Luka Barbić: „Htio sam otvoriti prostor za upoznavanje različitih tehnologija, ali i žanrova”

Jedan od najzanimljivijih kulturnih prostora u Splitu ili „matični planet kreacije“ Dom mladih Split u procesu je pripreme za potpunu obnovu, što će zasigurno otvoriti brojne mogućnosti za promišljanje i promjenu kulturne slike (ne samo) grada Splita.

U međuvremenu ove, desetljećima iščekivane transformacije, Dom živi punim plućima u specifičnom ekosustavu brojnih aktera, među kojima MKC, osim uloge upravitelja zgrade, ima i onu važnu ulogu  nositelja i organizatora kulturnih projekata. Proteklih pola godine održali su nove zanimljive programe koji dozivaju „progresivnu suvremenu kulturu“ i okupljaju publiku u Domu, koji od devedesetih godina prošlog stoljeća predstavlja stup nezavisne kulturne scene Splita.

Nakon dinamičnog i uspješnog festivala Planet dom koji je održan krajem prošle godine, ovogodišnji glazbeni program MKC-a, pod vodstvom Luke Barbića, donio je inovativan festival efektnog naslova Novi šum.

Povezivanje nove generacije izvođača i publike kroz inovativnu, eksperimentalnu i nekonvencionalnu glazbu glavna je premisa zanimljivog programa Novog šuma koji je ugostio niz uzbudljivih izvođača sa suvremene alternativne scene u nastojanju da „stvore prostor za istraživanje i dijalog o budućnosti zvuka“. U programu Novog šuma – koji traje od veljače do sredine svibnja – koncerte su do sad održali Cura i dečko, Tonota, Toni Starešinić, Kali Kamo, Manja Ristić, Ivan Grobenski i Leo Beslać, a festivalski finish uz Inner Child i Roj Osa donosi i koncert iznenađenja.

Ovime je glazba dobila veliki prostor u programima MKC-a, što je iznimno važno za glazbenu scenu Splita. Koncert koji sam imala priliku poslušati u Beton kinu 25. travnja bio je prava ilustracija ideje ovog festivala posvećenog kulturi zvuka i slušanja, kroz autentičnu i suptilnu impro sesiju multiinstrumentalista i skladatelja Lea Beslaća.

Foto: Miroslav Lelas

Program naziva Manifestacije splitskoj je publici donio uzbudljivu prezentaciju zvukova brojnih sinstesajzera i bas gitare koje je Beslać tehnički besprijekorno kombinirao u poetičnu cjelinu ambijentalnog karaktera, ostvarujući imerzivno zvukovno iskustvo. Intimizam i nepretencioznost ambijenta Kina Beton i fokusiranje na zvukovni aspekt dali su kvalitetan okvir za ovaj tip programa i neposredno uključivanje publike.

Autentične izvedbe, individualizirani programi koncerata, uz šire programatorsko promišljanje cjeline festivalskih formata, ključ su razvoja nove publike i svježine glazbenog programa, koja je nužna za podržavanje pulsa i poticanje glazbene scene na lokalnoj i nacionalnoj razini. Upravo je stoga Novi šum kvalitetan korak u poticanju komunikacije između glazbenika i slušatelja, edukativnim formatima i pristupačnim cijenama koncerata.

Osoba iza programa Novog šuma poznati je član splitskog TBF-a i dugogodišnji sudionik hrvatske glazbene scene koji je od prošle godine postao član programskog vodstva Multimedijalnog kulturnog centra (MKC) Split, gdje radi kao voditelj glazbenog programa. S Lukom Barbićem popričala sam o programu Novog šuma i nekim širim pitanjima koja se tiču splitske glazbene scene.

Novi šum ušao je u posljednju fazu svog programa. Kako je programski koncipiran i kako je uklopljen u prostore Doma mladih u Splitu, s obzirom na najavu rekontrukcije prostora?

Novi šum zamišljen je kao serija koncerata, uglavnom elektroničke glazbe i predstavlja ovogodišnji glazbeni program MKC-a. Ono što je malo drukčije od uobičajenih glazbenih programa jest to da dan nakog svakog koncerta održavamo glazbenu radionicu s izvođačima. Kad sam ušao u MKC, imali smo na raspolaganju dva-tri prostora za organizaciju svirki. Za ovaj sam koncept odabrao najmanji prostor u Domu iz više razloga. Prije svega, taj program nije komercijalan i svjestan sam da tu nema velike publike. Prostor se zove Beton kino, a radi se o jednoj prostoriji u koju može stati stotinjak ljudi.

