15
ruj
2023
Intervju

Velikan filmske glazbe

Howard Shore: „Moj najzahtjevniji projekt nakon 'Gospodara prstenova'? 'Hobit'!”

Howard Shore

Howard Shore work

share

Howard Shore jedan je od najvećih skladatelja svih vremena.

Pola stoljeća rada u filmskoj industriji ovom je velikanu donijelo suradnje s ikonama filmske režije, poput Martina Scorsesea, Davida Cronenberga, Jonathana Demmea, Davida Finchera i, naravno, Petera Jacksona. Ogroman dio filmova na kojima je radio svrstavaju se u infrastrukturu kultnih djela, a samo neki od njih su Muha, Kad jaganjci utihnu, Philadelphia, Sedam, Avijatičar, Pokojni i brojni drugi.

Kapitalni, životni rad obilježila mu je trilogija Gospodar prstenova za koju je osvojio tri Oscara (dva za glazbu, jedan za pjesmu ”Into the West” s Annie Lennox).

Howard Shore

Howard Shore / press

Nemjerljiv talent, kreativnost i sposobnost pretvaranja ideja u život može se mjeriti s Wagnerom i Straussom, a od živućih skladatelja ravan mu je jedino John Williams. Howardu Shoreu note na partituri predstavljaju ono što su riječi na papiru predstavljale J. R. R. Tolkienu – obojica su oživjeli jedan veličanstveni svijet, posegnuli u najdublje dijelove beskrajnog svemira vlastite mašte, i nesebično sve to podijelili s nama.

Ovo je ljeto, 23. srpnja pulska Arena nakratko postala domom tog svijeta, kad je Međunarodni festival filmske glazbe i zvuka (ISFMF) spektakularno obilježio 20. obljetnicu Gospodara prstenova: Povratka kralja, a Howardu Shoreu zasluženo dodijelio nagradu Crystal Pine za životno djelo.

‘Gospodar prstenova: Povratak kralja’ u pulskoj Areni / ISFMF

Howard inače rijetko daje intervjue, no ovo je ipak bio odličan povod za razgovor u kojem smo se na najljepši mogući način dotaknuli njegove karijere, razmišljanja, uspomena i ambicija.

Sjećaš li se prvog susreta s filmom? Koji je bio prvi film koji si gledao?

Jedan od prvih filmova koji je svakako ostavio velik utjecaj na mene u to vrijeme bio je Deset zapovijedi redatelja Cecila B. DeMillea.

A glazba? Koji je bio prvi soundtrack koji ti je zaokupio pažnju?

U Torontu smo imali jednu divnu knjižnicu u kojoj je postojao odjel s glazbom. Tamo se mogla preslušavati razna glazba, ali i pregledavati poneke partiture. Toliko velikih imena sam otkrio u toj knjižnici. Imali su, jasno, ogromnu bazu klasične glazbe, ali osim toga postojao je i jedan dio glazbe iz filmova. Proučavajući sve to, otkrio sam velikoga japanskog skladatelja Torua Takemitsua koji je imao glazbu ne samo u odjelu klasike, već i filmske glazbe. Tako da sam volio slušati njega, recimo. On je imao jako zanimljiva djela, vrlo inovativan pristup, a koristio je i mnogo elektronike. Izdao je cijelu seriju snimaka, koju još uvijek imam, poput Green. Sve sam to prikupio i preslušao vjerojatno bezbroj puta. No, osim njega, volio sam još slušati recimo Cagea, Stockhausena, Hindemitha, Mingusa i Colemana.

Howard Shore s ISFMF-ovom nagradom za životno djelo / ISFMF

Kako je krenulo s filmskom glazbom? Je li tvoje prvo iskustvo kao filmskog skladatelja bilo na filmu The Brood Davida Cronenberga?

Zapravo je to bio manje poznati film I Miss You, Hugs and Kisses redatelja Murraya Markowitza.

The Brood je onda bio odmah iza toga?

