Jurica Petar Petrač: „Život u Ansamblu LADO velik je timski rad“

Ansambl narodnih pjesama i plesova Hrvatske LADO jedini je nacionalni profesionalni folklorni ansambl koji već 76 godina kontinuirano pronosi hrvatsku glazbenu i plesnu tradiciju diljem svijeta. Sastavljen od dva zasebna tijela, plesača koji su ujedno i odlični pjevači te orkestra kojeg čine vrsni multiinstrumentalisti, Ansambl LADO je unikat među svjetskim folklornim skupinama.

Glazbeno vodstvo ansambla 2022. godine preuzeo je Jurica Petar Petrač, glazbeni teoretičar i dirigent s diplomom zagrebačke Muzičke akademije. U svojoj bogatoj karijeri Petrač je djelovao kao umjetnički voditelj i dirigent brojnih zborova i vokalnih ansambala, a s nekima poput Oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores sancti Marci i klape Cesarice surađuje i danas.

Kao dirigent ostvario je suradnje s mnogim orkestrima i ansamblima, među kojima su svi ansambli Hrvatske radiotelevizije, Hrvatski barokni ansambl, Dubrovački simfonijski orkestar, kao i nekolicima međunarodnih ansambala. Iza njega su godine pedagoškog rada u glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu, a svoju ljubav prema vokalnoj glazbi njeguje i kao pjevač u vokalnom ansamblu Antiphonus.

S Juricom Petrom Petračem razgovarao sam nedugo nakon što se Ansambl LADO vratio s gostovanja u Rimu povodom proslave Svete godine, a koje je ostvareno u suradnji s Veleposlanstvom Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, Ministarstvom kulture i medija Republike Hrvatske te Ministarstvom vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Na dva koncerta, u Bazilici svetog Ante u Lateranu i Bazilici sv. Marije od Mučenika – Pantheonu, Ansambl LADO izveo je prigodni vokalno-instrumentalni program kojem je prisustvovao sam vrh katoličke crkve.

Foto: LADO

Uskoro će se navršiti tri godine otkako si preuzeo glazbeno vodstvo Ansambla LADO. Kako si se uopće odlučio prijaviti na mjesto glazbenog voditelja nacionalnog folklornog ansambla s obzirom na to da je tvoja glazbena pozadina vezana uz klasičnu glazbu i klasično zborsko pjevanje?

Moje obrazovanje je klasično, s obzirom na to da sam završio glazbenu teoriju i dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Za vrijeme trajanja prvog studija, glazbene teorije, paralelno sam studirao etnologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. U životu sam imao mnogo interesnih točaka, a rekao bih da ih imam još uvijek. Tada nisam imao ideju čime ću se konkretno baviti u životu, studirao sam sve što me je zanimalo, širio sam horizonte. S obzirom na tadašnji izbor studija, rekao bih su me zanimale kultura i umjetnost, ali i običaji i nematerijalna baština. No, nakon završetka studija glazbene teorije zaposlio sam se u glazbenoj školi Blagoja Berse, a paralelno sam počeo voditi i zborove.

Otvorenost raznim glazbenim žanrovima mi je prirodna

Kasnije sam na tom tragu upisao i studij dirigiranja. Što se tiče samog prijavljivanja na natječaj za glazbenog voditelja Ansambla LADO, nekoliko mi je bliskih ljudi prenijelo tu informaciju kada se pojavila. Radeći do tada već desetak godina u školi razmišljao sam da bi bilo vrijeme da se okušam u nečem drukčijem, jednostavno sam želio promjenu. Otvorenost raznim glazbenim žanrovima mi je prirodna, kroz život sam vodio zborove i ansamble koji su se bavili različitim vrstama glazbe.

Koji su bili najveći profesionalni izazovi u trenutku preuzimanja ansambla LADO? Smatraš li da si unio neke novosti u rad ansambla?

Svaki je ansambl novi izazov. S obzirom na to da sam većinu svog profesionalnog rada posvetio vođenju zborova koji uglavnom njeguju klasičnu tradiciju, preuzeti glazbeno vodstvo ansambla koji njeguje drukčiji izričaj bilo je istovremeno motivirajuće i izazovno. Mnoge stvari koje danas znam o folkloru naučio sam upravo kroz LADO, slušajući brojne snimke koje postoje u arhivu.

