Stèfane Mellino (Les Negresses Vertes): „Na pozornici ne koristimo računala ni ritam-mašine‟

Uoči prvog hrvatskog koncerta grupe Les Negresses Vertes razgovarali smo sa Stèfaneom Mellinom, jednim od ključnih članova benda, o povratku na pozornice, dugovječnosti grupe i jedinstvenom zvuku koji već desetljećima privlači publiku

Les Negresses Vertes nastupaju 18. travnja u zagrebačkom Boogaloou / Foto: Benjamin Pinard

Francuski kultni bend Les Négresses Vertes, poznat po jedinstvenoj mješavini francuske šansone, mediteranskih ritmova, romske glazbe, punka i world musica, u 18. travnja će prvi put nastupiti pred hrvatskom publikom, u zagrebačkom Boogaloou.

Bend je nastao krajem 1980-ih na pariškoj alternativnoj sceni, a već debitantskim albumom Mlah iz 1988. stekli su međunarodnu prepoznatljivost. Njihov zvuk – energična kombinacija akustičnih instrumenata, puhača, harmonike i plesnih ritmova – ubrzo ih je izdvojio kao jedan od najoriginalnijih europskih bendova tog vremena.

Tijekom karijere objavili su niz hvaljenih albuma, među kojima se posebno ističe Famille Nombreuse iz 1991., a njihovi koncerti postali su poznati po intenzivnoj atmosferi i gotovo karnevalskoj energiji. Iako se bend raspao početkom 2000-ih, članovi su se ponovno okupili 2018. kako bi proslavili tri desetljeća od osnutka i otad ponovno redovito nastupaju diljem Europe.

Uoči njihovog prvog zagrebačkog koncerta razgovarali smo sa Stèfaneom Mellinom, jednim od ključnih članova benda, o povratku na pozornice, dugovječnosti grupe i jedinstvenom zvuku koji već desetljećima privlači publiku.

Već godinama ste stalno na turnejama, ali ne snimate nove albume. Zašto?

Ponovno smo počeli s turnejama 2018. godine, povodom 30. godišnjice benda. Prije toga imali smo pauzu od čak 17 godina – bend se raspao početkom 2001. godine. Kad smo se vratili, planirali smo tek nekoliko koncerata za proslavu obljetnice, možda četrdesetak. Na kraju smo odsvirali pedesetak. Publika nije bila razočarana, a ni mi. Tako smo odlučili nastaviti dalje. Danas nam je najvažnije svirati uživo. To nam daje najveće zadovoljstvo.

Koji su bili najveći izazovi ponovnog okupljanja nakon tako duge pauze?

Iskreno, najvažnije je bilo vidjeti kako će publika reagirati. Nakon 17 godina nikad ne znaš što očekivati. Ali koncerti su prošli odlično – ljudi su i dalje bili uz nas, a i mi smo ponovno osjetili energiju benda. Na neki način to je bio novi početak.

Kako biste mlađoj publici opisali zvuk benda Les Négresses Vertes?

Naš zvuk nastao je iz različitih korijena. U njemu ima puno mediteranskih utjecaja – malo španjolskog zvuka, malo francuske šansone, ali i drugih stilova. Svi smo odrasli uz različite glazbene utjecaje i oni su se prirodno spojili u ono što danas radimo.

Bend u lipnju izdaje kolekciju najvećih hitova / Foto: Benjamin Pinard

U vašoj glazbi mogu se čuti i elementi rapa i reggaea. Koliko su oni oblikovali vaš stil?

Naravno, ima i tih utjecaja. Ljudi nas često uspoređuju s izvođačima poput Manua Chaoa ili njegove negdašnje grupe Mano Negra. Oni su, primjerice, bili snažno inspirirani bendom The Clash, dok je naš miks ipak drukčiji. Mi kombiniramo različite ritmove – primjerice, rumba ritam kakav sviraju Gipsy Kings – ali na svoj način.

Koliki je, zapravo, utjecaj romske i ulične kulture na vašu glazbu?

Velik. Dolazim s juga Francuske, iz područja gdje žive i članovi Gipsy Kingsa. Kad smo prije četrdeset godina počinjali s bendom, bili smo otprilike ista generacija. U gradovima poput Nîmesa ili Montpelliera živi mnogo Roma i ti su utjecaji prirodno postali dio naše glazbe.

Počeli ste kao gitarist, a danas imate i važnu vokalnu ulogu u bendu. Kako je došlo do toga?

Na početku smo imali glavnog pjevača koji je, nažalost, preminuo prije 32 godine. On je bio jedan od osnivača benda. Nakon njegove smrti odlučili smo nastaviti i na neki način podijeliti tu ulogu među članovima. Danas gotovo svi u bendu pjevaju – trubač, harmonikaš, praktički svi.

Bend ima i filmsko iskustvo – pojavili ste se u filmu Mr. Bean na praznicima. Kako je došlo do toga?

Rowan Atkinson nas je poznavao još od početka naše karijere u Engleskoj. Kada je 2006. došao u Francusku snimati film, rekao je da bi volio da se naši glazbenici pojave u filmu. U to vrijeme bend više nije bio aktivan pa sam okupio grupu glazbenika i nastupili smo kao ulični bend u filmu. Bilo je to stvarno zabavno iskustvo.

Koja je tajna dugovječnosti vašeg benda?

Ne znam postoji li neka posebna tajna. Mi jednostavno sviramo uživo. Na pozornici nema računala, nema ritam-mašina, nema Abletona. Sve što publika čuje je prava glazba odsvirana uživo.

Vaši najveći uspjesi bili su u vrijeme CD-a i vinila. Kako se snalazite u eri streaminga?

Danas je sve drukčije, ali snalazimo se. Na streaming platformama imamo oko 133 tisuće slušanja mjesečno, što uopće nije loše. I dalje imamo puno fanova u Francuskoj, ali i diljem Europe, pa i u Hrvatskoj. Sljedeći mjesec imat ćemo prvi koncert u Hrvatskoj i jedva ga čekamo. Uvijek je lijepo svirati u novim zemljama. Za nas je Europa zapravo jedna velika zajednica publike. Najljepše je dijeliti glazbu s ljudima gdje god dođemo.