Jasenka Ostojić: „Umjetnost i kulturu vidim kao poveznice koje prožimaju cijelo Sveučilište“

Završetak akademske godine uvijek otvara prostor za rekapitulaciju svega ostvarenog, postignutog i planiranog, a u kontekstu protekle 2024./2025. pokazao se i kao izvrsna prilika za razgovor s red. prof. art. Jasenkom Ostojić, prorektoricom za umjetnost, kulturu i međusveučilišnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu, iza koje su gotovo tri godine obnašanja te značajne funkcije. Uz recentne sveučilišne aktivnosti, projekte i planove, u razgovoru za Glazbu.hr, cijenjena dirigentica i profesorica otkrila nam je detalje svojega umjetničkog djelovanja, kao i promišljanja o zborskoj sceni, perspektivi mladih dirigenata te umjetnosti i kulturi kao sastavnom dijelu životnog iskustva studenata.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Profesorice Ostojić, uz dugogodišnju uspješnu dirigentsku i pedagošku karijeru, posljednje ste gotovo tri godine i prorektorica za umjetnost, kulturu i međusveučilišnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu. Smatrate li tu dužnost krunom svojega dosadašnjeg rada i koliko Vam dosadašnje bogato sveučilišno iskustvo pomaže u razumijevanju svih njegovih aspekata?

Prorektorska funkcija koju obnašam potpuno je nova razina mog djelovanja, ali i prilika da svoje znanje i potencijal stavim u službu Sveučilišta u Zagrebu. Sve što sam do sada postigla na umjetničkom, kulturnom, organizacijskom i stručnom planu, pokazalo se kao izuzetno vrijedno iskustvo u kreiranju i izvedbi projekata koje razvijamo na Sveučilištu. Uopće doći u situaciju sagledati zatečene okolnosti, stvoriti neke nove vrijednosti i djelovati, doista je velik izazov.

Sve što sam do sada postigla na umjetničkom, kulturnom, organizacijskom i stručnom planu, pokazalo se kao izuzetno vrijedno iskustvo u kreiranju i izvedbi projekata koje razvijamo na Sveučilištu

Umjetnost i kulturu vidim kao poveznice koje na neki način prožimaju cijelo Sveučilište. S premisom studenta u središtu, kulturu vidim kao indeks kvalitete življenja, odraz naše nacionalne svijesti i pripadnosti, ali i duboko prožetih međuljudskih odnosa koja se kroz kulturu izražavaju na najrazličitije načine i ulaze u sve pore svakodnevice.

Iza nas je još jedna akademska godina – koje biste recentne sveučilišne aktivnosti, inicijative i projekte s područja kulture i umjetnosti istaknuli, a što biste izdvojili kao temeljne i dugoročne ciljeve svojih zalaganja kao prorektorice?

Od samog početka željela sam osnažiti vidljivost kulture i izvrsnosti umjetničkog područja na Sveučilištu u Zagrebu. U praktičnom smislu to je značilo razvijanje platformi koje će to i pokazati. Rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Stjepan Lakušić i uprave Sveučilišta prepoznali su moja nastojanja i u tome mi dali podršku. Prvi korak bilo je osnivanje Radne skupine za prikupljanje i prezentaciju umjetničke djelatnosti sastavnica Sveučilišta, s kojom je zaživio projekt UniART, umjetnički kalendar Sveučilišta u Zagrebu. Iza nas je već pet tiskanih i digitalnih izdanja u kojima se mogu naći sva događanja koja pripremaju i na kraju realiziraju naši studenti i njihovi mentori u području umjetnosti, po semestrima akademske godine.

