Zvučni zid potpune slobode
Goran Nježić (###): „Za predstavljanje novog albuma radimo mini festival“
Anja Tkalec, Sven Sorić, Eva Badanjak i Goran Nježić su ###. Grmljavina kroz hrvatsku glazbenu scenu nastavila se i na njihovom drugom studijskom izdanju pod nazivom Osorno, koje je izašlo u travnju 2026. godine.
Njihov zvuk prkosi standardnim festivalskim i radijskim formatima, njihovo ime nemoguće je guglati, a četvorka dolazi iz raznih smjerova glazbenog djelovanja. Volimo ih vidjeti kao zvučni zid potpune slobode i neočekivanih tonova. U nizu bendova u kojem su svirali (ili i dalje sviraju) činjenica je da ### ima jasnu viziju kako i što raditi, dok posebno poglavlje njihova rada čine live nastupi. Promocije novog albuma u dva najveća hrvatska grada samo što nisu pa vrlo brzo možete saznati zašto su i na tom polju drugačiji od ostalih.
O bendu, albumima, sceni, inspiraciji, zvuku, malim pobjedama, velikim koncertima, ostalim projektima i slobodi u stvaranju porazgovarali smo s bubnjarom Goranom Nježićem.
Goran Nježić (###) / Matej Grgić
Za početak moramo razjasniti kako je došlo do imena benda.
Oko 2014. godine došli smo iz jednog drugog benda. Sve vezano za zvuk i koncept tog dotadašnjeg benda, a svih prije njega bilo nam je previše standardno i strukturirano, utabano u gabaritima kojima nismo bili zadovoljni. To se prenijelo i na ime, koje je nekonvencionalno. Htjeli smo nešto drugačije i eksperimentalnije, bez pravila. Iz jako šturih samozadanih pravila prešli smo konačno u slobodniji izričaj, i to do te mjere da smo imali filozofiju – ako nemamo pjesmu u prvih petnaest minuta, odbacujemo ideju. Tako su nastajali prvi EP-jevi. Eksperimentalnu filozofiju prenijeli smo na ime pa smo skrenuli u smjeru „neguglajućeg“ imena.
Imali ste dug put prema prvom albumu. Prije prvijenca objavili ste čak pet EP-jeva, od toga neke i na vinilu.
Da, prvi album Nasilno objavili smo 2022. godine. Sve je to imalo veze s time da nismo željeli na uobičajen način stvarati glazbu i prolaziti standardnim putem benda. Forma EP-ja bila nam je zanimljiva, pogotovo zato što smo prije brže radili pjesme.
Nedavno vam se pridružila Eva Badanjak koju najviše poznajemo iz benda Žen. Kako je došlo do te suradnje?
Sa Žen smo dobri od samih početaka, volimo njihovu glazbu pa je i suradnja s Evom bila prirodna. Često smo svirali zajedno kroz godine, imali smo i neki projekt koji nikad nije izašao, družimo se. Kada je gitarist Jura završio na porodiljnom, Eva je uskočila prvo za svirke, a zatim kao redovna članica.
Prošle godine izašao je hvaljeni glazbeni session Svibanj. Okupila se skupina glazbenika iz različitih bendova, između ostalog cijela sadašnja postava ### te Ki Klop i Mark Mrakovčić. Filozofija sessiona bila je „jedna pjesma, jedan dan“. Je li taj projekt bio uvod u vaš drugi i ovogodišnji album Osorno?
Svakako je utjecao na naš album Osorno. Pristup ovom albumu je bio naopak, pogotovo kod pisanja. Pokušali smo se prilagoditi Jurinu rasporedu pa smo svirali i radili u kratkim etapama i sessionima. Sigurno smo se zbog Svibnja nekako još više opustili za ono što nas je čekalo u ###. A prva koja je došla s idejom za Svibanj je bila Anja. Svima nam se u to vrijeme radilo i sviralo pa smo odmah pristali na njezin prijedlog.