Nismo ni binu postavljali, nego bendovi sviraju na podu, sve je jako intimno. MKC je gradska ustanova u kulturi koja je zadužena za gospodarenje Domom mladih, u kojem osim nas programe rade i brojne druge organizacije. Dom još nije krenuo u rekonstrukciju, ali i kada to dođe na red, što se planira do kraja godine, planiramo nastaviti raditi i za vrijeme rekonstrukcije, u novom prostoru, ali u nešto manjim gabaritima.

Što je tvojim dolaskom u tim MKC-a promijenjeno u strukturi i glazbenom programu?

Do sad nije ni bila zaposlena osoba koja se bavi isključivo glazbenim programom, bio je scensko-vizualni  koji su bili više usmjereni na nekakve predstave i plesne performanse. Tu i tamo bi se dogodio nekakav koncert, ali više stihijski.

Koliko će rekonstrukcija Doma mladih u tom smislu donijeti novih mogućnosti za glazbu?

Imat ćemo više akustički kvalitetno opremljenih prostora. Dobivamo i ogromni amfiteatar koji će se moći koristiti s tri strane, a bina će se moći mijenjati po potrebi. Kocka će isto biti puno bolje akustički riješena, bit će tu puno mogućnosti. Projektantima se ukazalo na moguće probleme u planiranju akustičke obnove, o čemu se i pisalo, ali mislim da će se to uvažiti i da će finalno sve biti dobro.

Do sada je u okviru Novog šuma održano već sedam koncerata, kako je to prošlo i kakva su iskustva s publikom? Koji nas koncerti očekuju do kraja festivala?

Prošlo se odlično: i što se tiče akustike i što se tiče vajba. Nisu to veliki brojevi, ali ova serija nije ni rađena za veliku publiku. Imali smo od 30 do 70 slušatelja po koncertu, a atmosferu bismo postigli i s manjim brojem, s obzirom na intimnost prostora. Po posjećenosti su oduševili Kali Kamo, ali svi su bili relativno dobro popunjeni.

Foto: Miroslav Lelas

Za kraj festivala očekuju nas već najavljeni koncerti interdisciplinarne umjetnice Inner Child i benda Roj Osa, ali i koncert Boba Ostertaga – kultnog američkog glazbenika, novinara i aktivista koji je još sedamdesetih u Americi svirao free jazz na modularnim analognim sintesajzerima.

Što te, kao aktivnog i iskusnog glazbenika, vodilo u pristupu programiranju?

Moje iskustvo dalo mi je široki uvid u glazbenu scenu, raznoraznu, od alternative do klasike koju, doduše, najmanje pratim. Nisam ciljao konkretnu publiku, išao sam prema programima koje bih sam volio doživjeti uživo, a koji u cjelini mogu ispričati neku priču, s glavom i repom, naravno – s namjerom da ponudimo nešto drukčije od onoga što se već nudi u gradu te je dovoljno zanimljivo.

Cijela priča vrti se oko edukacije i publike te glazbenika, kako novih, tako i svih ostalih kojima je zanimljivo čuti što smo im pripremili. Ono što me ponukalo jest činjenica da u Splitu sad djeluju dva-tri jako dobra mlađa benda koji su autorski vrlo zanimljivi, ali su produkcijski i izvedbeno old school; nema tu ni elektronike ni semplova koji su danas normalni dio glazbe. To me baš potaknulo da kroz festival publici i glazbenicima ponudimo suvremeniji glazbeni program i radionice. Neke od izvođača koji su nastupili na festivalu pratim već nekoliko godina.

Cijela priča vrti se oko edukacije i publike te glazbenika, kako novih, tako i svih ostalih kojima je zanimljivo čuti što smo im pripremili

Nitko od izvođača nije nepoznat, svi imaju barem jedno izdanje, ako ne više ili pak cijelu karijeru iza sebe, ali ih nema mnogo u javnim medijima. Bila mi je ideja povezati tu, uvjetno rečeno, noviju scenu suvremene glazbe s ovdašnjom.

Kako su zamišljene radionice i kako su izgledale u praksi?

Većina je izvedena kao pokazna radionica ili forma interaktivnog predavanja u trajanju od dva-tri sata, na kojem se predstavilo ono što se moglo čuti dan ranije na koncertu. Cura i dečko su, primjerice, na radionici spojili cijeli svoj live setup, odsvirali nešto, a onda objasnili polaznicima svaki dio procesa; od setupa do efekata koje koriste. Publika je mogla vidjeti njihov proces iz prve ruke.

Na radionicama su nam se pridružili entuzijasti koji se često kod kuće samostalno bave elektroničkom glazbom

Ostali su radili na sličan način osim Manje Ristić, koja je održala glazbenu radionicu u kojoj je za sudjelovanje bilo potrebno potpuno uključivanje. Polaznici su morali donijeti svoj instrument, a radionicu je vodila kao probu impro orkestra, osvještavajući koncepte slušanja i sviranja kroz kratke improvizacije. To je bilo baš krasno. Na svim radionicama koje održavamo u prostoru Razreda Doma mladih bilo je od desetak do dvadesetak ljudi, glazbenika i onih koji to nisu.

Mogu li se kroz radionice već uočiti pojedinci koji se vraćaju?

Da! Čini mi se da se neka ekipa već spojila, a možda su već i započete neke suradnje, to je i poenta cijele priče. Na radionicama su nam se pridružili entuzijasti koji se često kod kuće samostalno bave elektroničkom glazbom. Primjer je jedan momak koji se bavi IT-em i sviranjem gitare, a koji je samostalno otkrio glazbene programe na računalu za skladanje. Oduševio se što je na radionicama imao prvi put priliku biti u doticaju s ljudima koji se bave sličnom glazbom.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Manja Ristić (@artar.veltemar)

Na koju se još publiku dobro nastavlja Novi šum?

Prije svega na ljude koji vole elektroničku glazbu ili idu na partyje. Velik je broj ljudi koji osim plesne prate elektroničku glazbu u koncertnim verzijama. Bilo je nekoliko ljudi koji su došli na Curu i dečka i Tonotu jer su imali priliku vidjeti izvedbu tog žanra uživo. U Splitu se rijetko mogu pogledati takvi koncerti inače.

Kakvu elektroničku glazbu nastojiš obuhvatiti programima ovogodišnjeg Novog šuma?

Naš je program više baziran na komercijalnijim programima i muzici s manje eksperimenta, a više glazbe, što je praktična razlika od koncepta festivala Ispod bine. Htio sam otvoriti prostor i za upoznavanje različitih tehnologija, ali i žanrova kroz različite instrumentarije. Nisu samo duo Cura i dečko live act elektronika, koji su nastupili na sintesajzerima i sekvencerima, već je došao i Toni Starešinić s cijelim bendom (bubnjem, gitarom i sintesajzerima).

Kali Kamo je također bend koji koristi bubanj, looper s dosta semplova i sinteve u raznim kombinacijama. Violinistica i zvučna umjetnica Manja Ristić imala je vrlo zanimljiv nastup u kojem eksperimentira s elektroakustičkom glazbom i zvukovima okoliša, a Leo Beslać je na cijelom nizu sinteva ostvario žanrovski potpuno različit nastup od, primjerice, Cure i dečka.

Vidiš li priliku da Novi šum dovede publiku iz drugih gradova, kao što je primjerice slučaj s Ispod bine?
Možda s vremenom. Sigurno će kroz neko vrijeme program privući publiku izvana.

Jeste li nakon pokretanja Novog šuma pokrenuli još neke druge sadržaje? Kojim se dodatnim sadržajima bavite trenutno u MKC-u?

Dogodilo se u međuvremenu da je Sanja Grbin – koja radi u MKC-u te je zaljubljenica u film – osmislila i filmski ciklus Novi šum koji smo onda uklopili u program Ffestivala. Sanja je odabrala sjajnu seriju od pet filmova koji su vezani za razne scene elektroničke glazbe. Do sad smo u Amfiteatru Doma mladih pogledali već Raw Chicks.Berlin o ženskoj elektroničkoj klupskoj sceni iz Berlina koji nas je oduševio, zatim The Sound is Innocent Johane Ožvold i film o elektroničkoj sceni u Moskvi, Elektro Moskva.

S obzirom na Umjetničku akademiju u Splitu – kako glazbenu, tako i likovnu – ovakvi bi programi mogli biti izrazito poticajni za studente. Jeste li primijetili veću prisutnost ili zainteresiranost mladih umjetnika?

Iskreno, očekivao sam više studenata, ali s obzirom na to koliko je inače ovaj grad inertan, očekujem da će ih biti više do zadnje zadnje svirke Novog šuma. Volio bih da ih je više. Nešto se čudno događa. Jedan profesor s likovne akademije i ja smo u nedavnom razgovoru komentirali kako više nema studenata na izložbama. Kad sam ja bio student likovne akademije, redovito smo pohađali sve izložbe, čak i one koje nas nisu previše zanimale jer smo se htjeli družiti i zezati – ako ništa drugo.

Foto: Miroslav Lelas

Jeste li imali poteškoća u organizaciji do sad i koje su vam ideje za dalje?

Najveći problem nam je definitivno marketing, na čemu sad radimo. Nedostaje nam ljudstva. Medijski su nas podržali Radio Kampus i glazbeni portal Music-lp-underground, oni prate splitsku scenu. Puno smo podrške dobili od KLFM-a, dio tog tima je i dio ekipe u MKC-u. Stvarno su se potrudili popratiti program i intervjuirati izvođače.

Tko čini suvremenu glazbenu scenu u Splitu?

Ima svega. Možda su vizualci trenutno najpopularniji, kao naprimjer ROLO, koji su i dizajneri i glazbenici, ali ima entuzijasta sa svih strana. Ispod bine je odličan festival koji svake godine vidno privlači sve više ljudi. To je silno bitno jer se vidi da postoji publika za takav, skroz eksperimentalan program, koji je puno alternativniji od našeg. Iako imamo dodirnih točaka, ja sam htio izbjeći to što oni rade, uvesti radionice i u prvom izdanju Novog šuma.

Što misliš da neupitno treba splitskoj glazbenoj sceni?

Kao i uvijek, potreban je jedan klub koji bi konstantno predstavljao lokalne bendove, ne samo zbog samih svirki, nego da ima kontinuitet druženja. Takav je klub sredinom devedesetih bio čuveni FM, gdje je skoro svaki vikend svirao jedan od dvadesetak bendova koji su tad svirali. Dolazili su neki bendovi iz Hrvatske, ali rijetko. Uglavnom je to bila splitska scena. Fora je bila u tom druženju: ljudi su gledali jedni druge, slušali, komentirali i surađivali, prelazili iz bendova u druge bendove, organizirali nove bendove.

Splitu je potreban klub koji bi konstantno predstavljao lokalne bendove, zbog samih svirki, ali i kontinuiteta druženja – takav je klub sredinom devedesetih bio čuveni FM

Tad su nastali neki bendovi koji i dandanas funkcioniraju i odlični su. Iako Split ima nekoliko novijih bendova koji super rade, nema kohezije. Oni tu i tamo nešto sviraju, ali nema kontinuiteta.

Što je s javnim i drugim prostorima u smislu podržavanja potrebe glazbenika?

Što se tiče bendova, mislim da bi klub Kocka unutar Doma mladih trebao preuzeti tu ulogu. U periodu rekonstrukcije, kada budemo radili u zamjenskom prostoru, MKC i klub Kocka će skupa osmišljavati program tako da ćemo ići i u tom nekom pravcu. Do sada smo s njima programski konkretno surađivali na festivalu Planet Dom koji nastavljamo i ove godine u listopadu, a inače je MKC nadležan za prostor koji oni koriste, tako da smo i na taj način povezani.

S festivala Planet Dom 2024. / Foto: Milan Šabić

Jedini konkretno opremljen prostor, osim Kocke je klub Porat koji je odlično osmišljen, ali oni su komercijalni i privatni klub sa svojim programom, koji se do sada pokazao jako dobrim. Jedini manjak koji sam primijetio je velik broj cover bandova koji su svirali tijekom zime, a to ubija scenu. S jedne strane, jasno je da su imali veliko ulaganja u taj prostor i da moraju privući publiku da bi mogli početi raditi konkretnije projekte, a s druge strane otvorili su s Laibachom, nastupili su Zoosteri, Bare, Urban – što je jako dobro.

Treba li splitskoj sredini ono što joj se trenutno nudi od glazbenih programa?

Treba. Split je poprilično veliki grad. Pokazalo se, primjerice, da je festival Ispod bine, koji je potpuno alternativan, kroz nekoliko godina skupio impresivan broj gledatelja. Zanimljiv je i novi ciklus svirki u klubu Ghetto koji je nedavno započet, a predstavlja splitske bendove.

Može li se posljednjih godina uočiti promjena na sceni, s obzirom na sve nove prostore koji su zaživjeli u Splitu, kao npr. Hrvatski dom, klub Porat?

To što radi Hrvatski dom je stvarno sjajno. Konačno je i Split dobio jedan takav tip prostora, koji je otvoren svim žanrovima, ali posebno je važan za klasiku. Pokretanje takve dvorane je odlično za nas i za ostale institucije, jer se gradi publika. Publika neće doći preko noći, publiku treba educirati. U tom smislu su i Porat i Hrvatski dom napravili važan korak, a mi smo započeli sa Šumom. Mi ćemo u budućnosti svakako surađivati.

Publika neće doći preko noći, publiku treba educirati

Otvaranje rekonstruirane dvorane Amfiteatra sigurno će omogućiti drugim organizatorima da tamo organiziraju koncerte koji neće možda biti mogući u njihovim prostorima.

Što bi zaželio za sljedeći Festival?

Meni bi bilo najdraže da neki od polaznika naših radionica sljedeće godine nastupe kao dio festivala Novi šum 2026. Mislim da bi to onda bila zaokružena priča.