U umjetničkom kalendaru zastupljene su sve sastavnice umjetničkog područja Sveučilišta, kako pojedinačno, tako i kroz zajedničke projekte manjeg i većeg opsega, poput opernih izvedbi do obilježavanja Međunarodnog rođendana umjetnosti. UniART prezentira umjetničko područje ne samo Sveučilištu u Zagrebu i akademskoj zajednici, već je svojim opsegom i kvalitetom događanja pokazatelj stvarnog doprinosa kulturnoj ponudi našega grada. U širem kontekstu UniART govori o našem kulturnom životu u nacionalnim okvirima.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Nadalje, osnivanje Povjerenstva za umjetnost i kulturu vjerojatno je najsnažnija platforma koju smo postavili i kroz sve aktivnosti koje je iznijelo, ono čini jezgru i novi zamah kulturnog života Sveučilišta u Zagrebu. Povjerenstvom je obuhvaćen cijeli niz sveučilišnih sastavnica, svih onih za koje se pretpostavilo da bi na bilo koji način mogle doprinositi kulturnom prosperitetu. Povjerenstvo je na čelu s iznimno aktivnom predsjednicom Majom Rožman, profesoricom s Akademije likovnih umjetnosti, provelo inicijalnu anketu o brojnim aspektima kulturnog i umjetničkog djelovanja na Sveučilištu.

Na temelju prikupljenih informacija Radna skupina kojoj je predsjedala prof. Mia Roth Čerina s Arhitektonskog fakulteta, izradila je Plan aktivnosti usvojen od uprave Sveučilišta. Po svakom projektu osnovana je Radna skupina za njegovu provedbu. Povjerenstvo za umjetnost i kulturu organiziralo je u travnju prošle godine veliku promociju UniART-a, veliko događanje koje je iznijelo cijelo umjetničko područje s preko stotinu aktivnih izvođača, a koje je završilo panel raspravom pod nazivom Put u kreativnu budućnost. Predsjednica Radne skupine bila je prof. Zrinka Šamija, s Akademije dramske umjetnosti.

Za aktivnosti oko Kulturnog utorka bila je zadužena nova Radna skupina s predsjednicom Viktorijom Čop, profesoricom s Instituta za glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Sveučilište velikog srca projekt je kojim je predstavljena humanitarna djelatnost Sveučilišta u Zagrebu. O opsegu humanitarne djelatnosti na Sveučilištu govori podatak da npr. samo Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet tijekom godine provodi 22 programa.

Dali smo uvid o stvarnom doprinosu Sveučilišta u Zagrebu našoj zajednici, našem društvu, i to brojnim akcijama koje se odvijaju tijekom cijele godine

Projektom smo dali uvid o stvarnom doprinosu Sveučilišta u Zagrebu našoj zajednici, našem društvu, i to brojnim akcijama koje se ne događaju samo u blagdansko vrijeme, već se odvijaju tijekom cijele godine. Sve su to vrijednosti koje su prisutne u sveučilišnoj svakodnevici, ali do sada nisu bile toliko izražene i vidljive. Ured za umjetnost, kulturu i međusveučilišnu suradnju i Povjerenstvo za umjetnost i kulturu imaju za cilj mapirati, povezati i prezentirati sveučilišne djelatnosti od značaja za zajednicu te dati pravi uvid u doprinos našeg Sveučilišta različitim područjima i aspektima življenja.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Ured pod mojom nadležnošću također je izuzetno aktivan tijekom obilježavanja Tjedna Sveučilišta u Zagrebu. Pretprošle godine organizirali smo svečani koncert pod nazivom Sveučilišna idila, a prošle Sveučilišni gala koncert, oba u suradnji sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, uz naše alumne, mlade i perspektivne dirigente i soliste.

Dajemo podršku Gudačkom orkestru Sveučilišta u Zagrebu, koji vodi naš umirovljeni profesor s Muzičke akademije, Jože Haluza, a prošle godine osnovali smo i Puhački orkestar Sveučilišta u Zagrebu. U tim su orkestrima okupljeni studenti sa sastavnica Sveučilišta koji su nakon osnovnoškolskog i srednjoškolskoga glazbenog obrazovanja odabrali neki drugi profesionalni put pa studiraju na raznim fakultetima, ali se i dalje žele baviti glazbom. Puhački orkestar vodi Matija Fortuna, prof. s Muzičke akademije i prvi se put predstavio na UniChoralFestu, i to doista izvrsno.

