DJ i producent
Jan Kinčl: Nova era karijere obilježena sound brandingom
Jan Kinčl je jedno od najstabilnijih i najistaknutijih imena hrvatske elektroničke scene. Poznat je lokalno, a za njega se sve više zna i u svjetskim krugovima njegovog žanrovskog usmjerenja.
On je u glazbi već preko 20 godina i jedan je od rijetkih DJ-a i producenata u Hrvatskoj koji doista žive samo od glazbe. I to ne samo od DJ-inga i produkcije; Jan razmišlja i djeluje i van tih okvira.
Jan je prvenstveno tip fasciniran zvukom i glazbom, ali i uspješan poduzetnik.
Unatoč tome što je dijelio pult s najvećim imenima klupske, baš ništa na njemu i oko njega nije posh, eventualno je sexy, kako to Jan voli reći, i to isključivo u smislu dobro odrađenog posla.
Jedino bez čega uistinu ne može bijeli T-shirt i par običnih traperica. Jan smatra kako je riječ o sasvim legitimnom outfitu za dodjelu nagrada, a nagrada je posljednih godina dobio mnogo.
Janov primjer govori da DJ-a i producenta ne čini popis ljudi s kojima je surađivao, već sirova autentičnost, i bitnije od toga, da poduzetnika ne čini odijelo, već predanost, žrtva i trud. Otkrio nam je kako je biti poduzetnik u Hrvatskoj, što je tim intrigantnije ako ste poduzetnik koji radi u sektoru glazbe.
Jan Kinčl i Iva Hanzen / Matej Grgić
Čime se baviš posljednjih dana?
Upravo sam se vratio iz Pariza gdje sam bio polu-privatno, polu-poslovno. Do ručka bih obavio većinu posla, a ostatak dana bih proveo uživajući u gradu.
Međutim, Lovro Baletić, mladi kolega koji radi u Cycle Studiju, za to je vrijeme obavljao sve po rasporedu pa bi se čuli nekoliko puta kroz dan kad bi bilo potrebno. Sve u svemu, zadnjih nekoliko dana je bilo dinamično.
Kada bi te netko pitao čime se baviš, rekao bi da si DJ i producent, pretpostavljamo. No, radiš i jako puno komercijalnih projekata, dakle, radiš reklame, sound branding i slično. Što točno sve radiš?
Žongliram između nekoliko uloga. Prvenstveno sam glazbeni producent, autor, DJ i live performer. Uz to sam audio inženjer, predavač na United POP akademiji i poduzetnik. Osnivač sam i vlasnik Cycle Studija, Cycle Records izdavačke kuće, i s Matijom Duićem organiziram Cycle klupske večeri.
Trenutno je vođenje Cycle Studija uloga na koju odlazi najviše energije i u kojoj provodim najviše vremena.
Cilj nam je bio stvoriti ugodno i stimulativno okruženje u kojem nudimo razne audio proizvode na tehnički visokoj razini.
Radimo sve vezano za snimanje glasa – voice overe, grupne podcaste, audio knjige i cartoon dubbing. Svakodnevno nam dolaze glazbenici za koje snimamo vokale i instrumente, radimo miks, mastering, a s nekima ulazimo u dublji proces pune produkcije EP-a ili albuma.
Radimo advertising projekte, puno voice overa i sound design za radio ili TV, kao i spotove za društvene mreže. Bavimo se i sonic brandingom, kategorijom o kojoj očekujemo da će svijest rasti sve više.
Podjednako nam dolaze glazbenici ili agencije koje točno znaju što žele, koliko i oni koji preferiraju kreativni proces proći zajedno s nama. Zato smo Cycle Studio izgradili tako da se svi klijenti osjećaju udobno, kao „kod kuće“, ali da otiđu s vrhunskim rezultatom. Mislim da nas to razlikuje od većine studija.
Jan Kinčl i Lovro Baletić, DJ duo koji radi u Cycle Studiju / Matej Grgić
Kad kažeš sonic branding onda misliš na…?
Zvučni logotip. Sound logo je kao haiku, zvučna minijatura koja traje nekoliko sekundi i čija svrha je da te instant podsjeti na brand. Na primjer, zvuk koji čuješ na kraju svake T-Mobile reklame kad se na ekranu pojavi logo ili tu-dum kad pokreneš Netflix.
Forma je zahtjevna jer treba postići snažnu zvučnu asocijaciju i iskomunicirati puno u minimalnom vremenskom prozoru. Meni je i dalje najdraži Metro-Goldwyn-Mayerova lavlja rika s početka njihovih filmova, instant flashback na djetinjstvo.
Koliko se razlikuje rad na svakom od ovih područja? Je li to za tebe sve samo glazba, odnosno, rad s glazbom ili si u posve jednom modu dok si DJ, u posve drugom kad si u ulozi producenta, i potom posve trećem kada radiš, na primjer, reklamu ili nešto slično za klijenta?
Jako se razlikuje. S jedne strane je Cycle Studio gdje se bavim različitim aspektima poslovanja, od planiranja na razini godine/mjeseca/tjedna/dana, razgovora s klijentima do operative i rada na određenim procesima. Cycle je u radno vrijeme jedna dobro organizirana tvornica gdje se sve odvija po rasporedu i u principu smo najsličniji kreativnoj agenciji.
S druge strane, van radnog vremena, Cycle je moja izdavačka kuća, atelje za moju autorsku glazbu i mjesto gdje razvijam vlastite nastupe, live act ili DJ.
Iako dijele zajednički nazivnik, u mojoj glavi su ti procesi u odvojenim prostorima. Kao DJ slušam puno glazbe i pokušavam pronaći one ploče s kojima duboko rezoniram. Ima puno odlične glazbe na svijetu, ali puno manje one koja točno opisuje kako se ti osjećaš.
Kao autor i producent vlastite glazbe pokušavam postići slično, materijalizirati misli i ideje u komad glazbe s kojim jednako rezoniram. Iako imaju sličnosti, ova dva Cycle svijeta su fundamentalno različita, ali vještina u jednom inspirira drugi i tako u krug.
Rad s klijentima je pak drugačiji ball game jer radiš s tuđim setom želja, ideja i potreba. Paradoksalno, ali mene to uglavnom odmara jer mogu isključiti vlastiti artistički mozak i biti fokusiran na ispunjavanje klijentova cilja.
To ne znači da posao prestaje biti kreativan, već da mogu isključiti svoj privatni set kriterija i referenci, i privremeno preuzeti tuđi. Cilj je doći do najboljega mogućeg rezultata unutar sustava vrijednosti klijenta.
Pritom mi vlastito iskustvo pisanja glazbe pomaže da razumijem klijente koji su autori, DJ background da razumijem dublji kontekst velike količine glazbe, a inženjerske vještine da u praksi postignemo rezultat koji je na visokoj razini. Na površini se ove uloge svakodnevno isprepliću, ali na dubljoj razini su odvojene.
Mislim da mi vještina odvajanja emocija omogućava da postignem dobre rezultate u obje uloge, a s vremenom sam postao brz i u switchanju iz jednog moda u drugi.
Kako to da si se uopće počeo baviti komercijalnim projektima? Je li nužno da producent i DJ radi i komercijalne projekte, kako u Hrvatskoj, tako i vani, kako bi mogao preživjeti ili si jednostavno svoje vještine i ideje htio plasirati na više strana?
Ja jednostavno volim glazbu. Uvijek sam uživao u radu na različitim projektima i radu s novim ljudima jer su i autorska i inženjerska kreativnost vještine koje ne prosperiraju u klaustrofobiji. Biti kreativan on demand, izvan vlastitih glazbenih interesa, razvija preciznost i kreativnost.
Jedan od ranijih komercijalnih projekata bio mi je rad na reviji Roberta Severa 2014., a s DJ-ingom sam počeo dosta ranije, s nekih petnaest godina.
Već kroz studij audio engineeringa u Ljubljani sam na nekoj podsvjesnoj razini znao da bih uz puštanje ploča na partijima volio paralelno razvijati nešto dodatno, ali kompatibilno. Vjerojatno sam zato nakon Ljubljane dodatno završio studij ekonomije u Zagrebu.
