Hari Rončević: "Uvijek sam bio ispred vremena"

Dobitnik Porina za najbolji album u kategoriji zabavne glazbe došao je na Zagrebački festival s pjesmom “Nikad ti neću reć”, emotivnom baladom o ljubavi i ponosu. Ide i na Splitski festival gdje namjerava nastaviti liniju uspjeha koju je priskrbio njegov album Idem jugu svom

Hari Rončević u Hrvatskoj je poznat kao kantautor prepoznatljivoga mediteranskog pop zvuka. Njegov posljednji album Idem jugu svom u izdanju Scardone ovjenčan je Porinom za najbolji album zabavne glazbe, a o zastupljenosti u medijima i na festivalima govorio nam je iščekujući nastup na Zagrebačkom festivalu s pjesmom ”Neću ti nikad reć”, emotivnom baladom o kraju ljubavi i ponosu. Njegovu pjesmaricu boje većinom ljubavne teme, ali povremeno uklopi i neke neočekivane, kojih nije manjkalo ni na novom albumu.

“Jednostavno znam da kad budem ja zadovoljan, bit će i moja publika.”

Za vas imam dojam da se ne izlažete pretjerano medijski. Koliko su danas glazbena videoizdanja i medijska prisutnost važni?

Izlažem se onoliko koliko moram i koliko me zovu. Ne zovu me toliko na te televizijske emisije koje su jako gledane, zato me i nema. Imam i problem zato što živim u Splitu pa nekad, ako me i zovu, trebam sam sebi platiti prijevoz i spavanje za tek dvije minute razgovora. Ja uvijek predložim da možemo razgovor obaviti preko Skypea ili nečeg takvog, međutim, nitko nije za to. Puno je stvari zbog čega me, eto, nema mnogo po medijima. Danas su videoizdanja važna zato što ljudi definitivno sve više gledaju YouTube, internet, Facebook stranice… Sve manje gledaju televiziju, osim malo starije populacije. Mislim da je medijska prisutnost vidljiva trenutačno baš na internetu i YouTubeu, i mislim da je to puno jače za pjesmu nego obični mediji.

Danas su glazbenici ujedno i vlastiti promotori kada kreiraju sadržaj na društvenim mrežama. Koliko je to opterećujuće za vas kao glazbenika koji je svoju karijeru razvio puno prije internetskog booma?

Za mene to nije opterećujuće, budući da sam svoju Facebook stranicu prepustio svojoj izdavačkoj kući. Odnosno, oni su je otvorili u moje ime, ja sam im dao dozvolu i uglavnom se tu mogu voditi razgovori s njima. U svrhu promocije onoga što radimo mogu se postavljati pitanja, ja na neka odgovorim pa ih oni tamo objave. I to je to. Ja, zapravo, ne želim na Facebooku ili Instagramu imati kontakte s ljudima koje nikad nisam vidio u životu.

Zagrebački festival uvijek ima odmak

Što vas je motiviralo za prijavu na Zagrebački festival?

Motiviralo me to što sam imao pjesmu koja nije uobičajena. Zagrebački festival je uvijek dopuštao nastupe izvođača s odmakom od onog što ljudi zamišljaju kao festivalsku glazbu pa, eto, to je razlog. Drago mi je da su me primili, ponovno prihvatili, i to nakon pet godina što nisam tamo nastupao.

Imaju li u današnje vrijeme festivali snagu učiniti pjesmu jakom u radijskom eteru?

Mislim da da, jer festival objavi nekih dvadesetak pjesama iza kojih stoji žiri, svi koji rade na festivalu, stručni ljudi iz Hrvatskog društva skladatelja, radijski urednici… – htjeli, ne htjeli – vrte pjesme s festivala jer, jednostavno, mnogo profesionalaca stoji iza njih.

Razlikuje li se festivalska pjesma od obične pjesme i može li pjesma biti staromodna te je dobra pjesma uvijek dobra pjesma, bez obzira na trendove?

