Denis Katanec: „Vjerojatno ću prije umrijeti nego doći do većine potencijalnih slušatelja”

Klinika Denisa Kataneca trenutno ima 2/2. Uz brojke stiže i objašnjenje – ne dijelimo dva i dva već nam je zagrebački bend u šest godina isporučio dva albuma za koje ne znamo koji je draži, a na korak smo do njihovog trećeg studijskog izdanja.

I dok smo na Jada, jada iz 2020. slušali “Patkicu”, “Grlilice”, “Zvijezde”, “Pejotl” i ostale, posljednje tri godine proveli smo s “Konjem”, “Zavičajem”, “Vampirima”, “Elliottom” i drugim zvijezdama s albuma Kao Zao Kor.

Da ne ispadne kako je ovo samo naš dojam, oba izdanja prepoznata su od kritike i publike. Između alternative i psihodelije, avangarde i folka, smjestili smo se u kolosijeku koji nas vuče dalje, a to su dva koncerta Klinike Denisa Kataneca u Katranu na početku proljetne turneje Žarišta. Klinika je rezervirala dva datuma, 14. i 15. ožujka, a o svemu što je bilo i o svemu što će biti te kada dolazimo do 3/3, porazgovarali smo s glavnom figurom sastava, Denisom Katanecom.

Denis Katanec / Filip Bušić

Slijede vam dva nastupa u Katranu u sklopu Žarišta. Već u najavama vidimo da ćete napraviti dva koncerta s različitim (ili bolje reći različitijim) setlistama. Kako je došlo do te odluke, zašto ste se odlučili za dva nastupa i ako nam možete detaljnije reći što sve možemo očekivati u Katranu?

S obzirom da je u Katranu ograničen kapacitet mjesta na 250-300 odlučili smo odmah izaći s dva vezana nastupa, kako bi svi koji nas žele uhvatiti, prije stanke zbog objave novog albuma, mogli upasti. Odlučili smo napraviti dva različita seta, gdje bi ponovili samo pjesme koje su svojevrsne uspješnice i omiljene među našim slušateljima. Isto tako, za svaki od nastupa smo pripremili po tri pjesme s novog albuma. Ljudi koji žele mogu doći na naša oba koncerta i praktički čuti cijeli naš opus, a za svaki dan nas čeka set od kojih 90 do sto minuta.

Uskoro bi trebao i izaći novi album, a tri je godine prošlo od Kao zao kor. Što se s bendom sve događalo u razdoblju između albuma?

Radili smo, vježbali i bavili se svojim privatnim životima koji su bili sve samo ne jednostavni u zadnje tri godine. Može se reći da smo skupljali inspiraciju i razvijali se ne samo kao osobe već i kao družina. Ispostavlja se da su tri godine između albuma nekako optimalne za nastanak i razvoj pjesama i benda.

Mnogi kritičari opisali su Kao zao kor prekrasnim vrhuncem benda, drugim albumom koji se sjajno nadogradio na prvijenac. Da istaknem i osobne favorite poput “Konja”, “Vampira”, “Zavičaja” i “Pokušaja” – čime se vodite prema novom albumu? Koliko je u vremenu između albuma biti dovoljno inspiriran, a koliko je potrebno sjesti i raditi na pjesmama?

Hvala ti. Količina lijepih riječi i reakcija na naše albume svo ovo vrijeme samo raste i daje nam poticaj i nekakav osjećaj odgovornosti da radimo i više i bolje. Nije da čekamo inspiraciju, ali nešto se mora desiti u mom životu da bih imao o čemu pisati, ne samo promjene u raspoloženju ili teški trenutci, dovoljna je i mala promjena u razmišljanju i pogledu na svijet. A onda opet, kada dođem na probu s novom pjesmom ili nekakvom skicom, ona mora kliknuti s bendom. Ako na toj probi ne uspijemo dobiti taj osjećaj “koliko smo sretni da smo dio ovog benda”, pjesma ostaje po strani pa pokušamo nakon nekog vremena. Obično odmah klikne i kroz probu-dvije da imamo gotovu pjesmu kojoj još fali malo izsviravanja i brušenja. Ne vodimo se mišlju da trebamo napraviti novi “Zavičaj”, “Patkicu”, “Konja”, već vjerujemo u sebe da ćemo, ako napravimo nešto, napraviti da bude lijepo i posebno samo za sebe.

Denis Katanec / Filip Bušić

Ritam sekcija Karlo Cmrk i Vinko Vujec često se opisuje kao „neprimjetna ali ključna“. Kako bend postiže tu intuitivnu uigranost na nastupima? U redu – probe – ali pretpostavljam da ispod svega leži jedno ugodno i iskreno prijateljstvo.

Mi smo se jednostavno pronašli u Klinici. Unutar benda se jako dobro razumijemo i nije potrebno previše komunikacije da dođemo do nečega sa čime smo sretni. Karlo i Vinko su savršen primjer kako stvari ne trebaju biti komplicirane i zahtjevne da bi bile izvrsne i lijepe. Odličan smo tim koji poštuje različitosti pojedinca.

Koncerti su vam bez premca katarzični, barem oni kojima sam prisustvovao. Kako se osjećate kao bend u tom trenutku na pozornici kada primijetite da publika zna većinu tekstova, da vas prati u nekim pjesmama od početka do kraja? 

