao sam s Karlom Lugarićem (bubanj), Rokom Ivanom Divićem Roletom (gitara) i Karlom Orešićem Krpom (vokal, bas).
Za početak, tko su Doom Temple? Kako biste sebe predstavili nekome tko vas prvi put čuje?
Doom Temple je bend koji pokušava iskreno izraziti ono što nosi u sebi kroz glazbu. Ne robujemo jednom žanru, iako nas najčešće svrstavaju u doom i sludge. Naša glazba je mračna, spora, teška, ali i atmosferična – ponekad više noise, ponekad post ili stoner. Ne pokušavamo zadovoljiti ničija očekivanja osim vlastitih. Glazba nam je kanal za izražavanje frustracija, emocija i energije koju imamo, a to se najbolje čuje kad smo na pozornici. Sirovi smo, iskreni i osobni.

Doom Temple / Matej Grgić
Kada i kako je bend nastao? Jeste li od početka znali u kojem smjeru želite ići?
Osnovani smo 2021. u Zagrebu, s jasnom zajedničkom željom da radimo nešto teže, tamnije, ali bez puno kalkulacija. Počeli smo iz garaže, ali ubrzo je sve poprimilo ozbiljniji ton jer smo kliknuli i kreativno i karakterno. Svi smo svirali u raznim projektima prije Doom Templea, no ovo je prvi put da smo pronašli zajedničku jezgru. Nismo planirali da to postane ovako čvrsta priča, ali čim su krenule prve probe, znali smo da se događa nešto dublje.
Kako izgleda vaš stvaralački proces? Tko piše glazbu i tekstove?
Stvaranje najčešće kreće od riffa – to je kostur oko kojeg gradimo pjesmu. Ideje se donose na probu, a onda ih svi zajedno rastavljamo, preslagujemo i oblikujemo. Nema diktature, svi su uključeni. Pjesme su često rezultat dugog eksperimentiranja, ali pazimo da svaka ima svoj karakter. Tekstovi se uglavnom pišu kad riff pogodi pravu emociju, ne radimo to napamet. Teme su alegorične, mračne, ponekad nasilne: to je naš način da kanaliziramo unutarnje borbe i inspiracije.

Doom Temple / Matej Grgić
Tko su vam glazbeni uzori ili bendovi koji su vam oblikovali zvuk?
Naš zvuk je mješavina utjecaja – od Eyehategoda, Crowbara, Electric Wizarda i Neurosisa, do domaćih imena poput Negative Sluga i Rifftreeja. Doom i sludge su nam baza, ali često ulazimo i u hardcore, industrial pa čak i black metal teritorije, pogotovo kad gradimo atmosferu. Inspiracija dolazi iz više izvora: uzmemo atmosferu jednog benda, dinamiku drugog, produkciju trećeg i sve to skuhamo u vlastitom loncu.
Spomenuli ste domaće bendove. S kim biste voljeli surađivati ili dijeliti stage?
Definitivno bismo voljeli dijeliti stage s Negative Slugom – imamo sličnu energiju i cijenimo njihovu beskompromisnost. Respektiramo i staru gardu iz ostalih žanrova, poput KUKU$a, koji su bili pioniri nečeg posebnog na ovim prostorima što ne mora nužno biti metal i tvrda glazba. Nova imena stalno izranjaju i scena raste pa je uvijek zanimljivo upoznati ljude i svirati s ljudima koji glazbi pristupaju iskreno.
Iza vas je već nekoliko poštenih nastupa, uključujući one u Tvornici Kulture, a pred vama je još jedan nastup u klubu Dva osam i svirate s Eyehategodom. Koliko vam znače takvi koncerti?
Takvi koncerti nam znače puno. Eyehategod je bend uz koji smo odrastali i koji nas
je u dobroj mjeri formirao žanrovski pa je velika čast dijeliti pozornicu s njima. Takvi trenutci ti daju potvrdu da ono što radiš ima smisla. Ne radimo zbog priznanja, ali kad te netko takav prepozna, znaš da ideš u dobrom smjeru. To je ogromna motivacija da nastavimo još jače.

Doom Temple / Matej Grgić
Radite li trenutno na nekom novom izdanju?
Da, album je potpuno snimljen i trenutno smo u fazi miksanja i produkcije. Ne želimo žuriti jer želimo da zvuči točno onako kako treba. Svjesni smo da imamo nešto jako dobro i ne želimo to kompromitirati lošim finaliziranjem. Uz to, razmišljamo i o vizualnom identitetu – prethodni cover radio nam je Brutal Extinction (@brutal_extinction) i bio je odličan, ali imamo i druge ideje. Nedavno smo imali snažnu seriju fotki, možda to iskoristimo za vizuale.
Gdje vidite Doom Temple za pet do deset godina?
Teško je točno reći. Sve što radimo, radimo iz gušta. Ako uspijemo doći do neke europske scene, super. Ako nastavimo raditi s PDV Records, isto super. Ali nikada nećemo svirati nešto što ne osjećamo samo zbog popularnosti. Uspjeh nam nije cilj sam po sebi; cilj je da ostanemo iskreni prema sebi. Ako nas ljudi prepoznaju, tim bolje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koji su vam planovi za ljeto? Festivali? Svirke?
Imamo nekoliko odličnih svirki na vidiku: Regenerator u Zaboku, Eyehategod u Močvari, a i ponovno ćemo izvesti naš crveni gig u klubu Dva osam, koji je i prvi put bio snažan solo nastup. Na ljeto selimo aktivnosti na more gdje ćemo, između ostalog, svratiti i do Šibenika gdje se po prvi put odvija Žestoka fešta u Martinskoj. Ekipa u Martinskoj radi sjajan festivalski posao i veliko nam je zadovoljstvo biti dio takvog projekta. U svakom slučaju, ostat ćemo aktivni – ne planiramo mirovati.