No život je tada funkcionirao drugačije te mi je iz ove perspektive jasno da sam bio premlad i da mi je nedostajalo znanja i iskustva da takvu generalnu ideju razvijem u praksu. Kreativne industrije su dinamično područje.
Kad se baviš autorskim radom tako da slijediš svoj unutarnji kompas, moraš biti svjestan da će biti perioda kada će taj kompas biti sinkroniziran s ukusom publike i medija, i perioda kad će postojati raskorak.
To je i zdravo jer svatko dobije pet minuta spotlighta i u tom periodu prosperiraš na jedan način, a u mirnijem periodu imaš vremena biti u studiju i razvijati se na drugačiji način. Međutim, je li nužno ili nije se pokazalo u covidu gdje je puno radnika iz kreativnih industrija završilo u problemu.
Jedini prihodi koje su imali dolazili su iz nastupa, a rijetki su uspjeli akumulirati dovoljno da budu opušteni nekoliko godina. Cycle Studio je u tom trenutku već imao neke vanjske klijente pa nisam osjetio toliki financijski udarac. Falili su mi nastupi, ne mogu lagati, jer nakon toliko godina provedenih u klubovima imao sam osjećaj da mi fali neki osnovni fiziološki proces, ali najveći udarac sam osjetio na vlastitim izdanjima i momentumu kojim su trebala rezultirati.
Far Out Recordings, BBE Records, Sonar Kollektiv i Get Physical su neke od najcjenjenijih izdavačkih kuća iz industrije, i dvije godine su otišle u radu na izdanjima za njih. To bi bilo u redu da se period u kojima su počela izlaziti ta izdanja nije poklopio s početkom 2020. kada se većina svijeta bavila drugim problemima.
Zanimljivo je da su se sva izdanja rasprodala, ali je izostao momentum gdje ploča ima svoj život u torbama DJ-a i dolazi do slušatelja na prirodan način.
Međutim, pauza je bila korisna jer sam imao dovoljno vremena da smislim i upogonim tvrtku u obliku komercijalnog glazbenog studija za vanjske klijente. S obzirom na to da sam prije covida završio većinu spomenutih izdanja, imao sam buffer da vrijeme posvetim razvoju Cycle Studija u komercijalnom kapacitetu i do tada relativno mali studio pretvorim u facility od osamdeset kvadrata u kojem se paralelno može raditi na dva odvojena projekta.
Na United POP Akademiji, gdje sam predavač, upoznao sam mladog DJ-a i producenta Lovru Baletića kojeg sam zaposlio u studiju i koji je brzo postao ključan dio rada studija. Funkcioniramo na milimetar i jako sam zadovoljan što mogu reći da posao raste i da radimo na visokoj razini u smislu broja klijenata, brzine i kvalitete isporuke.
Većina klijenata nam se vrati s novim projektima i stalno smo napola „u radovima“ jer nabavljamo nove uređaje i dodatno opremamo prostorije.
Cycle Studio / Matej Grgić
Na koje komercijalne projekte i rad s kojim brendovima si posebno ponosan? Sigurno na sve, no jesu li ti se neki posebno urezali u pamćenje jer su bili veliki izazov i slično?
Suradnja s Lelom i Dieselom na njihovoj globalnoj kampanji mi je posebno draga jer je riječ o korporativnom projektu koji je zamišljen s nesvakidašnjom razinom stila.
Kad radiš na projektima ovog tipa postoje vrlo definirane smjernice oko toga što klijent želi, na koji način to želi, i koju emociju želi prenijeti kroz projekt. Na tom je projektu naš posao bio napisati glazbu i dizajnirati/snimiti sve zvukove koji se pojavljuju na ekranu kroz trajanje spota.
Iako je projekt vođen prema jasno definiranoj viziji, u mom segmentu je bilo puno kreativne slobode. Želja klijenta je bila da kada god se na ekranu pojavi moment koji bude popraćen zvukom – taj zvuk ostaje kao dio kompozicije.
Uživao sam u procesu i dosta dobro smo se zabavili, a s rezultatom sam jako zadovoljan. Kreativni department klijenta, produkcijska kuća Komakino i redatelj Ivan Stojiljković, svi su redom odradili fantastičan posao i rezultat je ekstra seksi.