Uvijek dajemo sve od sebe, a i pjesme su takve da ne postoji mjesta za “ne biti unutra” i ne dati sve od sebe. Ono što nas nosi je ta bezuvjetna ljubav i prijateljstvo koje imamo sa publikom. Bez obzira što smo mi na povišenoj bini između nas ne postoji nikakva granica. Svi smo na istom nivou i povezani istim osjećajima i problemima koje rješavamo zajedno na koncertu komunicirajući pjesmama. Ne bi to mijenjali za išta. Jako volimo svoje ljude.

Najavili ste nove pjesme za sljedeći nastup. Možemo li očekivati nastavak Kao zao kor smjera ili je vrijeme za neke nove zvukove?

Biti će novih zvukova i otišli smo malo dalje i još više zapeli u melankoliji. Nemamo ništa posebno za reći osim: „evo još Klinike.” Možda je razlika u tome što osim pjesme “Lava pod” na novom albumu nema brzih rock pjesama. Većinu njih prožima neka vesela tuga i sjeta. Mislim da smo uspjeli zakoračiti u dio čovjeka u kojem još nismo bili i lijepo ga istražiti i opisati. Mi smo sretni, nekako vjerujemo da će i ljudi biti. To je do sada bio dobitni recept.

Jada Jada je prije šest godina proglašen jednim od najboljih albuma godine, slično se dogodilo i s nasljednikom. Postoji li teret tih albuma kada se krene raditi nešto novo? Barem u podsvijesti.

Možda na samom početku stvaranja prvih pjesama. Kada ti nad glavom visi: „Kako ćemo napraviti nešto kao “Zavičaj”?”. Ali to brzo nestane i jednostavno ne razmišljamo ni o čemu van stvaranja pjesme. Posvetimo se tom trenutku. Pa, evo, i sa albumom Kao zao kor nismo znali što će se dogoditi. Brinuli smo se hoće li sve te pjesme funkcionirati zajedno. Sve dok ih nismo snimili i prvi put čuli zajedno na okupu.  Nismo taj bend koji se brine očekivanjima niti mislimo da nam visi mač nad glavom. Uživamo u ovome šta radimo i vjerujemo u sebe.

Što mislite o konceptu Žarišta kao festivala? Vidimo da će se u sljedećih dva mjeseca svirati na mnogim mjestima u Zagrebu s bendovima koji vape za nastupima uživo s obzirom da su im upravo i nastupi aduti kojim se mogu još više približiti (široj i raznolikoj) publici.

Žarište je jedan sjajan i jako potreban Zagrebu program. Mnoštvo fenomenalnih bendova je već nastupilo i s ovom klupskom turnejom definitivno će se postati i najvažniji poduhvat posljednjih godina. I mi s veseljem očekujemo Mimiku, Iku, Oxajo i sve ostale bendove koji slijede!

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Žarište – program suvremene autorske glazbe (@zariste.npk)

Nedavno je Sara Renar na društvenim mrežama napisala jednu zanimljivu stvar, a tiče se bendova koji konstantno trebaju biti prisutni na Facebooku, Instagramu i ostalim platformama kako bi ostali vidljivi za svoje slušatelje, ali i probiti se do nove publike. Odnosno, sažetak svega je da su danas glazbenici sve samo ne glazbenici jer se trebaju baviti i PR-om, snimanjem videa, pozivnicama, razmišljati što i kada objaviti na društvenim mrežama. Ukratko, puno usputnog i zamornog posla. Kako se vi nosite s tom cijelom situacijom i vrlim novim svijetom, koji više nije ni toliko novi, ali je teška realnost?

Pa ako pogledate situaciju Klinike na društvenim mrežama primijetit ćete da se svako malo pojavi paučina između postova. Ne zamaramo se previše time. Kada imamo nešto za reći ili pokazati onda to i objavimo. Nismo dio mainstreama niti se trudimo to biti pa su nam stvari malo lakše. Aktiviramo se uvijek mjesec dana prije novog albuma i onda se baš trudimo. Slažem se sa Sarom, ali, jebiga, to je isto dio muzike, a premali smo da bi angažirali nekoga da nam smisli kontent i promovira nas svuda. Vjerojatno ću prije umrijeti nego doći do većine potencijalnih slušatelja, ali što je tu je. Ne pada mi na pamet se još opterećivati tim. Stvaraj, sviraj i radi onoliko koliko imaš kapacitet. Sve će biti ok i ako ne bude.

Kakvi su planovi za ostatak ove godine? Nastupi, turneje, singlovi? Možda neki spot?

Izbacili smo prvi singl “Lava pod” s kojim smo najavili album. Planiramo još jedan spot prije izlaska. Album možemo očekivati u svibnju. Pozivam sve da dođu na koncert u Katranu 14. i 15. ožujka, bit će predivno! To će biti ujedno i naši posljednji nastupi u sljedećem dužem periodu. Promocija albuma bit će na jesen. Jesen će biti gusta.

Za kraj, malo razonode i impuls domaćoj sceni; koji se izvođači i bendovi nalaze na vašoj playlisti u posljednje vrijeme? Što biste preporučili za slušanje i što vas je dojmilo prošle godine?

Kiklop. Čestitke na uspjehu i dođite im u Tvornicu. Nabrojao bih još, ali jurim na posao. I Ika! Hvala na razgovoru. Vidimo se. E, i Seine uskoro izbacuje novi album. Zapratite ih. Bok!