Dio mojih prorektorskih aktivnosti vezan je i za sport Sveučilišta u Zagrebu, čija sam povjerenica. Želim naglasiti podatak koji je nedovoljno poznat široj javnosti. Naime, Sveučilište u Zagrebu u posljednjih je deset godina pet puta – i to 2016., 2019., 2022., 2023. i 2024. godine – proglašeno najboljim europskim sportskim sveučilištem po rezultatima te najaktivnijim sportskim sveučilištem. Ovo zaista iznimno postignuće u sveučilišnom sportskom okruženju izaziva divljenje jer to što je postiglo Sveučilište u Zagrebu u povijesti sporta još nije postiglo ni jedno drugo europsko sveučilište.

Na Vašu inicijativu 2024. pokrenut je vrijedan sveučilišni projekt Kulturni utorak, koji se ostvaruje u suradnji s nizom uglednih institucija. Kako je on zaživio i razvija li se prema Vašim očekivanjima i željama?

Inicijativa o aktivnijem uključivanju studenata u kulturni život i praćenje kulturnih sadržaja zapravo je došla od samih studenata. Već imamo primjere dobre prakse u povezivanju kulturnih institucija i naših sastavnica, gdje kroz određene aktivnosti i studijske programe postoji prirodna i uhodana suradnja. Tako su studenti akademija vrlo često imali ulaz na određena događanja bez naknade u nekim kazalištima, dvoranama, muzejima i dr. kao dio procesa učenja i profesionalnog oblikovanja, usko vezanog uz struku i predmete studija.

Inicijativa o aktivnijem uključivanju studenata u kulturni život i praćenje kulturnih sadržaja zapravo je došla od samih studenata

Međutim, potpuno je nova ideja pokušati pronaći način na koji bi se animirali svi studenti i usmjerili prema umjetnosti i kulturi, čime bi se ušlo u pore cijelog Sveučilišta. Brojka od 69 tisuća studenata koji studiraju na Sveučilištu u Zagrebu, stalno prisutna kao svojevrsni lajtmotiv, predmet je mojih razmišljanja s pitanjem: na koji način doprijeti do svih? Kada smo izrađivali plan rada Povjerenstva za umjetnost i kulturu i kada smo postavili studenta u središte kulturnog okruženja, kreirali smo projekt Kulturni utorak, mrežu partnera koji će ponuditi svoje profesionalne produkcije svim studentima našeg Sveučilišta, bez naknade.

Riječ je o velikom projektu u kojem je bilo potrebno uspostaviti brojne kontakte i senzibilizirati potencijalne partnere u zajedničkom cilju razvoja publike. Kulturni utorak ne mora nužno biti utorkom, on poziva studente na posjećivanje kulturnog sadržaja jednom tjedno, s idejom stjecanja navike i potrebe za kvalitetno provedenim vremenom. Naišli smo na pozitivan odgovor partnera, pa i onih koji imaju zadovoljavajuću popunjenost, a koji su prepoznali vrijednost suradnje u svom nastojanju pomlađivanja publike.

U tijeku je prva sezona Kulturnog utorka. Među partnerima su naše najznačajnije kulturne institucije, poput Hrvatskoga narodnog kazališta, Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Hrvatske radiotelevizije sa svojim ciklusom Sfumato, koji se, prikladno, odvija utorkom. Tu su i Zagrebačko kazalište mladih, Hrvatsko društvo skladatelja, Kino Tuškanac, Etnografski muzej, Muzej suvremene umjetnosti, Muzej grada Zagreba, Tiflološki muzej, Studentski centar te pridruženi partneri, Hrvatski školski muzej i galerije koje imamo unutar našeg sustava, a koji i inače pružaju besplatne sadržaje, ali su ih dodatno otvorili našim studentima.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Zašto Kulturni utorak? Zato što želimo sugerirati da se novim umjetničkim i kulturnim  iskustvima možemo izložiti i obogatiti često, na tjednoj bazi. I to ne nužno utorkom. Neke od institucija ponudile su i neki drugi dan, što nam je bilo sasvim prihvatljivo. Važno je da student može odabrati svoju tjednu dozu kulture, tjednu dozu inspiracije, da može odabrati neki od ponuđenih sadržaja. To je ono što je bila temeljna ideja. Svjesni smo da smo s projektom zapravo tek na početku. Mnoge kulturne institucije provode brojne programe s ciljem razvoja publike. One nastoje proširiti krug posjetitelja te senzibilizirati neke nove generacije. Sveučilište u Zagrebu pridružuje se tim naporima.