Još jedan projekt koji mi je zanimljiv, i koji se polako kuha u pozadini je Zagreb Rap Demo (1985 – 1992) kompilacija iza koje stoje Phat Phillie i Slavin Balen. Riječ je o kolekciji najranije zagrebačke rap glazbe, u vrijeme dok je taj žanr kod nas bio u povojima.
Phillie je za vrijeme covida proveo dosta vremena u podrumu i prolazio kroz svoje stare kazete sa snimkama Balenove radio emisije i pronašao te materijale. Scena je tada bila u povojima i izuzetno mala, a snimalo se uglavnom po improviziranim kućnim studijima.
U mom studiju se radila restauracija snimaka, a Igor Fabris je u partnerskom studiju u Berlinu radio remastering. Riječ je o podjednako glazbeno i dokumentaristički bitnom projektu, koji je bio zahtjevan jer su snimke nekih pjesama bile vrlo kompromitirane.
Zamisli demo pjesmu napravljenu u kućnom studiju, puštenu na radiju, i mladog Phillieja koji doma sjedi ispred kazića i snima na kazetu koja je već bog zna koliko puta presnimljena.
No, s obzirom na sve, mislim da smo uspjeli počistiti snimke, učiniti ih ujednačenijima i prikladnijim za današnje doba, bez da smo previše narušili demo feel koji cijelu priču čini šarmantnom. Kompilacija uskoro izlazi digitalno i u limitiranoj ediciji audio kazeta.
Jan Kinčl / Matej Grgić
Kako postižeš cijenu svog honorara bez obzira na to o kojoj sferi tvog posla pričamo? Kako općenito postižeš uspješnu komunikaciju s klijentima?
Vrijednost postižeš nekim poslovnim uspjehom, umjetničkim doprinosom, ili bilo kakvim opipljivim postignućem, i jednako tako održavaš. Poslovna vrijednost je kao dionice, održava se novim postignućima kojima je braniš i opravdavaš u sadašnjem trenutku.
„Sadašnji trenutak“ je ključan dio, jer vrijediš ekvivalentno kvaliteti i značaju onoga što radiš u sadašnjem trenutku, a ne po folkloru starom trideset godina. Isti sustav vrijednosti primjenjujem na sebe.
Ako govorimo o artističkoj domeni, trudim se opravdati svoju poziciju kroz jedinu bitnu valutu, a to je objavljivanje nove glazbe i sudjelovanje u globalnoj techno i house sceni. Mislim da zbog takvog pragmatičnog pristupa nikad nisam imao problema s postizanjem, održavanjem ili podizanjem cijene honorara.
Kad pričamo o poslovanju studija s klijentima, bitno mi je da je struktura cijene transparentna. Većina projekata koji nam dolaze su izuzetno nehomogeni jer se klijenti jako razlikuju po željama, karakterima i vrsti materijala, a poslovi su kompleksni i zahtijevaju više različitih procesa, često uz dodatne vanjske suradnike.
Projekt produkcije albuma, primjerice, uz snimanje, miks i mastering često i uključuje i pomoć pri pisanju glazbe ili lyricsa, vocal coaching, glazbenike ili inženjere koji su usko specijalizirani za neki dio procesa. Od kad smo postavili praksu upoznavanja klijenata s preciznom strukturom cijene, fazama procesa, količini radnih sati i predviđenog rezultata – nismo imali potrebe braniti naše cijene.
View this post on Instagram
Sve ovo o čemu govorimo će reći da nisi samo osoba koja se bavi glazbom, već i biznismen. Pronalaženje novih klijenta za komercijalne projekte, postizanje kvalitetne komunikacije s istima, pregovaranje na temu uvjeta rada i iznosa honorara, sve su to aktivnosti koje spadaju u domenu biznisa, a ne glazbe. Koliko uživaš u tom dijelu posla i koje su prema tebi kvalitete potrebne da bi čovjek bio dobar i u ovom aspektu?
Glazbu radiš zbog sebe, ali čim je objaviš to radiš da bi je drugi konzumirali i počinješ sudjelovati na tržištu.