Goran Nježić (###) / Matej Grgić
Kako je izgledao proces rada na albumu Osorno? Je li bilo kakvih razlika u pristupu u odnosu na Nasilno?
Počeli smo odmah nakon prvijenca snimati ideje u klasičnom bendovskom setupu. Nalazili smo se, imali probe, jammali te pokušali napraviti pjesmu. Neke ideje smo u međuvremenu zaboravili i sve do prošle godine shvatili smo da moramo imati nov pristup snimanju drugog albuma. Anja i ja prvi smo se našli te smo snimali bubnjeve, igrali smo se s akustičnim i elektroničkim bubnjevima. Tako da smo snimali bubnjeve bez unaprijed određene ideje, nismo imali ni riff, ni ton – samo beatovi. Skroz naopako. Sve smo slali ostatku benda pa je svatko bilježio svoje ideje na te beatove. Zatim je krenulo preslušavanje, dodavanje i usuglašavanje oko stvari. U narednim sessionima brusili smo ideje i stvorene su pjesme.
Zanima nas što to ### ima, a ostali bendovi u kojima ste djelovali nisu imali?
Potpunu slobodu. Što se tiče konstelacije ljudi, ali i da svi razumijemo zvuk koji želimo dobiti. Niti u jednom trenutku ne osjećamo da nešto ne ide. Svatko možemo nešto predložiti, ma koliko sumanuto bilo, isprobat ćemo i vidjeti može li se nešto iz nečega razviti. Bilo da je u pitanju struktura pjesme, kompozicija, dionica ili zvuk. Lijep je takav osjećaj slobode u izražavanju.
S obzirom na to da ste u instrumentalnom žanru, nemate vokal, kako se rađaju pjesme i inspiracija? Koliko je u svemu potrebno imati osjećaj za skladanje i ono što će možda publika percipirati?
Sve se rađa na sessionima ili na probama tijekom jammanja. Što se tiče osjećaja i kako pridobiti publiku, o tome ne razmišljamo. Mislim da radimo jednu stvar koja nije toliko popularna kod striktno instrumentalnih bendova – često kada se svira instrumentalna glazba pojavi se ta potreba da prazan prostor, koji se dogodi zbog nedostatka vokala, pa ga ostali popune sviračkom virtuoznošću. Mi to ne radimo. Zna se dogoditi da se instrumentalni sastavi prestraše tog praznog prostora, dok je kod nas prisutna želja da se oslonimo na određenu dionicu. Po meni imamo u nekim pjesmama dionice gdje bi možda dobro sjeli vokali, ali mi i dalje vozimo s tim sitnim instrumentalnim dijelovima te ne ulazimo u komplikacije.
Goran Nježić (###) / Matej Grgić
Kako ste i sami rekli, na Osornu ste u domeni noise-popa. Možda je i sâm album nešto blaži od prethodnika? Tko su imena koja slušate, utjecaji od svjetskih bendova ili izvođača?
Nemamo nikakve potrebe komercijalizirati svoj zvuk, niti ovisimo o žanru. Nama je samo do izričaja i ono što osjećamo u tom trenutku. Imamo stvari koje nam se provlače od početka. Često smo spominjali, čisto što se tiče zvučne slike, japanski bend Boris. Na Osornu smo spominjali i talijansku bubnjarku Valentinu Magaletti. Uvijek postoje neka imena koja se provlače, ali kada si šaljemo primjere nekih izvođača koje slušamo, ne ostajemo ukalupljeni u istu stvar, već se nađe širok raspon – od Borisa i Caroline Polachek pa do Taylor Swift. Sve je to dio sastavljanja naše zvučne slike.
Koje su za vas male pobjede nakon koncerta, probe ili napravljene pjesme?
Na primjer, na promociji za Nasilno drago nam je bilo što smo uspjeli okupiti prijatelje i ljude sa scene. Danas je trijumf objaviti album. Kada vidimo da nas scena i publika podržavaju u našem radu, rekao bih da su za nas sve to pobjede i dobre stvari koje nam se događaju. Usudio bih se i reći, koliko stvari danas izlazi, već je trijumf kada se dobije medijski prostor ili barem interes za praćenje, izvještaj, recenzija.
Kod vas nema previše improvizacije u live nastupima. Zašto je to tako?
Pjesme pokušavamo svirati onakvima kakve su na studijskom izdanju. S druge strane, između pjesama pokušavamo izbjeći bilo kakvu vrstu tišine. Volimo da je prisutnima to kao jedan veliki događaj od početka do kraja, bez mogućnosti za predah od zvuka. S glazbom na koncertima stanemo samo na kraju pa vidimo je li cijeli eksperiment uspio ili ne. Hrvoje Spudić često nam je radio live VJ-ing sa 16 mm projektorima, trakama filma pa bi ih grebao, palio i gulio. Uzdamo se i u minimalistička svjetla te puno dima kako bismo dobili sveobuhvatni osjećaj da se nešto događa. Opet da ne bude sve po nekakvom standardu – ide pjesma, pljesak i mala pauza pa se sve ponavlja do kraja nastupa. Naša je želja da se sve stopi u jedno.
Uskoro ćete imati promociju albuma u Močvari (3. lipnja) uz podršku nekoliko bendova i prijatelja, a zatim ubrzo idete i u Split (Kocka, 6. lipnja). Kako teku pripreme za te nastupe?
Podijelili smo Močvaru na tri pozornice. Sjajno je da se tako nešto moglo dogovoriti jer će dio programa biti unutra na glavnoj pozornici, drugi će dio biti kod šanka, a treći na terasi. Cilj je da ljudi imaju dojam da su na mini festivalu. Podršku nam daju Tidal Pull, Ika, Klinika Denisa Kataneca, ŽASU, Eleven i Doxia. Neke će stvari otpasti s novog albuma, ali nadoknadit ćemo dio s pjesmama s Nasilno.
Vizualno ste ponovno vrlo specifični i (ponovno) nekonvencionalni. Tko je zaslužan za naslovnice albuma, spotove…?
Naš je Sven dizajner pa nam je nekako logično da on radi naslovnice albuma. Ja radim spotove, a zajedno radimo majice. Anja snima i miksa. Sve je in-house i sve radimo s guštom. Pričali smo o slobodi pri stvaranju i dok bi neki rekli da nam sve to oduzme puno vremena, potrebno je takve stvari raditi s guštom ili nikako. Nekako nam je to poanta svega, da radimo to što volimo i ništa nam nije teško, ali jasno da postoji mnogo odricanja. Nemamo tendenciju puno svirati. Doduše, volimo dogovoriti neke svirke s kojima smo zadovoljni, mjesta i gradove u kojima se osjećamo dobro te odraditi to što je moguće bolje.
Uz vas, ne bih rekao da ima mnoštvo bendova na sceni koji se kreću u isključivo instrumentalnim vodama (ako zanemarimo jazz sastave).
Puno je veća potvrda u glazbenom svijetu kada se objavi album, a ne kada se samo izdaju singlovi. Ima odličnih bendova u Hrvatskoj koji su objavili sjajne instrumentalne albume – od Pomelo Chess Society, LHD-a, da sad ne stavljamo Chui u ovu kategoriju, ali činjenica je da nema puno instrumentalnih bendova. Možda je nekako ljepše sve to jer svjesni smo da publike za takvu vrstu glazbe nema mnogo, ali da oni koje okupimo zaista nas žele slušati i podržavaju nas u radu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Od izdavanja vinila ne odustajete ni na Osornu.
Dinamički raspon kod ploča puno je veći. Imamo miks koji je za vinil, a posebno onaj koji je za streaming servise. Potonji je glasniji i napucaniji pa se u njemu izgube određene nijanse, dok se na ploči mogu čuti stvari koje se možda preko streaminga ne mogu toliko čisto. Volimo objaviti vinil da ljudi koji žele mogu u rukama držati fizički dokument nečega što smo napravili.