Tako je. To mi je bio drugi film za koji sam radio glazbu. 1979. godine.

Kako je uopće došlo do vaše suradnje?

Pa zanimljivo, ustvari. Bio sam prilično mlad kad sam prvi put gledao Davidove filmove. Volio sam recimo ići na filmske festivale gdje sam se potkraj šezdesetih godina susreo s njegovim filmovima. Svidjeli su mi se. Pristupio sam mu, međutim, tek potkraj sedamdesetih, upravo s idejom da surađujemo na njegovu filmu The Brood. Tako je sve krenulo. Od tada smo radili na šesnaest filmova zajedno.

A i upravo u ovom trenutku radiš na glazbi za novi film Davida Cronenberga, je li tako? Glavne uloge imaju, koliko znam, Diane Kruger, Vincent Cassel i Guy Pearce.

Da! Evo, sedamnaesti zajednički film. Zove se The Shrouds.

Što misliš da je toliko posebno u vašem odnosu da ste i privatno i poslovno povezani gotovo pedeset godina?

Praktički smo odrasli zajedno, zasebno stvarajući posve različite filmove, i tako istražujući drugačije pristupe kod korištenja glazbe u filmu. Mislim da je upravo to učinilo našu suradnju toliko zanimljivom. David je vrlo otvoren za nove ideje, vrlo je kreativan i velikodušan. Toliko je načitan. Njegovi su filmski scenariji predivni za raditi na njima jer otvaraju prostor za toliko glazbenih ideja i eksperimenata. A opet, upravo se to nadovezuje na Davida kao osobu i redatelja koji je uvijek bio vrlo otvoren za nove ideje koje sam mu predlagao. Jako je ugodno raditi s njim. Kao da je svaki soundtrack koji sam radio za njega vodio do onog idućeg.

A voliš li inače horor kao žanr? Koji ti je najdraži takav film?

Vrlo, da. Drakula Toda Browninga iz 1931. godine jedan je od njih koji je ostavio velik utjecaj na mene.

Koliko često gledaš filmove, stižeš li uslijed svih obaveza koje imaš?

Mogu reći da pogledam preko dvjesto filmova godišnje, uživam u tome.

U kinu ili kod kuće?

Jedno i drugo! Veliki sam filmofil.

Što se tiče vlastitih projekata generalno, film ti je ipak draži od televizije, je li tako? Ipak si veći dio karijere radio za filmove.

Da, ali volim i televiziju. Pet godina sam bio glazbeni direktor emisije Saturday Night Live; napisao sam teme za otvaranje i zatvaranje šoua. Bilo je tu i drugih projekata, a evo, posljednji je upravo The Rings of Power, za koji sam napisao glavnu temu.

Prošlo je već dvadeset godina od Gospodara prstenova: Povratak kralja i više od trideset godina od filma Kad jaganjci utihnu. Kako se osjećaš kad gledaš unatrag na to razdoblje i te filmove?

Kad sam radio Gospodara prstenova, bio sam u svojim pedesetima i nakupio oko 25 godina iskustva u skladanju glazbe za film. Mislim da je to moje cjelokupno dotadašnje iskustvo vodilo upravo k tom trenutku da mogu skladati, orkestrirati i dirigirati vlastitu glazbu na tako nevjerojatno visokoj razini kao što je to bio Peterov (Peter Jackson, op. a.) film. Osim toga, tu sam glazbu ujedno i producirao i montirao. Neizmjerno sam sretan što je moj rad utjecao na toliko ljudi, što je tako prepoznat i što se dandanas sluša kao i prvog dana.

Radio si glazbu i za trilogiju Hobit, koju je isto režirao Peter Jackson. U kojoj mjeri je bilo drugačije skladati za Gospodara prstenova u odnosu na Hobita?