Smatram da su promjene dobre, poželjne i zdrave, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Kada sam došao u LADO nisam poznavao niti jednu osobu, oni su meni bili novost, kao i ja njima. Svaku osobu, svaki njihov glas, svaki instrument sam upoznavao od početka. Radi se o zahtjevnom ansamblu, što je i normalno s obzirom na renome koji uživaju. Glazbeno mi je sve bilo jasno, iz ranijih iskustava bio sam upoznat s raznim tehnikama pjevanja. Prvih nekoliko mjeseci radio sam sa svakim članom individualno, upoznavao sam ih kao osobe i kao glasove, zapisivao njihove raspone, dijelio im zadaće.

Vjerujem da je moj pristup i način rada bio novost, ne smatram da sam osim toga unio pretjerane promjene u rad ansambla

Kasnije se to pokazalo kao pun pogodak kad smo krenuli raditi kao zbor, znao sam točno što mogu od svakog očekivati. Prilagođavali su se oni i na mene naravno, na moj način rada. Vjerujem da sada nakon tri godine rada oni točno znaju što ja želim dobiti svakom svojom gestom i mimikom. Možda je upravo njihovo prihvaćanje mene kao novog voditelja bilo najizazovnije. Što se novosti tiče, moram priznati da sam puno puta čuo rečenicu: „Mi nikada dosada nismo ovako radili“. Iskreno, više se ne mogu niti sjetiti o kojim se konkretno stvarima radi. Vjerujem da je moj pristup i način rada bio novost, ne smatram da sam osim toga unio pretjerane promjene u rad ansambla.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Možeš li čitateljima portala približiti posao glazbenog voditelja u Ansamblu LADO? Koje su tvoje zadaće? Sudjeluješ li u izboru programa?

Uz umjetničku direktoricu Zrinku Posavec koja je zadužena za, ako se tako mogu izraziti, finalni proizvod naše izvedbe, moja odgovornost je u svemu što se tiče glazbe. Prvenstveno, to je svakodnevni rad s ansamblom, vokalni segment. S obzirom na posebnosti hrvatskog folklora i činjenicu da se često pjeva za vrijeme plesa, prisutan sam i na tim dijelovima probe. Vrijeme kondicijskih treninga plesača-pjevača koristim na rad s orkestrom, a prema potrebi i puno češće. Ako postoje projekti u kojima je potreban dirigent onda je i to moja uloga.

Što se izbora programa tiče, odluka je najčešće na umjetničkoj direktorici. Uz umjetničku direktoricu i mene, tu su i dva plesna voditelja i voditelj orkestra. Imam veliko povjerenje u plesne voditelje i voditelja orkestra, oni su ipak na „prvoj crti“. Svako od ta dva tijela ansambla radi zasebno do trenutka zajedničkih proba, a umjetnička direktorica i ja ih koordiniramo. Život u Ansamblu LADO jedan je veliki timski rad.

Spomenuo si posebnost hrvatskog folklora i činjenicu da plesači često pjevaju za vrijeme plesa. Postoje li posebne pripreme u vezi toga?

To je zaista posebnost. U operama i mjuziklima se ljudi također kreću i pjevaju, ali ne tim intenzitetom. S obzirom na to da članovi LADA svakodnevno imaju kondicijski trening nakon kojeg slijedi vokalna proba, oni su svakako spremni na taj napor.

Razlikuje li se pristup rada u zboru koji njeguje klasičnu tradiciju naspram rada u LADU?

Rekao bih da ne. Naravno, govorimo o različitim stilovima, ali sve možemo svesti pod zajednički nazivnik tzv. „zdravog pjevanja“. Ipak, svjestan sam da je to poprilično širok pojam sklon raznim interpretacijama. Polazim od toga da kako pričamo tako i pjevamo, o kojoj god vrsti glazbe se radi. Ne bih se upuštao previše u stručnu terminologiju, to je tema za sebe. Rekao bih da se u LADU pjeva otvorenije, u drukčijem registru, recimo to tako.

Polazim od toga da kako pričamo tako i pjevamo, o kojoj god vrsti glazbe se radi

Na gotovo jednak način upjevavam LADO kao i bilo koji drugi klasični zbor. Te razne vježbe usmjerene su na potrebe samog programa koji u određenom trenutku izvodimo. Primjećujem jedino da su članovi LADA manje opterećeni „tehnikalijama“, njima prijelazi iz jednog registra u drugi dolaze potpuno spontano i prirodno, bez pretjeranog razmišljanja.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Djeluješ kao voditelj Oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores sancti Marci te klape Cesarice. Je li naporno balansirati svakodnevni rad u profesionalnom ansamblu s ostalim aktivnostima? Uz to, izričaj svakog od ansambala koje vodiš je drukčiji, kako se prilagođavaš tome?