Ako gledamo neke značajne glazbenike kao što su James Brown, Jeff Mills, George Clinton, Prince, Theo Parrish… sve redom beskompromisni artisti koji su u isto vrijeme bili (ili jesu) izuzetno vješti biznismeni.
Profesionalac bi trebao biti u stanju materijalizirati ideju u završeni proizvod u nekom razumnom roku te iskomunicirati taj proizvoda i „obraniti“ mu poziciju na tržištu kao nečeg vrijednog pažnje i novaca. To je neizostavan dio igre, neodvojiv.
Mislim da su svi ranije navedeni artisti upravo zbog osjećaja za tržište napravili duge karijere kroz koje su uspjeli zadržati beskompromisnost u kreativnosti.
Pročitajte intervju s Jeffom Millsom u Forbesu i vidjet ćete da to nije gladan umjetnik nošen vjetrom inspiracije nego da je riječ o biznismenu koji sudbinu svog posla drži u vlastitim rukama. A uz to je artist koji je kreativno doprinio razvoju techno glazbe kao nitko drugi. Theo Parrish, na primjer, ustaje u pet ujutro.
Potrebne su slične kvalitete kao i kod izgradnje bilo kakvoga uspješnog sustava – disciplina, razumijevanje tržišta, strpljivost, rad i predanost. Slušanje klijenata, revizija vlastitog rada, usavršavanje detalja i procesa su ključni.
Ima odlična knjiga, Work Clean Dana Charnasa, čija je tema mise-en-place, poznata tehnika organizacije posla vrhunskih svjetskih chefova. Dan je napisao nekoliko ozbiljnih knjiga na temu hip hop kulture, Dilla Time je po meni essential reading, ali ova se bavi implementacijom mise-en-place tehnike u organizacijskom okruženju.
Preporučujem svima koji pokreću svoj biznis ili postojeći žele učiniti učinkovitijim.
Većinu života provedeš na poslu i mislim da je cijela poanta osnivanja vlastite kompanije stvaranje radne situacije u kojoj uživaš.
Jan Kinčl i Iva Hanzen u Cycle Studiju / Matej Grgić
S jedne strane imamo DJ-e kao ti, dakle, uspješne ne samo glazbenike nego i poslovne ljude, a s druge strane one kojima je i dalje domet da sviraju po nekoliko istih zagrebačkih klubova. Što misliš u čemu je glavna razlika između ove dvije skupine?
Razlika je prvenstveno u odluci, a onda u kapacitetu. Stvar odluke je želi li DJ svoje usluge nuditi na lokalnom tržištu, na stranom, ili oboje.
Meni odgovara funkcionirati na obje vrste tržišta jer lokalno tržište daje priliku da razvijaš dugotrajan odnos s publikom koja te poznaje i koju ti poznaješ. Velik dio parametara je poznat i to omogućava da eksperimentiraš u sigurnijim uvjetima i razvijaš se vertikalno, produbljuješ svoj pristup.
Inverzno, izlaganje stranom tržištu te razvija horizontalno i širi percepciju o tome što je još moguće, izlaže te specifičnostima drugih scena. Publika u Hrvatskoj, Berlinu ili Detroitu je bitno drugačija jer je njihov odnos s elektroničkom glazbom oblikovao različiti set socioekonomskih faktora.
U svakom od tih sustava, odnosno scena, povratna sprega između lokalnih DJ-a i lokalne publike funkcionira na specifičan način iz kojeg se puno može naučiti.
Ako DJ-ing gledamo kao komunikaciju ili glazbeni vokabular, idealno je imati lokalno tržište kroz koje naučiš osnovnu gramatiku. Nakon toga se kroz strana tržišta izložiš novim jezicima, od kojih posudiš pokoju riječ ili frazu koju doneseš doma i kroz eksperimentiranje vidiš kako se uklapa u tvoj način komunikacije.
Ustrajanje na takvom aktivnom oblikovanju umjetnosti DJ-inga te jedino može dovesti do formiranja vlastita jezika. To je doživotni proces u kojem se sporo napreduje kroz stupnjeve, ali kad slušaš Jeffa Millsa ili Thea Parrisha, jasno ti je da imaju visoko razvijeni vokabular koji je samo njihov.
I tu dolazimo do kapaciteta. Koja je motivacija inozemnog promotora, koji mora platiti honorar, avionsku kartu, hotel i sve ostalo, da dovede stranog DJ-a na svoj party?
Postoji li objektivni razlog zbog kojeg baš ti trebaš popuniti ta dva sata, ili promotor može uzeti nekog lokalnog DJ-a koji pušta istu muziku kao ti, na isti način kao i ti.
Potrebno je puno vremena, energije, kao i aktivne introspekcije da se DJ odmakne od nečega što većina radi na gotovo identičan način, do pozicije u kojoj ipak ima nešto vlastito za ponuditi.
Jan Kinčl u Cycle Studiju/ Matej Grgić
Tvoj raspored čini se pretrpan. Kako izgleda tvoj tipičan dan?
Raspored je poprilično natrpan, ali bih se zabrinuo da je drugačije. Volim raditi, volim tight schedule i osjećaj da je na kraju danu puno odrađeno. Mise-en-place nam je, doslovno, gospel.
Ustajem oko šest i trudim se u sedam već biti u studiju jer onda imam dva sata za sebe i svoju glazbu. To je dovoljno da što god mi se mota po glavi dovedem do razine dovoljne da song mogu isprobati u klubu.
Oko devet dolazi Lovro i do deset iskomuniciramo sve bitno, provjerimo status aktualnih projekata i radimo raspored za dan. Bitno mi je da smo precizni u procjeni vremena potrebnog za svaki posao i da je izvedba zaista unutar zadanog roka. To je jedini način da uspješno žongliramo s puno projekata u različitim fazama i poštujemo rokove.
Neki procesi u ovoj industriji se odvijaju sporo, pa je za određene projekte potrebno planirati po dvije godine unaprijed i dobro predvidjeti koliko vremena treba odvojiti da bismo bili spremni.
Između 16 i 17 imam pauzu za trening, a od 17 do 21 držim predavanja na United POP Akademiji. Lovro ostane u studiju otprilike do 18 sati, trudimo se do tog doba zaključiti dan.
Dobitnik si brojnih nagrada. Koliko ti znače takve stvari i, općenito, pohvale drugih?
Prošle godine sam dobio Elector nagradu za house singl godine (stvar “Suede” koja je izašla za njemački label Get Physical) i dvije nagrade za album/kompilaciju godine.
Jedna je bila za Healing Sounds, humanitarnu kompilaciju koju smo zamislili Nenad Barić i ja, a ostvarili u uskom partnerstvu s Pozitivnim Ritmom, odnosno PDV Recordsom.
Druga je bila za Eddy Ramich presents Croatian Blue, kompilaciju suvremene hrvatske elektroničke glazbe koja je izašla za prestižni britanski label BBE Records. Eddy je autor kompilacije, ali sam u tom periodu živio u Berlinu i radio na projektu kao koproducent. Par godina ranije smo Regis Kattie i ja osvojili dvije Ambasador nagrade, jednu za album godine i jednu za live act godine.
Nagrade nisu glavna motivacija za rad, ali je dobar osjećaj kad kolege i kolegice iz struke primijete i nagrade nešto u što si uložio puno vremena i truda. Isto je s pohvalama. Teško da ćeš doći do zanimljivih rezultata ako ganjaš tapšanje po leđima, ali je super osjećaj dobiti pozitivan komentar od ljudi koji nešto znače u industriji. U ovom trenutku, doduše, više cijenim dobro informiranu kritiku.
Petar Dundov i Jan Kinčl na Electoru / Matej Grgić
Kakav sljedeći vrući projekt spremaš?
Pokrenuo sam vlastiti label ove godine, Cycle Records, i prva ploča bi se uskoro trebala pojaviti u dućanima. Zove se For A Minute, a na izdanju su dvije moje nove stvari i remiks Genea Hunta, kultnog house producenta iz Chicaga. Ubrzo nakon Nove godine izlazi mi knjiga. Izdavač je Rockmark, a riječ je o projektu na kojem polako radim u suradnji s Red Bullom i koji je u finish fazi. Paralelno s tim planiram i završavam novu glazbu za vanjske labele i za svoj Cycle Records.