Radnja Hobita odvija se nekih šezdeset godina prije prvog dijela trilogije Gospodara prstenova, Prstenove družine. To je, dakle, avantura koju Bilbo Baggins započinje, a koja je ustvari referenca na Gospodara prstenova, ima brojne poveznice s njim, kao i neke zajedničke likove, poput Gandalfa, Sarumana, Galadriel… Ne razmišljam o Hobitu toliko kao o prologu, o njemu sam razmišljao kao o putovanju, sporednom putovanju na koje je jedan od likova krenuo prije Gospodara prstenova. Radnja je smještena u svijet Međuzemlja koji smo poznavali, a počelo je u Shireu. U prvom filmu, Hobit: Neočekivano putovanje bilo je obilje materijala koji je bio povezan s Gospodarom prstenova kako bi to okruženje postalo sasvim jasno. Kad putujete u Rivendell, čujete glazbu Rivendella iz Gospodara prstenova. Stoga je uspostavljanje te veze bilo neophodno. A onda je drugi film, Smaugova pustoš, vjerojatno najzanimljiviji zbog širenja partiture, a i samih ideja u scenariju. Naposljetku je treći više zaključak, poput kulminacije.

Gospodar prstenova ti je, pretpostavljam, bio najzahtjevniji projekt karijere. Koji bi bio na drugom mjestu?

Hobit! (smijeh)

A na Gospodaru prstenova, točnije, prvom djelu, na Prstenovoj družini radila je i hrvatska montažerka glazbe, Suzana Perić. Koliko blisko surađuješ s drugim ljudima, poput montažera, orkestratora, dizajnera zvuka i ostalih?

Suzana je divna montažerka glazbe. Mislim da sam s njom radio na preko dvadeset filmova. Snimanje filmova je umjetnost sama po sebi, ali i umjetnost suradnje, a glazba u filmovima dio je veće slike. Zajednički pokušavamo stvoriti priču s glumcima, produkcijskim dizajnom, kamerom, montažom itd. Učinkovita suradnja događa se kada su svi aspekti filma ravnomjerno uravnoteženi. Dakle, važan je glazbeni montažer, važni su i ostali odjeli. Na primjer, suradnja između zvuka i partiture može dati zanimljive rezultate. Scorsesejev Hugo imao je koristi od dizajnera zvuka Eugenea Geartyja (koji je za Hugo dobio i Oscara u kategoriji montaže zvuka, op. a.), koji je postavio željezničku stanicu, satove i zviždaljke vlaka u istom tonalitetu kao što je i partitura. Nadalje, film Kad jaganjci utihnu Jonathana Demmea imao je koristi od bliske suradnje između glazbe, odnosno mene kao skladatelja, i zvučne montaže i dizajna Skipa Lievsaya.

Imaš li neke druge ambicije u glazbi?

Idemo korak po korak. Trenutno se veselim završavanju glazbe za The Shrouds Davida Cronenberga, kao i završavanju rada na svojoj arhivi.

Živiš li još uvijek u kući u šumi? I moja se kuća nalazi u šumama Samoborskog gorja, tako da itekako osjećam koliko snažno priroda može utjecati na inspiraciju. Što tebi osobno predstavlja priroda u kontekstu stvaralaštva?

Da, živim na mjestu gdje me okružuju stvari koje rastu, cvjetaju, pa i blijede. Uvijek se mijenja. Uvijek teži ravnoteži i harmoniji. Smatram da me ta međupovezanost i međuovisnost nadahnjuje. To su ideje koje nosim sa sobom i često su izvor iz kojeg izražavam svoje glazbene ideje. Vjerujem da sam zbog toga vrlo blisko povezan s Tolkienovim radom u smislu prirode. Gledao sam kako se mijenjaju godišnja doba. Obnavljao sam kuću iz 19. stoljeća, a obnavljao sam i vrt. I primijetio sam da – kako su se vrtovi poboljšavali, ozdravljivali – osjećaj ravnoteže se vraćao, moja kompozicija je postala bolja, glazba također. Tolkienov je osjećaj – a i moj – da se za sve zeleno i dobro vrijedi boriti.

Moglo bi Vas zanimati