Ja bih se složio s ovim da je dobra pjesma uvijek dobra pjesma, bez obzira na trendove. Normalno, sve ovisi čime se baviš, kako sebe vidiš u glazbi. Sebe vidim kao nekoga tko želi imati dobru pjesmu i ne robuje nekom stilu. Ponekad baš želim nešto napraviti, a nekad mi pjesma samo dođe i kako je zamislim – takvu je i objavim.

“Zaljubljen sam u svoju suprugu, u svoju djecu, sad u svog unuka… Meni je to najvažnije u životu.”

Krajem prošle godine objavili ste novi studijski album Idem jugu svom. Možete li ga predstaviti našim čitateljima?

Teško da bi sve stalo u kratak odgovor, ali pokušat ću sažeti. Sastoji se od osam pjesama, među kojima su i pjesme sa Splitskog festivala, a s kojima sam nastupao zadnjih godina. ”Idem jugu svom”, ”Opet ću ti doć” s klapom Cambi, ”Ja noćas odlazim za njom” pjesma je sa Zagrebačkog festivala. ”Spreman na sve” bavi se tematikom koja je sad jako popularna – klimatskim promjenama. ”Hoću bolji svijet” odnosi se na situaciju u svijetu u ove dvije godine u kojima je album nastajao. Album je i ljubavni, i, ajmo reći, osviješten društvenim temama koje nas sve zabrinjavaju.  Pjesma ”Idem jugu svom” nastala je zato što sam se namjeravao vratiti kući. Kuća mi je Dalmacija, iako je stan bio u Zagrebu! Uglavnom, doma – gdje sam rođen i proveo četrdeset godina.

Ovaj je album osvojio Porin u kategoriji Najbolji album zabavne glazbe. Može se reći da ste sam svoj majstor, pišete stihove, glazbu, svirate, producirate. Je li zahtjevno kad su sve faze rada u vašim rukama?

Da, zahtjevno je. Mislim, tako sam i počeo. Jednostavno, probao sam i dati nekom drugom da nešto radi za mene, a to nikad nije ispalo onako kako sam ja htio. Shvatio sam da je najbolje da sa svojom prokušanom ekipom radim pjesmu onako kako sam sâm zamislio. Da je to što su mi drugi radili bilo bolje od onog što sam ja zamislio, onda bih se zamislio! Ali nije. Za mene nije. To su i dokazale pjesme u mom aranžmanu, odnosno mome i Alberta Limića uz moju produkciju. Jednostavno, cijelu produkciju moram pratiti kako bih znao što se s pjesmom događa, kao što i jest posao producenta. I klavir, i gitare… Sve ja to moram čut’ i reć’: „To ide, to ne ide, to stavi, to makni“. Jednostavno znam da kad budem ja zadovoljan, bit će i moja publika.

Osnovna karakteristika vašeg materijala je jednostavnost u izvedbi i produkciji. Koliko je proces rada za vas težak i kompleksan, i u kojem segmentu?

Nekad su jednostavne stvari najteže. Napraviti stvar da bude sadržajna, da bude puna, da bude što god treba biti i da nekom izgleda jednostavno… Ali, vjerujte mi, to uopće nije jednostavno. Puno se tu vremena i razmišljanja izgubi dok se napravi produkcija. Ako nekom izgleda jednostavno – super! To je nešto što je najteže postići. Da je sve funkcionalno, a jednostavno. E, a proces rada nije za mene težak i kompleksan, zato što ja sve što radim volim i imam u glavi, pa samo pretačem na traku.

Bitno da je pjesma dobra

Ljubav i svi njeni vidovi vaša su neiscrpna tema u stvaralaštvu. Kako izbjegavate ponavljanje, a da vaša pjesma i dalje zvuči prepoznatljivo?