Važno je da student može odabrati svoju tjednu dozu kulture, tjednu dozu inspiracije

Vrijedi ovdje napomenuti da je jako važno djecu od rane dobi senzibilizirati za umjetnost i kulturu. Ili drugačije rečeno, potrebno je osnažiti ono što djeca u sebi nose, s obzirom na to da se primarno izražavaju i kroz glazbu, i kroz ples, i kroz crtanje itd. Brojna su znanja i vještine koje djeca uče i razvijaju, no ovo primarno ipak na neki način ostaje. Koliko to djeca uspiju razvijati, koliko je to prisutno kroz školske programe, koliko se time bave u izvannastavnim aktivnostima, sve su to otvorena pitanja. Ono što je kroz sustav dobro podržano, to onda ima šansu opstati.

Umjetnost i kulturu potrebno je osnaživati prije svega u ranoj dobi. Djeca trebaju pjevati, plesati, crtati, recitirati i kreativno se izražavati. Treba govoriti svojim narječjem, učiti pjevati i plesati prema tradiciji regije u kojoj se živi, dakle, ne zaboraviti svoju tradiciju, već je dodatno ugraditi u dječje iskustvo kao nasljeđe. To je elementarno za naš nacionalni opstanak. Važno je kulturu njegovati kroz osnovnu i srednju školu. Kada dođu kao već mladi ljudi na fakultete, na neki način je već kasno, budući da su se s vremenom formirali.

Ono što je kroz sustav dobro podržano, to onda ima šansu opstati

No mislim da i na akademskom nivou još uvijek imamo šansu, kroz pozitivni transfer. Kada ponudimo kvalitetne sadržaje onima koji su senzibilizirani za umjetnost i kulturu, socijalnim kanalima kroz druženja i povezivanja moguće je da će utjecati jedni na druge, posjetiti neki program i njime se oduševiti. Stoga je jedan od slogana Kulturnog utorka – Zaruži kulturno. Ono što je također važno, nismo se ovime ograničili samo na stvaranje zagrebačke publike. Mnogi se naši studenti po završetku studija vraćaju u svoj kraj. Možda će i tamo imati potrebu razvijati neki vid kulture ili čuvati svoju baštinu. Sve je to od temeljne važnosti za naš nacionalni opstanak.

Nas je zapravo u Hrvatskoj jako malo, a dobili smo u zalog tako bogato kulturno nasljeđe koje je na nama da ga očuvamo. Sve je to povezivo s Kulturnim utorkom. S projektom nismo stali. Sljedeća je faza suradnja za Studentskim zborom na razvoju komunikacijske mreže među studentima kojom će se od iduće akademske godine osnažiti dio informiranja i animiranja studenata na sastavnicama.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Još jedan važan projekt Ureda i Povjerenstva vezan uz djelovanje u samom sustavu jest razvoj sveučilišnog modula Umjetnost i kultura. Koncept je modula ponuda izbornog predmeta u trajanju od jednog semestra svim studentima Sveučilišta, primjerice Likovna kultura, Glazbena kultura, Film i fotografija, Arhitektura, Modni dizajn, Muzeji i kulturna baština itd. Studentima će biti omogućen izbor predmeta u okviru kojeg će biti uvedeni u neki sadržaj i ono što je jako važno, otići će u muzej, koncertnu dvoranu ili na izložbu, vidjet će i osjetiti umjetnost tamo gdje se ona realizira. Naglasak je na praksi, na doživljaju.