Ansambl LADO je profesionalni ansambl koji svaki dan ima probe, to je vrlo bitna razlika. Progres je najvidljiviji kada s nekim možeš raditi na svakodnevnoj bazi, najlakše je kontinuirano pratiti nečiji napredak. Ostala dva ansambla su amaterski, iako u Cantoresima pjeva većina glazbeno obrazovanih ljudi od kojih su mnogi završili Muzičku akademiju. To govorim stoga što je kvaliteta ansambla na profesionalnoj razini, ali ti ljudi koriste svoje slobodno vrijeme kako bi sudjelovali u radu zbora. Slično je i s klapom Cesarice.

Vjerujem da dobro balansiram rad u tim raznim ansamblima. Zanimljivo mi je i osvježavajuće primjerice ujutro na poslu raditi napjev iz bosanske Posavine, a onda navečer završiti na Schubertu ili dalmatinskoj klapskoj pjesmi. Na kraju mi je važno da sve što radim zvuči kvalitetno i da je završni proizvod dobar. Smatram da su svi ansambli s kojima radim profitirali mojim širokim dijapazonom interesa, kao i ja s njima.

Osvježavajuće je ujutro na poslu raditi napjev iz bosanske Posavine, a onda navečer završiti na Schubertu ili dalmatinskoj klapskoj pjesmi

Ponekad mi je raspored pretrpan i moram se jako dobro organizirati i unaprijed planirati kako bih stigao sve odraditi, pogotovo kad krenu koncerti, gostovanja i turneje s LADOM.

Moraš li ići na svaku turneju s ansamblom?

Važno je prihvatiti i naglasiti da se bez svakoga može. Ansambl mora funkcionirati unatoč ozljedama, bolestima i brojnim drugim razlozima zbog kojih bi pojedini član mogao biti spriječen nastupati ili putovati na turneju. U pravilu idem na turneje, ali naravno da se događa da ponekad zbog logističkih razloga ili preklapanja projekata nisam u mogućnosti ići. U LADU se sve unaprijed planira, pa ako i dođe do takvih situacija na njih smo spremni.

Trenutačno je u pripremi koncert Ansambla s Zagrebačkom filharmonijom na projektu Borne Šercara Jazziana Croatica. Vjerujem da postoje folklorni „puristi“ koji ne gledaju pretjerano blagonaklono na koketiranje LADA s ostalim glazbenim izričajima. Kakav je tvoj stav o tome?

LADO je već ranije imao, ako tako mogu reći, off projekte. Smatram da LADO kao ansambl raste sudjelovanjem u takvim projektima, širi horizonte i izlazi iz zone komfora. Mnogi će reći da primjerice kad LADO pleše argentinski tango to nije isto kao i kada ga plešu ljudi koji se njime bave čitav život. To uopće nije upitno, no to ne znači da mi iz toga nešto nismo naučili, kulturološki, glazbeno, tjelesno, kako god. Isto je i s pjevačkim projektima.

S druge strane, možda se kroz takve projekte neki ljudi po prvi put susreću s LADOM. Ne mislim da bi to trebala biti glavna djelatnost ansambla, što naravno i nije. Takvi projekti u konačnici dođu i kao svojevrsni „reset“, ansambl se odmakne od svakodnevice i uči nešto novo, stoga ih apsolutno podržavam.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Dugo si radio kao profesor teorijskih glazbenih predmeta u glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu. Nedostaje li ti pedagoški rad?

Jako sam volio raditi u glazbenoj školi. Moguće je da je to upravo zbog škole u kojoj sam radio, bivšeg ravnatelja i kolektiva. Bilo mi je zaista predivno te je moja odluka za napuštanjem tog radnog mjesta došla isključivo iz vlastite potrebe da probam nešto drugo u životu. I dalje radim s ljudima. Naravno, teško je uspoređivati rad s djecom i rad s odraslim ljudima koji su profesionalci u svom poslu, ali svugdje se događa razmjena energije. U nekim je situacijama s djecom čak i jednostavnije raditi, lakše slijede tvoje zamisli, intuitivno i bez previše promišljanja. Naravno, rad s odraslim ljudima ima drukčije benefite.