Da vam budem iskren, ne želim se ponavljati. Mnogo ljudi u svijetu i u Hrvatskoj na ponavljanju gradi karijeru. Ja sam išao drugim putem, pa i po cijenu da moja publika nije najzadovoljnija s tim. Ja sam takav. Bez obzira na to što sam prije radio, bitna mi je pjesma. Ako sliči na nešto što sam prije radio, nije mi bitno, bitno da je pjesma dobra. Ako zvuče prepoznatljivo, to je zato što ih ja pišem te na sličan način pristupam aranžmanu i produkciji.

Opisuje li ljubav najbolje vaš posao, poticaj na stvaranje i radni elan?

Pa da. Zaljubljen sam u svoju suprugu, u svoju djecu, sad u svog unuka… Meni je to najvažnije u životu. Ja vam baš ne razmišljam ni o čemu drugome, nego samo daj Bože zdravlja i veselja familiji. Možda sam zato dobar, jer ne razmišljam ni o čemu drugom.

Što je važno u skladanju pjesama? Trebate li si postavljati ograničenja u odabiru tonaliteta, harmonija ili kretanja melodija?

Pa normalno da ne mogu pjevati nešto što mi je visoko s obzirom na moju lagu, na boju mog glasa. Tako da pjevam ono što mogu pokazati i ako mogu, uz to, ispričat’ priču… Ograničenje u harmoniji ne postoji, a što se tiče kretanja melodija, ne znam. Ne znam ni šta je kretanje melodija.

“Što se tiče pandemije, moram reći i to da je svirka bila zabranjena, da smo svi patili, pogotovo glazbenici koji nemaju prihode od autorstva, koji žive samo od svirke. Mislim da se na to malo tko osvrnuo, pogotovo ovi iz Vlade.”

Razlikuju li se pjesme – i po čemu – od onih koje ste napisali u vremenu kad su nastali neki od vaših legendarnih hitova?

Normalno da se razlikuju. Na kraju krajeva, nisam ni ja više tako mlad. Godine nose sa sobom dozu promjene. Na bolje il’ na gore, to ne mogu znati. Nekad sam bio mlađi, buntovniji. Izražavao sam se na drugačiji način. Sad je već približnije sadašnjim godinama. Smatram da je u redu, da ne bih trebao ić’ ispod tog nivoa.

Što je važno za uspjeh, pogotovo da se netko dugo, poput vas, održi na estradi?

Da vam budem iskren, nisam ja onaj koji će nekom održati predavanje o tome što je potrebno za uspjeh i kako se održati na estradi. Ne znam. Ja puno toga nemam. Imam samo pjesmu, imam to što znam pjevati, što znam producirati, složiti glasove, aranžmane… Eto, što znam napisati pjesmu kakva se meni sviđa i kakva se i ljudima sviđa. Ne svima, jer bi bilo glupo da se sviđa svima, nego mojoj publici.

Imam šta za reć’

Na koji je način pandemija utjecala na vaš autorski rad?

Rekao sam da sam u pandemiji napisao dvije pjesme koje se tiču, ajmo reć’, tih nekih stvari, klimatskih promjena. Pošto sam ja uvijek bio ispred vremena, znao sam da će i to doć’ na red, sad nakon ovog virusa. U spotu smo snimili sve što sam htio reći. Može se shvatiti i ovako i onako. Te su pjesme, uz ”Idem jugu svom”, obojile novi album. Što se tiče pandemije, moram reći i to da je svirka bila zabranjena, da smo svi patili, pogotovo glazbenici koji nemaju prihode od autorstva, koji žive samo od svirke. Mislim da se na to malo tko osvrnuo, pogotovo ovi iz Vlade, a i malo tko iz javnosti. Ja ne toliko, ali puno glazbenika je živjelo jako teško. Bez pomoći. Ikoga.

Kakvi su vam planovi nakon Zagrebačkog festivala?

Idem i na Splitski festival. Imam pjesmu i mislim da imam šta za reć’.