To su, dakle, tri razine odnosno tri načina kako djelujemo; s jedne strane povezivanjem partnera kroz Kulturni utorak, drugi način je kroz mrežu studenata i Studentskog zbora, a treći način je kroz sustav modula Umjetnost i kultura, odnosno kroz studentske programe. Čini mi se da bi na taj trostruki, zaokruženi način mogli kvalitetno osnažiti poziciju umjetnosti i kulture na Sveučilištu u Zagrebu, s pozitivnim učinkom na našu kulturu uopće.

Je li zahtjevno i izazovno uskladiti dužnost prorektorice i ostale aspekte umjetničkog i profesionalnog djelovanja, u kojima ste u kontinuitetu vrlo aktivni, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu?

Izuzetno zahtjevno. Nisam očekivala da će pozicija prorektorice biti toliko nekompatibilna s mojom umjetničkom djelatnošću. Obuhvatili smo samo neke od aktivnosti u posljednje dvije i pol godine, a svi projekti zahtijevali su jako puno razgovora, rada i koordinacije. Kreativni potencijal svih ovih projekata nešto je što me je istinski motiviralo, uz ideju da pokušamo stvoriti jednu novu klimu vezano za umjetnost i kulturu na Sveučilištu, klimu koja ne samo da pokazuje našu izvrsnost umjetničkog područja, nego sve kulturne silnice koje prožimaju cijelo Sveučilište.

No jako malo vremena ostalo je za neke dodatne djelatnosti. U prve dvije godine, ono što je još uvijek sastavni dio mojih nastavnih aktivnosti na Muzičkoj akademiji i što je obuhvaćalo i dovršenost umjetničkih projekata, to se, naravno, ostvarilo.

Nisam očekivala da će pozicija prorektorice biti toliko nekompatibilna s mojom umjetničkom djelatnošću

Moram spomenuti da na Muzičkoj akademiji u Zagrebu odnedavno imam vrijednog asistenta, mladog dirigenta Franju Bilića. No dio djelatnosti koji je na neki način bio moj osobni umjetnički put, pretrpio je značajne kompromise. Ipak, reorganizacijom i projektnim pristupom jedan od ansambala koje sam osnovala, Akademski zbor Cappella Odak, počeo je ponovno vrlo aktivno raditi. Ove godine u duhu obilježavanja petnaest godina rada očekuje nas niz aktivnosti među kojima je vrijedno izdvojiti cjelovečernji koncert u Finskoj, u helsinškoj katedrali u kolovozu, na poziv Helsinki Organ Summer Festivala.

Na opsežnom programu naći će se i praizvedba skladbe Tomislava Uhlika, Gloria, za zbor i orgulje, pisana upravo za ovaj ansambl i prigodu. To spominjem stoga što sam praizvela zaista velik broj skladbi hrvatskih skladatelja te gdjegod se pojavljujemo, promoviramo hrvatsku kulturu i baštinu. Samo sam ove godine praizvela ili sudjelovala u praizvedbi još tri skladbe hrvatskih skladatelja s različitim ansamblima.

Uz prorektorsku dužnost aktivno se baviti umjetnošću vrlo je izazovno, ali s druge strane, ipak je prisutan poriv prema glazbi, koji kao glazbenica i dirigentica snažno osjećam. Ansambl Celeste koji sam osnovala i koji djeluje pod istom udrugom Collegium pro arte, također radi projektno i još uvijek uspijevamo ostvariti kontinuitet. Nastavila sam s odlascima u susjednu Bosnu i Hercegovinu, gdje sam posljednjih sedam godina gošća profesorica na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Djelujem u nastavi i oko projekata vezanih uz zbor, uz pouzdanog i svestranog suradnika Emanuela Josića, a trenutačno sam i mentorica na doktorskom studiju.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Kao dirigentica, od početka ste velikim dijelom usmjereni na rad sa zborovima. Kao što smo već spomenuli, uz brojna postignuća, utemeljili ste i vodite niz priznatih zborova, a uredili ste i zbirku Antologija hrvatske zborske glazbe. Kakvo je Vaše mišljenje o trenutačnom stanju na domaćoj zborskoj sceni?