Što se djece u školi tiče, ona dolaze i odlaze, ti si taj koji je konstanta. Vežeš se uz njih, a ona te svake godine „napuštaju“. Ne bih rekao da mi nužno nedostaje rad u prosvjeti, ali mi nedostaju ljudi s kojima sam kroz godine razvio poznanstva, a s nekima i bliska prijateljstva. No, trudim se njegovati ta prijateljstva i izvan školskog okruženja.

Koji su sljedeći projekti ansambla? Pretpostavljam da slijedi radno ljeto, sprema li se kakva turneja?

U tijeku su plesni koncerti, imat ćemo uskoro i nekoliko gostovanja izvan Hrvatske, u Skopju i Sarajevu. Ljetna turneja je po običaju orijentirana na jadransku obalu, a slijedi i naš već tradicionalni festival LADO na Mažurancu, prvog vikenda u srpnju. Orkestar ansambla će imati svoj samostalni koncert Rijeke zvuka koji će se održati sredinom lipnja u atriju Muzeja grada Zagreba na kojem će do izražaja doći multiinstrumentalnost glazbenika. Posebno me raduje činjenica da svaki dio ansambla može zasebno koncertno djelovati.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

U pripremi je i jedan vrlo zanimljiv projekt. Radi se o predstavi Dva lica u koprodukciji s malezijsko-australskom kazališnom produkcijom TerryandTheCuz i uz kreativni tim iz Hrvatske i Australije. Da ne odam previše, radnja je fokusirana na život unutar Ansambla LADO, dvije su glavne protagonistice, pjevačice-plesačice koje se susreću na svom radnom mjestu, ali jedna pleše svoj prvi koncert, a jedna posljednji.

Posebno me raduje činjenica da svaki dio ansambla može zasebno koncertno djelovati

Kuriozitet je što su glumice u predstavi članice Ansambla LADO. Također, ostatak ansambla sudjeluje hologramski u predstavi, snimali smo određene scene i plesne točke koje će biti prikazane u predstavi. Vjerujem da je to novost, ne samo za LADO nego i općenito što se kulturne ponude grada tiče. Također, na naše članice je stavljena velika odgovornost jer one nisu profesionalne glumice. Ponovno se vraćamo na temu off projekata i izlaženja iz zone komfora. Sve su članice ansambla prošle kroz proces stvaranja predstave, na kraju je bila audicija gdje su izabrane njih četiri koje će u dvije alternacije glumiti u predstavi.

Moram te pitati, s obzirom na to da se datum održavanja festivala LADO na Mažurancu preklapa s “najiščekivanijim koncertom u povijesti Hrvatske”, onim Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu na kojem se očekuje više od pola milijuna ljudi. Pretpostavljam da ste vi datum održavanja koncerta dogovorili ranije, no jeste li razmišljali o promjeni termina?

Izgleda da su se i drugi zaželjeli našeg dobitnog vikenda. Ovo je već peto izdanje festivala u istom terminu u kojem Ansambl LADO otvara svoja vrata posjetiteljima. Riječ je o brojnim radionicama za djecu i odrasle, koncertima raznih instrumentalnih i vokalnih sastava i naravno Ansambla LADO. Svake se godine ostvarivao s drugom zemljom partnerom, ove su godine to Mađarska i Slovačka.

Što se tiče te subote 5. srpnja, vjerujem da će svatko pronaći nešto za sebe, bilo na Hipodromu, bilo na Mažurancu.

Nekoliko si puta tijekom našeg razgovora spomenuo koliko su promjene važan životni segment. Možda je pitanje osobno, ali zanima me kako sada nakon tri godine promatraš odluku da promijeniš posao i postaneš glazbeni voditelj LADA?

Sjećam se da sam neposredno nakon zapošljavanja u LADU imao intervju u kojem sam rekao kako svaki dan s radošću odlazim na posao. Promišljam koliko je tome nakon tri godine i dalje tako. I stvarno jest, divno mi je s tim ljudima. Posao u LADU nije samo ples i pjesma, ispunjen je životnim radostima pa je teško emotivno se odvojiti od tih ljudi. Iz tog se razloga među nama razvijaju i brojna prijateljstva, na što sam posebno ponosan i što me čini sretnim.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr