Ilan Kabiljo: "Želja mi je snimiti još jedan album"

Megadance Party naziv je glazbenog spektakla koji će 9. veljače 2024. u zagrebačkoj Areni prizvati duh hrvatskih devedesetih i na jednom mjestu okupiti izvođače brojnih hitova koji su obilježili razdoblje domaćeg dancea. Stručna služba ZAMP Hrvatskog društva skladatelja partner je ovog festivala, a kroz serijal intervjua “Megadance autori” predstavit će se autori koji stoje iza hitova koji će te večeri odjekivati Arenom. Neki od njih i dalje su glazbeno aktivni, neki su danas daleko od cijele industrije, no zajedničko im je da su zaslužni za soundtrack koji nam danas, unatoč svemu, izmami osmijeh na lice i zove na plesni podij.

Iako već dugo ne piše i ne izvodi, pjesme Ilana Kabilja su i dalje neizostavan dio svakog boljeg tuluma. Veseli pročitati da ima želju za povratkom glazbi…

Koji je bio vaš prvi doticaj s danceom, kako ste se upoznali s tim žanrom muzike?

Oduvijek sam slušao plesnu glazbu. Tata Alfi je, dok sam bio mali, kupovao ploče Quincyja Jonesa, Earth Wind & Fire i sličnih funky izvođača. Nakon toga sam slušao Chic, Sister Sledge, Nilea Rogersa, Duran Duran, pogotovo njihov prvi album… Taj plesni ritam se razvio u dance muziku 90-ih godina.

Koja se priča krije iza nastanka hita „Kad nema ljubavi“? Postoji li neka zanimljiva anegdota?

Tu pjesmu sam napisao 1992. godine i imao sam refren koji je glasio “u ime ljubavi”. Kasnije, negdje 1995. godine zamolio sam Vannu da napiše cijeli tekst za glazbu i ona je preoblikovala pjesmu u sadašnji hit, “Kad nema ljubavi”.

Što je (bilo) najbitnije za dobru dance pjesmu?

Dobar groove i uholaža od refrena.

Kako danas gledate na razdoblje devedesetih u domaćoj glazbenoj sceni, što je primjerice bilo bolje u odnosu na danas?

Bolje je bilo to što nismo svi bili online, nismo imali Internet i sve je bilo prisnije i jednostavnije, koliko god to glupo zvučalo. Internet nam daje neograničene mogućnosti, osobno se pogubim od svih tih ideja i mogućnosti koje nam pruža online virtualni svijet i život. To razdoblje 90-ih godina je meni bilo odlično, imali smo ritam mašine i samplere, synthove za raditi muziku…

Ilan Kabiljo danas

Zbog čega su neke od pjesama iz tog razdoblja preživjele do danas i još uvijek su na repertoaru diskoklubova i tuluma?

Konkretan slučaj zašto pjesma “Kad nema ljubavi” i dalje živi po disko klubovima te kućnim partyjima je zarazan ritam kojeg smo zakopali Zvonimir Dusper Dus i ja. Taj glazbeno blesavi početak pjesme sam sanjao, pa je tako i nastao, taj jedan ton koji se ponavlja dok ne krene melodija pjesme.

Kakav je danas vaš odnos s glazbom?

Nažalost, slabo pišem pjesme zadnje vrijeme, nadam se da će se to promijeniti. Radio sam neke stvari za dječju glazbu, ali i od toga je prošlo dosta vremena. Postoji neostvarena želja snimiti još jedan CD u rangu svog prvijenca ili barem dobro produciranih i napisanih pet, šest pjesama. Također, nadam se i svirati i snimiti razne udaraljke jer mi je to uvijek bio hobi i ispušni ventil. Dus i ja pokušavamo nešto pomalo zajedno raditi, nadam se da će se iz toga nešto izroditi, ali problem su nam tekstovi…

Više o Megadance Partyju i informacije o ulaznicama saznajte na linku.