Dugogodišnjim radom u Državnom i Prosudbenom povjerenstvu Glazbenih svečanosti hrvatske mladeži u Varaždinu imam uvid u rad zborova koji djeluju u sustavu osnovnih i srednjih škola.

Kad ste već spomenuli Antologiju, ona je vezana uz Međunarodno natjecanje pjevačkih zborova u Zadru koje također djeluje respektabilan broj godina, a gdje sudjeluju i hrvatski zborovi. Osim toga, često sudjelujem u radu žirija međunarodnih zborskih natjecanja u inozemstvu, u regiji, ali i šire, tako da imam uvid ne samo u hrvatsku, nego i u međunarodnu zborsku scenu. Što se tiče akademskih zborova, nedavno sam uz podršku Saveza društava bivših studenata Sveučilišta u Zagrebu – ALUMNI UNIZG, organizirala i koordinirala UniChoralFest, koncert akademskih zborova koji djeluju na Sveučilištu u Zagrebu, a koji je održan 3. lipnja ove godine.

Foto: UniZg

Pitanje je vrlo zanimljivo. Možemo reći da u Hrvatskoj djeluje velik broj zborova i da je to jedno područje s kojim ću se svakako baviti u budućnosti, s obzirom na to da je podrška toj djelatnosti izuzetno važna i izuzetno potrebna. S jedne strane, zborska i tradicijska glazba bogat su dio naše kulture, a s druge, aktivnost je to od značaja za cjeloviti razvoj i dobrobit svakog pojedinca. Kroz kulturno nasljeđe koje osoba ovom djelatnošću prima, usvaja i prenosi dalje, ona ga čini živim. Riječ je, dakle, o području koje treba ozbiljno sagledati i dati mu podršku.

Vaš pedagoški rad već je dva desetljeća najuže povezan s Muzičkom akademijom Sveučilišta u Zagrebu, gdje ste od 2007. do 2016. godine bili i pročelnica Odsjeka za dirigiranje, harfu i udaraljke. Koliki je interes za studij dirigiranja posljednjih godina, je li ga teško upisati, i kakva je, po Vašem mišljenju, perspektiva mladih dirigenata kod nas?

Dirigiranje je izuzetno kompleksan studij. Upisne kvote vrlo su male i kao takve u skladu s potrebama na tržištu. Uz neke druge studijske programe, dirigiranje zbog svoje kompleksnosti i sveobuhvatnosti spada u krunu glazbene edukacije. Znanja koja su potrebna jednom dirigentu izuzetno su široka. On mora ući duboko u pore glazbenog djela te imati niz znanja i vještina kako bi mogao to djelo razumjeti. U promišljanju izvedbe neophodan je senzibilitet prema lijepome, prema dobroj mjeri i ukusu, prema svemu iz čega će se na kraju iznjedriti kvalitetna izvedba sa svim elementima koji takvu izvedbu čine.

Dirigiranje zbog svoje kompleksnosti i sveobuhvatnosti spada u krunu glazbene edukacije – znanja koja su potrebna jednom dirigentu izuzetno su široka

Uz poznavanje repertoara što je samo po sebi opsežna zadaća, naposljetku jako je važna kompetencija komunikacije, neophodna za rad s ljudima. Riječ je o izuzetno kompleksnom studiju od važnosti na nacionalnom nivou. U povijesti, a i danas, možemo se podičiti izuzetnim dirigentima. Imamo i Fond Lovro i Lilly Matačić, čiji sam stipendist i sama bila, imamo dakle i tradiciju. U procesu formiranja mladih dirigenata izuzetno je važno iskustvo u praksi.

Danas studenti dirigiranja na Muzičkoj akademiji imaju puno prostora za rad s ansamblima i prilika za dirigiranje, čega u prošlosti nije bilo. Studenti su suradnici na brojnim projektima u okviru kojih se mogu iskušati i kao dirigenti, što je izuzetno važan element u njihovoj edukaciji. Mislim da je to dobro postavljeno i daje rezultate.

Kao nagrađivana dirigentica, ali i redovita članica ocjenjivačkih sudova na dirigentskim, zborskim i orkestralnim natjecanjima, što smatrate ključnim za uspjeh? Jesu li natjecanja doista najbolja prilika za postizanje vidljivosti mladih glazbenika?

Za mladu osobu koja se formira, natjecanja su mjesta gdje se ona kao izvođač brusi. Što se tiče ansambala, odlazak na natjecanja daje jednu vrstu iskustva koju kroz samu koncertnu izvedbu ansambl možda ne bi mogao steći. Osim toga, natjecanja su prilika za susrete, za upoznavanje nekih drugih pristupa u radu, novih programa i izvedbenih praksi koje mogu unaprijediti daljnji rad. Čini mi se da, ako se natjecanja shvati kao prostor za pokazivanje znanja i umijeća te priliku da se nešto nauči i u sebe ugradi neko novo iskustvo, onda su ona pozitivna.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Ranije smo spomenuli Vaše sustavno promicanje hrvatskoga glazbenog stvaralaštva i brojne praizvedbe djela hrvatskih skladatelja. Koji repertoar, uz hrvatsku glazbu, smatrate najbliskijim svom senzibilitetu?

Najčešće i najradije izvodim duhovnu glazbu. S obzirom na to da većinom radim s vokalnim ansamblima, na dispoziciji mi je izrazito širok opus repertoarnih mogućnosti. Sakralni aspekt prisutan je kroz cijelu povijest glazbe. U vokalnoj glazbi tu je najuža veza između teksta i glazbe, poruke riječi i glazbene fakture, veza koju duboko osjećam, koju mogu razumjeti i vrlo intenzivno prenijeti prije svega na ansamble s kojima radim, a onda i na publiku.

Čini mi se da je u tom prijenosu moja misija dirigentice najintenzivnija i da je mogu kvalitetno ispuniti. Povratne informacije govore da je to uvijek od publike iznimno dobro i duboko primljeno. Moram reći da su i moja druga iskustva koja sam imala, primjerice sa Zagrebačkom filharmonijom, urodila lijepim suradnjama, također pohvaljenim u konačnici i od samih ansambala, ali i od kulturne kritike i javnosti. S pedagoškog aspekta također su važne izvedbe u kojima su bili uključeni i studenti solisti.

Ravnanje izvedbama u kojima nastupaju studenti, u kojima se formiraju njihova prva iskustva s profesionalnim ansamblom, izuzetno su odgovoran zadatak, no uspješan ishod i dobre suradnje vrijede uloženog truda i to mi je kao mentorici i profesorici također bilo jako važno.

Spomenuli smo i brojne projekte i međuinstitucionalne suradnje kao prostor za otvaranje mogućnosti razvoja kulture i umjetnosti. Kako promišljate o kulturnim sadržajima Studentskog centra u Zagrebu?

Sa Studentskim centrom intenzivno sam surađivala kroz sve projekte i on je također dio Kulturnog utorka, čime vjerujem da smo povezali sve subjekte Sveučilišta u Zagrebu. Studentski je centar intenzivno i na razne načine podržavao aktivnosti Ureda, Povjerenstva i Radnih skupina kao i djelatnosti umjetničkog područja, tako da vjerujem da ćemo i u budućnosti dobro surađivati.

Na kraju ovog razgovora, na kojem Vam zahvaljujem, osvrnete li se na proteklo razdoblje, jeste li zadovoljni postignutim i što biste željeli ostvariti u sljedećoj akademskoj godini?

Spomenula sam sve projekte koji su vezani za Kulturni utorak. Realizacija modula Umjetnost i kultura bila bi snažan iskorak za Sveučilište u Zagrebu jer, ponovit ću, ono što je ugrađeno u sustav ima dobru osnovu za opstanak, a kulturu je potrebno čuvati, njegovati i promicati. Mislim da umjetnost i kultura trebaju biti sastavni dio životnog iskustva svakog pojedinca, pa tako i naših studenata. Kroz modul, ako se on ostvari, smatrala bih da smo na neki način zaokružili jedan ciklus kojim smo studentima dali novu dimenziju kulturnog života na Sveučilištu u Zagrebu.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr