Hrvoje Marjanović Sett (Krankšvester): „Da bi nešto cijenio, moraš prvo znati cijenu"

Krankšvester su prestali psovati. Rat će. Ili neka treća velika svjetska nevolja čim se takve tektonske promjene na sceni događaju.

Za potrebe svjedočenja nastanka nove estradne pristojnosti priveli smo polovicu electro rappera Hrvoja Marjanovića Setta na verbalni megdan ne bi li objasnio je li izostanak psovanja komercijalizacija i prodaja i predaja ili tek novo domoljublje.

Isto tako, namjerno smo se neokrznuli na medijski i poslovni rasloj između bivšeg izdavača Yema i njih koji su između prijetnji sudovima te mirnih rješavanja nagodbama u procesu namirenja. Keepin’ it affirmative and positive, dude – parafrazom jednog simpatičnog i komičnog rap i glumačkog lika.

Recept za “Krempite” po starohrvatskom je bez psovanja. Kako dođe do toga da nakon 15-ak godina nemanja vulgar filtra snimite singl bez čka-rac-banje-prstiju u oko i uho i druge organe. Potreba za promjenom ili samo drukčijom recepturom…

Imali smo mi oduvijek par tih radio friendly pjesama, ali postaje nikad nisu bile friendly prema našoj muzici. Nadamo se da će nam se pogledi u jednom trenutku sresti i da ćemo ući u sretnu vezu jer radijskom programu nasušno nedostaje ono što mi radimo, a mi se nikad ne bismo protivili dodatnom novcu.

Što se “Krempite” tiče, ona je zapravo rezultat naše uobičajene potrebe za nečim novim. Mali stilski zaokret jer tu smo već 16 godina i objektivno, ljude boli kurac ako barem ne pokušaš nešto novo. Doduše, boli ih i ako pokušaš, ali barem je nama zanimljivije ako se malo igramo i eksperimentiramo.

Uz novi vajb je i novi izdavač tj. suizdavač. Odakle kris-krosanja s Aquariusom i kome to znači više, njima ili Vama? Tko je mladoženja, a tko mlada u tom juiceu?

Pa trebao nam je netko tko logistički može podržati neke naše ideje koje planiramo za novi album. Na kraju dana, mi smo jasno formiran bend s publikom, katalogom glazbe i bez ikakvih iluzija o tome što želimo od izdavača. Svoju smo nišu sami izgradili i zapravo nam je ful zanimljivo da svoju nezavisnu priču u ovoj fazi karijere malo proširimo i olakšamo si niz stvari koje smo do sad radili sami.

A što se Aquariusa tiče, kliknuli smo od prvog dana. Uvjeren sam da je razlog i to da ne dolazimo s fiks-idejama i nerealnim zahtjevima, već u prvom redu s jasnim konceptom koji treba realizirati jer objektivno gledajući, na papiru smo težak bend za prodati mainstreamu, ali postoje zanimljivi načini da se, ako ništa drugo, učinimo vidljivijima. I za to nam je potreban ozbiljan izdavač. Osim toga, nama je to i povratak staroj ekipi za koje smo izdali i svoje, svima dobro poznate i međunarodno obljubljene prve solo albume (oba bestselleri) koji su ih učinili multimilijunašima.

Plus nova booking agencija. Ima li išta ‘ne-novo’ u povlaci od 3kija do Setta i natrag?

Vrlo jednostavno, Hangtime su nam u prvom redu sjeli kao ljudi, ali u isto vrijeme stvorili smo i vrlo ozbiljnu i profesionalnu priču. Uz sve to, puno ručamo zajedno. Ali baš puno, često i obilno. Nikad nisam imao toliko zajedničkih ručkova s nekom skupinom ljudi. Mislim da nisam toliko često ručao ni s roditeljima. I, naravno, sve je vrlo jasno, profi i lako za dogovoriti. No ono što je posebno zanimljivo je to da imaju bolesno dobru mrežu suradnika. Gdje god dođemo, oni baš u tom gradu misteriozno imaju svoju ekipu koja nam je na raspolaganju.

„Ako se netko stalno i uporno medijski prostituira, počne mi ići na jetra”

Nedavno ste na tradicionalno Švesterovo pred koji tjedan rasprodali dva Boogalooa. Ugostila vas je i fanica Mojmira. Doduše, ona ugosti i Tram 11 i Let 3 i Bejbe Lazanju i Vojka V. Sve što je popularno i moderno i alter. Koliko ste vi popularni, moderni i alter? I je li promjena u non vulgar display of power narativu uvjetovala da Vas počinju zvati u mainstream medije?

Mislim da nema veze s tim. Uvjeren sam da je naša priča mainstreamu zanimljiva upravo zbog vulgarnosti. Osim toga, izbjegavanje medija u našem je slučaju svjesna odluka jer ljudima se tako teže popneš na kurac. Na kraju krajeva, ravnam se po sebi. Ako se netko stalno i uporno medijski prostituira, počne mi ići na jetra i onda si počnem postavljati pitanja ide li mi ta osoba na kurac. U barem 7 od 10 slučajeva skužim da ide.

Po toj logici i ZAMP bi valjao konačno klimnut iu većoj mjeri kad vas formatirane radiopostaje i porno termini noćnog programa HTV-a uvrste na svoje bodovne playliste. Ili?

Naši će prihodi od ZAMP-a porasti za nevjerojatnih 200 posto, što znači da više nećemo od radija i TV-a zarađivati nulu već šest nula. Iza još jedne nule.

Krankšvester u Boogaloou/foto: Luka Antunac

Ono što se premalo komunicira je da su Krankšvester rodonačelnici i pioniri electro dance rap subžanra na RH sceni koji danas isplaćuje najpare kroz Lockroom meets Yem rad i hitove Grše, Pekija, sličnih, uz posuđivanje i patentiranja Borisa Đurđevića i Colonia beatova i matrica. Je li vam oteto prokleto ili ste sretni što ste pomogli inaugurirati subžanr?

To je uspješan recept za ove prostore. Ti unca-unca ritmovi, malo pjevanja i malo repanja. ET je to nanjušio devedesetih i svi smo na ovaj ili onaj način njihova djeca. A mi od prvog dana, doslovno od 2008., koketiramo s tim i drago nam je da je prepoznato.

Novi singl i spot je ******* stvar. O čemu riječ?

Naš je pristup vrlo *******. To što radimo je core *******” i jednom kad ti postane jasno da se ******* ne pljuje već cijeni, vrijeme je da istu naučiš i cijeniti. A da bi nešto cijenio, moraš prvo znati cijenu. Nakon duljeg istraživanja, došli smo do zaključka da se ta cijena kreće između 20 i beskonačno tisuća eura. Sve ovisi o količini ljubavi. Nebo je granica.

„AI je zakon”

Videospotovi Švestera su isto uvijek fino duplali audiodogađaje. U zadnje se vrijeme i sami hvatate redateljskog dijela i produkcija spotova. Treba li Kandža strepiti za svoj repersko-redateljski craft?

Vizualni identitet nam je oduvijek bio bitan, a trendove ne pratimo već radimo nešto svoje i ono što nas u prvom redu zabavlja. To čak i nije nešto o čemu svjesno i aktivno razmišljamo, već se jednostavno radi o rezultatu odrastanja na glazbi na kojoj smo odrasli. Čini mi se da je tad bilo bitnije razlikovati se od ostalih i to se često odražavalo i na spotove.

S druge strane, danas je toliko toga na toliko različitih platformi pa možda i nije drukčije nego prije već je samo više sranja kojeg je oduvijek bilo, a do kvalitetnih spotova koji definitivno postoje je možda teže doći jer ostaje zakopano između tona smeća. Nemam pojma, možda samo istovarujem te stare klišeje i romantiziram vremena kad smo slušali manje toga, ali slušali pažljivije. Bilo kako bilo, redatelj većine spotova, Marko Dalić, bi u ovoj fazi bez beda mogao biti službeni član Švestera. To što je taj čovjek propatio zbog nas je u jednu je ruku predivno i pohvalno, a u drugu ruku je klasični mobbing.

Ima li mjesta i potreba i za vaše solo radove uz “Bande La Apart” ili kako je već pisalo na Reservoir Dogsima? Remi ide paralelno s Elementalom.

Realno, potrebe nema, ali uvijek napravim gro tih instrumentala i pjesama s kojima ne znam što bih jer su previše spore, eksperimentalne, tematski promašene ili ‘preanalogne’ za nas. Morat ću to jednom sabrati u nešto smisleno.

Kraj beskraja, pitanje koje moramo postaviti svim glazbenim producentima. AI – početak ili kraj ili supertool kreativnima? Dokida li AI u glazbi lažnjake i koliko pomaže kreativcima?

Ma jok, AI je zakon. Alat kao bilo koji drugi. Ako Tosinu Abasiju, Dereku Trucksu ili Charlieju Hunteru daš gitaru, napravit će nešto nevjerojatno, a ako istu tu gitaru daš majmunu, posrat će se na ili u nju. Tako je i s ovim.

Ljudi jednostavno vole iščuđavati se i raditi drame tamo gdje ih objektivno nema. Treba li to regulirati? Apsolutno, jer toj tech bro ekipi ne smijemo dati da sustavno uništavaju ideju autorskog rada jer to će ga ugroziti – (zlo)namjerno i nenamjerno. Trebamo li se snebivati kao da je ideja naprednih alata u glazbi neka nezamisliva prijetnja i izmišljati nebuloze? Apsolutno ne.

Pravljenje i uživanje u glazbi oduvijek se (i vjerujem da će tako i ostati) temeljilo na ljudskom iskustvu i želji da te emocije i misli artikuliraš, iskomuniciraš i s nekim potencijalno podijeliš. Konfekcijska glazba za masovnu konzumaciju i reklame na tom iskustvu nikad nije ni temeljena niti ima bilo kakve druge ciljeve osim da zaradi na činjenici da ljudi većinski reagiraju na glazbena opća mjesta pa takva glazba neće ni biti oštećena umjetnom inteligencijom. Štoviše, zvučat će bolje. Ova druga glazba pak neće imati pretjerane potrebe za umjetnom inteligencijom. I obje će nastaviti postojati. I zvučat će bolje.

Što se opasnosti za glazbu i glazbenike tiče, trenutačno imam daleko većih problema sa streaming servisima nego s AI-jem.